Fatima Mandić – Memić iz Živinica: MAČKA LUNA SPASILA JE ŽIVOTE MENI I SINU DAMIRU

Osjećala sam da me nešto davi, ali nisam mogla da se probudim. Najednom sam čula učestale zvukove sirene kola hitne pomoći i osjetila da me nešto grebe. Zapravo to je bio glas naše Lune, koja me grebala i sa mene svlačila pokrivač. Kao da me molila da se probudim…

Fatima (Zumra) Memić

Za sebe će pjesnikinja Fatima Mandić Memić iz Živinica reći da je veliki pehist, mada smatra da je dobar čovjek i dobar vjernik. Dva puta je samohrana majka, uzdizala sinove iz oba braka skromno živeći i pošteno radeći. Stariji Afan je sada u Americi, a Damir – nezaposleni elektrotehničar. Ona je, nakon trostrukog infarkta morala u penziju. Uz sve nedaće, tog 11. Jula 2007. Godine oko 02, 30 sati, zapalio joj je stan. U njemu su mogli izgorjeti i ona i sin  Damir, jer su spavali svako u svojoj sobi, ali nisu.

Fatima Mandić-Memić ili Zumra, kako je oslovljavaju Živiničani, i ovaj put imala je sreće. Živote im je, kako tvrdi, spasila mačka Luna, koja ju je probudila omamljenu ugljenmonoksidom!? Evo šta je ispričala „Aurinim“ reporterima:

“Godinama mi se dešavaju čudne stvari. Kao da sam obilježena od Boga. Potičem iz veoma religiozne porodice i znam da je čovjek uvijek na iskušenjima. Eto, jedna od takvih osoba sam i ja. Ipak, samo zahvaljujući dragom Bogu još sam živa, jer kod mene je medicina bila nemoćna – veli Fatima i nastavlja:

„Doživjela sam srčani udar. Osjećala sam da m i se mozak odvaja, a bilo bi je tako lijepo. Negdje lebdim, svuda cvijeće oko mene… U trenucima udara pritisak mi je bio 280/180!? Niko nije mogao da vjeruje da sam još živa. A onda još dva, jedan za drugim. Znam da sam među rijetkim živima nakon tri udara, ali tako je. Ljekari su mi rekli da je samo Bog htio da ostanem živa – uvjerena je i Fatima.

Nakon toga Fatima ili Zumra – pristaje joj i jedno i drugo – okrenula se alternativnoj medicini. Reći će da joj je tada Aura najviše pomogla. Kada smo je upitno pogledali, potvrdila je:

“Da, dobro ste čuli. Aura je moj list i nađem sve što mi treba. Prakticiram mnoge od savjeta koje nudite, družim se sa alternativcima, a nerijetko i zatražim njihovu pomoć.

Penzionisanje u decembru 2005. godine i prilagođavanje novim uslovima života. Damira nije mogla, kako kaže, da pošalje na fakultet i zbog toga žali. Stan je već bila renovirala, razmišljala o njegovoj zamjeni za manji, nadajući se da će joj u “Elektroprivredi” pomoći oko Damirovog zaposlenja. Razmišljala je tako i te, zamalo kobne večeri, čekajući sina muzičara da dođe sa “treninga” sa svojim bendom.

“Damir je došao oko ponoći. Meni se nešto pila kafa. Nisam htjela da je popijem bez njega. Svezala mi se i neka šuhva, jer prethodne noći nisam mogla da spavam. Sve vrijeme nepoznati muški glas me dozivao govoreći mi: “Zumro, ne spavaj…!”

Ponudila sam ga kafom, a on je obio, rekavši mi da je gladan. Tu riječ od njega rijetko čujem i nasmijala sam se. Nakon jela legao je u svojoj sobi, ja u svojoj. U svojoj korpi drijemala je naša mačka Luna.

Zaspala sam kao komirana. Osjećala sam da me nešto davi, ali nisam mogla da se probudim. Najednom sam čula učestale zvukove sirene kola hitne pomoći i osjetila da me nešto grebe. Zapravo to je bio glas naše Lune, koja me grebala i sa mene svlačila pokrivač. Kao da me molila da se probudim…

Kada sam došla k sebi osjetila sam gust dim!? Shvatila sam da stan gori! Luna je cvilila trčeći od mene do Damira i nazad. Srećom, vrata njegove sobe bila su sve vrijeme otvorena. Imala sam šta vidjeti: iz utičnice gdje je bio priključen računar sukljao je plamen! Već je bio zahvatio zavjesu, kauč na kom je Dmir spavao.

Nisam mogla da ga probudim, jer već se bio počeo da guši. Svukla sam ga sa kauča, uhvatila za noge i izvukla na stubište. Po nesreći tog dana Damir je u štampač ubacio novi toner, što je rasplamsavalo vatru. Nije dolazio svijesti. Komšije su nekako uspjele da pozovu ljekare, jer moje instalacije već su gorjele.

Po nesreći mi oskudijevamo vodom, a tada je bila redukcija. Onim što se zateklo kod komšija i dekama, gasili smo vatru. Damira su u život vratili ljekari, a oboje smo imali opekotine drugog stepena. Po svemu sudeći Luna je prva počela da gasi požar, jer šape su joj bile sve od opekotina – priča Zumra nevjerovatnu priču.

Luna je postala spasiteljica. Kao da je znala da o njoj govorimo, stalno se stidjela i krila glavu među šape. A prethodnog dana u Damirovoj sobi bio je otvoren prozor, pored kog se igrala hrabra maca kada su je napale svrake. Damir ju je odbranio lativši se jastuka i jakne, ali su onda napale i njega. Nakon nešto duže borbe uspio je da zatvori prozor i spasi svoju macu. Nije dugo čekala na revanš. Već sutradan im je spasila živote.

Fatima ili Zumra odlično piše poeziju i nekoliko puta je nagrađivana za svoje stihove. Žao joj je što još nije uspjela da objavi zbirku pjesama, ali je dobila obećanje od Humanitarne organizacije “Fatma” da će joj štampati knjigu.

Nakon požara napisala je pjesmu o svojoj zlehudoj sudbini, a jedna od pjesama posebno joj je draga. I pjevljiva je. Zumra smatra da bi je najbolje otpjevala njena miljenica Hanka Paldum. (aura.ba/Dž.Dž.)

 

 

 

 

Komentari

komentara