EKOTERAPIJA – povezivanje sa prirodom kako bi pozitivno utjecali na svoje blagostanje: Recepti sa lijekovima ‘Vitamin Z’ (zelenilo) ili ‘Vitamin P’ (priroda)

rad u vrtuRazmišljanja u svijetu o ekoterapiji i “biofilsko” su u porastu. Postoje tri terapeutske “šume iscjeljenja” u Južnoj Koreji (a do 2017. godine planira se još 34), dok se u Švedskoj radnicima pod stresom propisuju virtualni prirodni prostori. U Velikoj Britaniji, nemojte se iznenaditi ako uskoro budete na receptu svog ljekara opšte prakse vidjeli ispisan ‘Vitamin Z’ (zelenilo) ili ‘Vitamin P’ (priroda).

Jeste li se ikad vratili kući poslije dana provedenog na selu i osjećali se… bolje? Popravljenog raspoloženja, umirene tjeskobe, ušutkanog mozga? Očigledno je da odlazak iz buke i ludila velikog grada s vremena na vrijeme blagotvorno djeluje na vaše mentalno zdravlje, ali nedavno su naučnici počeli da se bave pitanjem da li cvijeće, trava, drveće i divlje životinje mogu direktno da se iskoriste za liječenje od depresije i anksioznosti.

Oblast ekoterapije – zamisao da se povežete sa prirodom kako biste pozitivno uticali na svoje blagostanje – nije nova. U svojoj knjizi iz 1984. godine Biofilija, Edvard O. Vilson postavio je teoriju da je naša veza sa prirodom ukorijenjena u našoj biologiji i genetici. U vrijeme dok je Vilson pisao o tome, japanski doktori već su počeli da prepisuju boravak u šumi za optimalno zdravlje. U Norveškoj, pjesnik iz 19. vijeka Henrik Ibzen skovao je riječ “friluftsliv” – u značenju “život pod otvorenim nebom”, što se ubrzo pretvorilo u skandinavski kulturni fenomen.

 „Navučena“ na prirodu

Ali sve donedavno, manjkalo je čvrstih naučnih dokaza koji bi potkrijepili lična iskustva kako je priroda dobra po vaše mentalno zdravlje. To se, međutim, sada mijenja.

U aprilu su Piter Džejms i tim sa Univerziteta na Harvardu objavili studiju o odnosu između izloženosti zelenim površinama i stope smrtnosti. Oni su proučili 100.000 medicinskih sestara koje žive širom Sjedinjenih Država u periodu od osam godina i ustanovili da one koje žive na najzelenijim površinama imaju 12 odsto nižu stopu smrtnosti od onih koje žive u najnaseljenijim oblastima.

Da bi otkrili koji faktori mogu to da objasne, sakupili su informacije o depresiji sa ljekarskim dijagnozama i antidepresivima. Procijenjeno je da se bolje mentalno zdravlje, izmjereno putem nižeg stepena depresije, objašnjava sa 30 odsto više koristi od života u blizini zelenila.

–    Nismo očekivali ovaj red veličina u rezultatima –  kaže Piter Džejms.
Njihovi rezultati pokazuju da je Vilsonova teorija o “biofiliji” tačna: “Postoji direktna kognitivna korist i okrjepljujući kvalitet boravka u prirodi, razvili smo se u prirodi kako bismo uživali u boravku u prirodi.”

Piter brže-bolje ističe da se tu ne radi o običnom preseljenju na selo. Sa 84 odsto ljudi u Sjedinjenim Državama koji žive u urbanim sredinama, studija pokazuje da male stvari kao što su više drveća u ulici ili više parkova u urbanim okruženjima mogu imati značajan pozitivan uticaj na zdravlje.

– Ja sam navučena na prirodu i to je nešto sa čim definitivno mogu da se poistovjetim. Opsjednuta sam drvetom kruške na koje mi puca pogled sa prozora u spavaćoj sobi, gdje često radim. Trenutno, u proljeće, ono buja od blijedožutih cvjetova i kermitovski jarkozelenog lišća. Prošle godine je moj komšija podigao neke skele koje su mi zaklonile pogled na nju. Iznenadila sam se – i pomalo zabrinula – do koje mjere mi je njeno svakodnevno odsustvo uticalo na raspoloženje.

Ali istraživanje pokazuje da sitnica kao što je gledanje tog drveta kruške svaki dan može imati istinski pozitivan efekat na moje mentalno zdravlje. Nedavni izvještaj koji je objavio Natural England pokazuje da učešće u aktivnostima u prirodi pomaže ljudima koji pate od problema sa mentalnim zdravljem i može da doprinese smanjenju nivoa anksioznosti, stresa i depresije.

 Vječiti izvor

MindFood je komunalna bašta u zapadnom Londonu koja drži kurseve o tome kako voditi računa o svom mentalnom zdravlju. Sesije omogućuju ljudima sa sličnim problemima mentalnog zdravlja da rade zajedno, njeguju baštu, uče nove vještine i imaju koristi od nenapornih vježbi.

Lusi Klark je jedna od klijentkinja MindFood-a. Ona se projektu priključila poslije napada depresije i željela je da nađe nešto što će raditi u svom kraju prije nego što se vrati na posao. Neke od koristi tog kursa bile su praktične:

–    Redovan odlazak u baštu dao mi je osjećaj organizovanosti. Dobila sam nekakav cilj u životu baš kad mi je tako nešto zaista bilo potrebno – kaže ona i nastavlja:

–    Takođe, ima nečeg moćnog u uzgajanju hrane u prirodnom okruženju. Prepustite se trenutku, zaboravljate sve oko sebe kad se brinete za nešto što je veće od vas i, kad pobliže zagledate prirodu, vidite da je ona vječiti izvor čuda.

– Jednostavno rečeno, rad na otvorenom izbacuje vas iz sopstvene glave i vraća u svijet – kaže jedan od zaposlenih na projektu Ed Harknes. Većina učesnika projekta, kaže Ed, dobijaju upute od svojih ljekara opšte prakse, inicijative Nacionalnog zdravstva za Bolji pristup psihološkim terapijama i drugih zdravstvenih radnika.

– Kultura se mijenja i mi nismo jedini koji shvataju značaj preventivne njege. Kakvo god da je vrijeme, koliko god bila mala ili urbana bašta, baštovan je svjestan gdje se nalazi i trenutka u kojem je. To što ste zabili ruke u zemlju i ponavljate radnje kao što su čupanje korova ili sađenje biljaka usredsređuje vašu energiju i omogućuje vam da pobjegnete od uobičajene pozadinske buke vaših misli i osjećanja. – kaže Ed.

Ovi projekti ekoterapije zvuče sjajno, ali dolaze u trenutku kada su naše zelene površine sve više ugrožene širenjem stambenih naselja, gradnjom i vladinom odlukom da eksploatišu nacionalne parkove.

– Otvoreni prostori su zaštićeni zbog ekologije i kao mjesta za razonodu, ali pravi razlog zašto su tako važni za naše blagostanje nije zaštićen zakonom – kaže Džoana Eklston, predvodnica projekta u Londonu po imenu Potted History, koji nudi hortikulturnu terapiju ožalošćenima, izolovanima ili depresivnim starijim sugrađanima.

Organizacije kao što su Wildlife Trust pokušavaju to da isprave – zahtijevajući od vlade da razmotri Zakon o prirodi i blagostanju, koji bi zakonski regulisao potrebu za zelenilom zarad našeg boljeg mentalnog zdravlja.

Na drugim mjestima, ekoterapija i “biofilsko” razmišljanje su u porastu. Postoje tri terapeutske “šume iscjeljenja” u Južnoj Koreji (a do 2017. godine planira se još 34), dok se u Švedskoj radnicima pod stresom prepisuju virtualni prirodni prostori. U Velikoj Britaniji, nemojte se iznenaditi ako uskoro budete na receptu svog ljekara opšte prakse vidjeli ispisan ‘Vitamin Z’ (zelenilo) ili ‘Vitamin P’ (priroda).

L. R.

Komentari

komentara