Emin Gušo, svjetski kruzerski putnik: RAZOČARAN U DOKTORE, ODUŠEVLJEN TRAVAROM MIRSADOM KRNJIĆEM!

Dijabetes nije ništa specijalno kada se kontroliše, a Mirsadova terapija mi je pomogla da zdravlje dovedem u red i sada je na meni da ne skrenem sa tog puta. Ne bih rekao da sam u potpunosti izliječen jer ljudi bez dijabetesa mogu da jedu šta žele i kada žele, ali nakon što sam iskusio učinak ove terapije, svakome bih je preporučio

Zvanična medicina još uvijek nije uspjela pronaći lijek za dijabetes – bolest koja zagorčava živote više od 220 miliona ljudi širom svijeta. Apoteke nude bezbroj različitih tableta, a ljekari kao programirani svojim pacijentima savjetuju da uzimaju insulin, smanje obroke, ograniče unos alkohola, slatkog i slično… Sve su to stvari koje mogu samo privremeno ublažiti simptome,  ali ne i definitivno poraziti ovu bolest. Ipak, mnogi zaljubljenici u prirodu i alternativnu medicinu znaju da lijeka itekako ima, i to u obliku sirupa i čajeva konjičkog čudotvorca, Mirsada Krnjića.

U djelotvornost Krnjićevih preparata za veoma kratko vrijeme uvjerio se i mladi Sarajlija Emin Gušo sa kojim smo se čuli dok je plovio na kruzeru u vodama daleke Šri Lanke. Ovaj dvadesešestogodišnji student Ekonomskog fakuleta u Sarajevu obišao je više od četrdeset zemalja svijeta radeći za kompaniju Princess Cruises, a Jugoistočna Azija, Australija, Indija samo su neka od mjesta koje je ovaj mladić obišao.

Želja mu je kako kaže, da svojom pričom ohrabri ljude koji boluju od dijabetesa da promijene stil života na bolje.

 Brojevi ne lažu

Da ima povišen šećer Emin je saznao nakon isteka prvog ugovora za jednu brodsku kompaniju. Ubrzo aplicira na konkursu za oficire u Oružanim snagama BiH, gdje prolazi sve testove, ali je zapelo na ljekarskom pregledu.

  • Otkrili su da imam povišen šećer i tu je bio kraj mog sna o poslu oficira. Tromjesečni šećer mi je iznosio sedam jedinica i okrarakterisan sam kao MODY dijabetečar. Radi se o adultnom dijabetesu mladih koji se javlja kod osoba mlađih od dvadeset i pet godina. Počeo sam koristiti SIOFOR 500, a uporedo sam se spremao potpisati ugovor za novi odlazak na kruzer.
  • Tu je bilo dosta stresa, puno nerviranja a na brodu sam jeo stvari koje danas izbjegavam, poput tijesta, voća i piva. Ugovor je istekao u oktobru prošle godine, a po povratku kući izmjereno mi je 7.7 jedinica šećera – kaže Emin.

Naglašava i to da nikada nije osjećao one kalsične simptome dijabetesa poput prekomjernog znojenja, mokrenja i umora. Usta mu se nisu sušila, imao je istu kilažu kao i apetit, ali brojevi su jednostavno govorili drugačije.

Razočaran u doktore

Nakon što mu je izmjereni tromjesečni šećer iznosio skoro osam jedinica Emin shvata da ima ozbiljan problem i za pomoć se obraća ljekarima klinike Eurofarm u Sarajevu. Testiranjima je utvrđeno da ima dijabetes tip 1 koji zahtjeva korištenje insulina.

  • Iako su masno naplaćivali svaki pregled, ubijali su me u pojam svojim prognozama. Jednom prilikom mi je rečeno da bih mogao umrijeti za tri godine ako odmah ne krenem sa uzimanjem insulina.
  • Kap koja je prelila čašu je bio trenutak kada su mi pokušali prodati osiguranje koje čak i ne pokriva dijabetes! Također, preporučeno mi je da uzimanje SIOFORA povećam na tri tablete dnevno. Poslušao sam ih, a za uzvrat sam dobio proliv zbog kojeg mi je kilaža pala sa 84 na 75 kilograma.
  • Nakon toga sam prekinuo svaki kontakt sa Eurofarmom jer zaista s njima nisam imao lijepa iskustva. Trebala mi je podrška i jednostavno objašnjenje, a dobijao sam samo hrpu zbunjujućih informacija – žali se mladi Emin.

 Pod Mišinim vodstvom do prvih rezultata

Kako se lijek očito nije mogao pronaći u klasičnoj medicini, Emin nije imao izbora nego spas potražiti negdje drugo. A u tome mu je najviše pomogao njegov otac Esad koji je na internetu pročitao priču o beogradskom doktoru Miši Vučkoviću, koji je ujedno i Krnjićev saradnik i bivši pacijent.

  • U početku sam bio dosta skeptičan prema alternativnoj medicini, ali pošto sam svakako morao odraditi ljekarski pregled u Beogradu radi novog ugovora, odlučio sam posjetiti Mišu da vidim šta ima da kaže.

Nakon pregleda u klinici Dr. Risić, Emin se sa rezultatima zapućuje kod Miše koji mu govori istu stvar kao i doktori u Sarajevu, da imam dijabetes tip 1 i da će mu trebati insulin. Mišo mu je usput ispričao i svoje iskustvo sa Krnjićevom terapijom. Rekao mu je kako je radio kao doktor u Americi i da je nakon infarkta shvatio da ima dijabetes, te da se nakon korištenja najskupljih lijekova koji nisu urodili plodom, vratio u Srbiju gdje je na nagovor svoje supruge Ane pokušao sa Krnjićeom terapijom koja mu je na kraju uspjela spasiti zdravlje.

  • Tada sam od njega kupio dva paketa terapije i dogovorili smo se da mu se stalno javljam sa rezultatima mjerenja. U jednom paketu se nalazi 1.5 litar sirupa, te dva čaja. Pred svaki obrok i pred spavanje sam pio 0.05 litara sirupa, dramatično sam promijenio ishranu, a uzimao sam i insulin.
  • Počeo sam sa po četiri jedinice Novorapida prije obroka i četiri jedinice Levemira pred spavanje, a vremenom sam smanjivao jedinice insulina, ali su rezultati mjerenja ostajali u normalnim vrijednostima. Svakih pet dana u kojima mi je jutranji šećer bio ispod šest, a mjerenja na tri sata od jela ispod sedam, na Mišin savjet bih izbacivao po jednu jedinicu insulina.

  • Ishrana mi se sastojala uglavnom od proteina, sa minimumom karbohidrata. Jeo sam tostiran ražev hljeb bez kvasca, jaja, puter, sardine u maslinovom ulju, piletinu, ribu, teletinu, povrće. Izbacio sam sve slatko, uključujući voće, sve mliječne proizvode, rižu, krompir i mesne prerađevine, tjesteninu i alkohol.
  • Uvjerio sam se da ova Krnjićeva terapija zaista djeluje. Prije nje sam se budio sa šećerom od preko sedam jedinica, sa sirupom i čajevima te bi brojke počele da opadaju na 6.5, pa 6.2, 5.8, da bi u kombinaciji sa insulinom počeo da pada na oko 4.5 jedinica što je idealno. I kada sam smanjivao i izbacivao insulin, šećer je ostajao na tom nivou jer se tijelo naviko na sirupe i čajeve – kazuje Emin.

 Mišo i Ana su legende!

Uz kombinaciju terapije, ishrane, tableta i insulina, Emin je uspio da smanji šećer sa 7.7 na 5.9 jedinica na mjesečnom nivou. Ne baš drastičan napredak rekli bi neki, ali za Emina su ove brojke bile ohrabrujuće i dale su mu snagu da nastavi dalje sa onim što najviše voli, a to je rad na kruzeru i obilazak svijeta. Tako je i bilo, nakon što se šećer stabilizovao, ponovo je otišao na brod.

  • Na brodu se stvarno puno radi. Pauze su u terminima koji mi ne odgovoraju i nemam veliki izbor jela. Nekada mi je jedina opcija da jedem pizzu, a ako propustim obrok, mogao bih jesti tek za 4-5 sati… Vrijednosti šećera su za sada u granicama normale, a kada se u julu vratim u BiH, ponovo ću početi koristiti terapiju.

Emin ne štedi ni riječi hvale za svoje nove prijatelje Mišu i Anu s kojima je i dalje u redovnom kontaktu.

  • Mišo i Ana su legende! Uvijek su dostupni za svaki vid savjeta i nije im mrsko po stotinu puta objasniti jednu te istu stvar. Zaista su dobri ljudi i nisu u ovom poslu zbog para jer terapija zaista nije skupa, i tokom čitavog iskustva imao sam osjećaj da zaista žele da mi pomognu. Dijabetes nije ništa specijalno kada se kontroliše, a Mirsadova terapija mi je pomogla da zdravlje dovedem u red i sada je na meni da ne skrenem sa tog puta. Ne bih rekao da sam u potpunosti izliječen jer ljudi bez dijabetesa mogu da jedu šta žele i kada žele, ali nakon što sam iskusio učinak ove terapije, svakome bih je preporučio – kazao je Emin Gušo.

 Plakalo mi se kad bih TV-u vidio reklamu za čokoladu!

Eminom put ka zdravijem životu nije bio nimalo lak. Trebalo je uložiti puno discipline i pristati na mnoga odricanja, ali kad god bi osjećao da posustaje, Mišo i njegov otac Esad bi bili tu da mu pruže podršku.

  • Nije bilo lako. Nekada bih toliko poželio slatko da mi se plakalo kada bih na TV-u vidio reklamu za čokoladu. Riža, krompir, sokovi i tjestenina mi uopšte ne nedostaju. Tu i tamo pojedem neku voćku, ali mi puno nedostaju kolači. Srećom, na brodu prave kolače sa stevijom koja ima šećerni indeks nula, pa mogu da uživam u tome.
  • Čitavo iskustvo me potpuno promijenilo. Prije sam bio pun sebe, pun snage, da ne kažem hiperaktivan i s osjećajem da sam nepobjediv. Kada mi je otkriven šećer, bio sam potpuno šokiran i čitav svijet mi se srušio. Sada sam mnogo skromnija osoba i želim podijeliti ovo iskustvo kako bih možda pomogao nekom drugom sa istim problemom.
  • Nije sramota imati šećer. Oko 10% svjetske populacije ga ima ili ne zna da ga ima. Kratkoročno on nije opasana, ali ako se ne kontroliše može uzrokovati velike probleme. Treba na vrijeme mijenjati navike i voditi uredan život jer je dijabetes bolest koja se može kontrolisati – zaključuje Emin.

KONTAKT TELEFON MIRSADA KRNJIĆA: 061/742-830, 061/383-325 ili 065/872-472. Pozivni za BiH 00387.

 

Komentari

komentara