Film “The Hours” otkriva jedinu važnu stvar u našim životima

“Uvijek gledaj život u lice i saznaj kakav je. Barem ga upoznaj i voli ga takvog kakav jeste, a onda ga odloži sa strane. Leonarde, između nas će uvijek biti godine, uvijek ljubav i uvijek sati. Virdžinija”.

Junakinje filma “The Hours” (Sati) su u potrazi za smislom i značajem života. Virdžinija (Nikol Kidman), Klarisa (Meril Strip) i Laura (Džulijan Mur) razumeju kako funkcioniše svijet oko njih, ali ih njihova osetljivost i kritičnost prema trivijalnim stvarima šeta na ivici noža između života i nagona za samoubistvom.

Film prati tri žene i njihov svakodnevni život u različitim vremenskim periodima. Jedan dio radnje je fokusiran na misli i život Virdžinije Vulf 1923. godine koja započinje rad na romanu “Mrs. Dalloway”. Drugi dio radnje otkriva detalje odsutne i suštinski nesrećne Laure Bran, američke domaćice iz pedesetih godina prošlog vijeka, koja u slobodno vreme čita “Mrs. Dalloway”. Treći lik je Klarisa Vogn – moderna žena koja pravi zabavu za prijatelja koji boluje od AIDS-a. Štur uvod u radnju je samo povod za teme, motive i simbole koji se prepliću u toku filma.

Tematski film je usresređen na fasciniranost smrću glavnih junakinja.

Film otvara scena u kojoj Virdžinija Vulf ostavlja oproštajno pismo suprugu Ričardu u kojem objašnjava da joj je život postao previše težak i da više ne može da ga podnese. Depresija i psihički problemi Virdžiniju sprječavaju da u ušuškanom i srećnom okruženju pronađe sebe.

“Živim život, a nemam želju da živim. Kako se to dogodilo?”

Laura Braun je zarobljena u ulozi upeglane domaćice iz suburbije koja izgleda kao da je ispala iz neke reklame za deterdžent. Njena staloženost i blag osmijeh krije suštinski nesrećnu ženu koja je obrazovana, ali zakopana u društvenom sistemu koji joj ne dozvoljava da izrazi intelekt i seksualne preferencije.

“Možda svi misle da je ona samouvjerena, svi misle da je dobro, ali nije”.
Klarisa sa druge strane je veći dio života bila okružena ljudima koji su joj bili bitni, ali su odlučili da je napuste. Često se osjeća beznačajnom što je njena zamjena za smrtni ishod – kad te niko ne zove i ne misli na tebe, to je kao da si mrtav. Njene misli o samoubistvu isključivo služe u analiziranju važnosti života, nakon što njen bivši ljubavnik i prijatelj pred njom skoči kroz prozor.

“Ljudi ostaju živi zbog drugih ljudi”.

Svaka od junakinja je zarobljena u svojoj društvenoj ulozi i odlukama koje su donijele u toku života. Osjećaju se kao zatočenice okolnosti koje nisu željele. Virdžinija ne želi miran život na selu, već da se vrati u grad u kojem nema učmalosti i dosade. Laura, nikad za sebe nije željela porodicu i kutlaču u ruci, a Klarisa samo želi da ljudi oko nje ostanu tu gdje jesu i da je ne napuštaju, iako se događa suprotno.

Klarisa, Laura i Virdžinija žele kontrolu koju nikad neće dobiti.

Rečenica koju izgovara Virdžinija Vulf na kraju filma: “Uvijek pogledaj život u lice i saznaj kakav je” je ironija jer ga ona nije upoznala, odlučila je da ga napusti jer joj se ne dopada i zna da ne može da ga promijeni. Zato na početku kao simbol za kontrolu i inicijativu Virdžinija piše roman “Mrs. Dalloway” i izgovara: “Mrs. Dalloway je rekla da će sama kupiti cvijeće”. Cveće kao simbol za sreću i život, a odluka da ga kupi sama je želja da se ne odrekne zemaljskih zadovoljstava.

“The Hours” je težak, spor i na momente mučan film. Sjećam se da sam dugo sjedio nakon što je odjavna špica krenula i pitao se kako svaku od junakinja možemo da osudimo zbog životnih izbora – Virdžiniju zato što je odlučila da se ubije jer po Klarisi ljudi žive zbog drugih, Lauru zato što je napustila muža i dijete, ali po Virdžiniji je bolje napustiti učmalo selo i živeti srećno u gradu i Klarisu jer smisao traži u drugima, a ne u sebi, ali Virdžinija izgovara rečenicu: “Drugi moraju da umru da bi dali smisao životu onima koji ostanu”.

Na kraju sati za Lauru znače bježanje od života koji ne želi, za Virdžiniju ono što je prošlo i što se neće vratiti, najbolji pogled na sate koji neumitno prolaze ima Klarisa. Ona preispituje svoje izbore, ali na kraju dana nalazi utehu jer život ima smisla zato što je ispunjen satima ekstaze, sreće i zadovoljstava.

“Uvijek će ostati godine, ljubav i sati”.

Izvor: Noizz.rs

Komentari

komentara

error: Content is protected !!