Esad H. iz Sarajeva tvrdi da je bio žrtva jake i rijetke magije: Tri vrste mokraće i sjeme korijandera – trebali su me u grob smjestiti

Svu moju dobrotu snaha je “nagradila” crnom magijom, a, eno, sada je ona teško bolesna Leži na postelji, a novi joj je muž, čujem, okrenuo leđa…Valjda je tako i pravedno…

Sve dok nije posjetio iscjelitelja Amela iz Tešnja, a desit će se to prije dva mjeseca, četrdesetsedmogodišnji Esad H. iz Sarajeva pitao se gdje se ogriješio, kome se zamjerio, šta je bogu skrivio pa mu se tako život okrenu naopačke. Za svega četiri mjeseca.

Šta se to dogodilo da ga je, bukvalno preko noći, zdravlje počelo napuštati, da je od krepke i čile osobe stigao do samrtničke postelje? Sa zebnjom se sjećao kada mu se tijelo počelo nekontrolisano trzati. Nadao se, proći će, ne sluteći da je to bio tek početak njegovih nevolja. Ubrzo ga je izdala lijeva ruka, krenule su i nesnosne glavobolje, koje nijedan sedativ nije mogao ublažiti. Na kraju su mu i bubrezi počeli otkazivati, srce preskakati. U međuvremenu se bol proširila i na koljeno. Dijagnoza-karcinom. Međutim, kada su hirurzi otvorili koljeno zabezeknuli su se. Karcinomu ni traga, sve je bilo čisto.

Ljekari su učinili što su mogli, a zatim ga, nakon tri i po mjeseca, kao beznadežan slučaj, otpustili iz bolnice na kućno liječenje. Nije tada nesretni čovjek ni u najcrnjim slutnjama mogao pretpostaviti da je postao žrtvom crne magije, a da iza svega stoji njegova snaha, udovica njegovog brata. Žena koju je volio, poštovao, pomagao, pazio i, kako kaže, nikada poprijeko pogledao nije.

 Kap koja je prelila čašu

-Sve je bilo kako treba dok se ona, moja snaha, nije preudala-priča Esad.

Živjeli smo kuće do kuće, na istom imanju, a ja sam, od kad mi je brat, prije sedam godina poginuo, i nju i dva joj sina gledao kao svoje najrođenije. Došla je kod mene jednoga dana, prije četiri godine. Kaže, hoće da se uda. Nisam imao ništa protiv. Rekoh joj, udaj se, tvoj život, tvoj izbor.

Novi odabranik snahe bio je imućan čovjek, udovac sa jednim djetetom. Iako je imao kuću i parcelu od četiri duluma, uselio se kod novopečene supruge. Mada se, ponajviše zbog svojih bratića, trudio da uspostavi prijateljske odnose sa neznancem, Esad je vrlo brzo shvatio da ima posla sa “teškim čovjekom”, koji je svima nametao svoju volju. Kap je prelila čašu kada je naš sagovornik dobio sudski poziv radi ponovne podjele zaostavštine iza Esadovih pokojnih roditelja.

-Očuh mojih bratića tvrdio je da je njegova sadašnja supruga dohranjivala moje roditelje pred smrt, što nije tačno, da imovina nije pravedno podijeljena…Valjda su mu bila malo ona njegova četiri duluma i kuća, pa je htio da otme od mene i moga djeteta.

Radi mira duša pokojnika, naš je sagovornik ostao pribran na ove nerazumne zahtjeve, a i na uvrede koje su sve češće stizale od njegove snahe i njenog supruga.

-Mislio sam, neka sud odradi svoje. A  boljelo me je i u srce mi se zabadala svaka psovka koju mi je upućivao sa balkona kuće koju je moj brat teškom mukom izgradio. Duša mi se cijepala kada bih ga vidio kako se, kao paun, šepuri po našoj zemlji, kada bi dolazio da mi prijeti i govori kako bi i mrtva glava mogla pasti. Samo zbog svoga djeteta uspio sam sačuvati prisebnost-kaže Esad.

 Ef. Amel uništio sihire

Pohlepni supružnici nisu čekali odluku suda već su, uvjereni da će dobiti spor, podigli ogradu, ogradili dulum zemlje i počeli zidati čak dvije kuće. U međuvremenu je stigla presuda, kojom je potvrđeno da je Esad vlasnik zemlje i svega drugog što mu je otac ostavio, a da snahi ostaje ono što joj je pripalo na prvoj ostavinskoj raspravi.

-Bjesnili su po dvorištu i pjenili kada je ujutro policija počupala kočeve i pobacala ogradu koju su bespravno podigli. Ja sam, i pored sveg zla koje su mi nanijeli, pokušao da mirnim putem riješimo novonastalu situaciju, da se k’o ljudi dogovorimo šta ćemo sa započetim kućama koje je očuh mojih bratića, kako sam poslije saznao, gradio za svoga sina. On je po svaku cijenu želio da legalizuje gradnju i da zemljište kupi od mene. Doveo me u bezizlaznu situaciju i tek tada mi je prekipjelo. Nisam više mogao podnositi njegovu bezobzirnost i pohlepnost, pa sam mu se, jednoga dana, prvi put otkako je počeo da nas sviju maltretira, suprotstavio i povisio ton. Te noći sam se naprasno razbolio.

Dok se među četiri zida rastajao s dušom, Esadova supruga i sin nisu gubili nadu. Mada su im brojni iscjelitelji kazali kako za njihovog supruga i oca nema pomoći, nisu odustajali u traženju lijeka. Prije mjesec i po dana rodila se nova nada, kada su stupili u kontakt sa poznatim duhovnim iscjeliteljem Amelom.

– Nakon poziva moje supruge, odmah je došao do nas, jer se ja, onako bolestan, nisam mogao ni ustati iz postelje, a kamoli putovati. Čim je stigao, efendija je obišao oko kuće i rekao nam da su u pitanju rijetki i vrlo jaki sihiri. Nada mnom je učio tri sata, posipajući me „učenom“ vodom. Iz mene je, nakon prvog sata učenja, na sve strane izbila tekućina, tako da sam za vrijeme tretmana izbacio iz sebe čak četrdeset i dva litra. Sve je oko mene bilo mokro, ležao sam u bari. Postepeno mi je tijelo počelo poprimati normalne obrise, nije više bilo oteklina i nadutosti. Osjećao sam kako mi se vraća životna snaga. Ponovo sam mogao da sjedim. Hodža je zatim izašao napolje i kraj temelja moje kuće pronašao je i izvukao ukopane sihire, koji su meni bili namijenjeni. Čim ih je uništio, glava je prestala da me boli, a tijelo se smirilo. Zapjevao sam od sreće. To veče dugo smo se veselili. U moj dom ponovo se vratio život. Ja se sada osjećam odlično i ne odvajam se od zaštitne amajlije koju mi je hodža dao.

 Rijetki  sihiri

Esadu su napravljeni jaki sihiri na rodbinskoj vezi, koji su rijetki na ovim prostorima i samo ih par osoba pravi. Napravljeno mu je na korijendanovo sjeme, s tri vrste mokraće i pomoću isječka njegove odjeće. Sve je to zakopano uz temelje njegove kuće. Sihiri su postavljeni zbog pohlepe i prisvajanja tuđe imovine.