Ekonomsko nasilje: Više se ne smije ženi prigovoriti da je puno potrošila novca, niti mužu da je previše „popio“ u kafani!

U svijetu se pojavljuju udruženja protiv ekonomskog nasilja nad ženama jer ih je partner kritikovao zbog načina na koji troše novac, iako su ga one zaradile. Na isti slučaj su počeli uzvraćati i muiškarci, jer im saputnice „zvocaju“ zbog potrošnje u kafanama

Gotovo 30% žena više puta je tokom intimne veze doživjelo neki od oblika ekonomskog nasilja od strane partnera, pokazuju istraživanja. Najveći dio žena, kažu stručnjaci za nasilje nad ženama u intimnim vezama, doživjelo je da im partner učestalo prigovora o načinu na koji troše vlastiti novac, dovodi ih u situaciju da moraju lagati o cijeni nečega što su kupile te bez znanja ili dopuštenja uzima zajednički ili vlastiti novac na štetu porodice. Nadalje, mnogi muškarci se ponašaju kao da je njihov novac samo njihov, a ženin novac zajednički te žele žene što više „vezati“ za kuću, na primjer tako da im ne dozvoljavaju zapošljavanje.

Istraživanjima je utvrđeno i to da je 17% žena doživjelo barem jedan od oblika ekonomskog nasilja koji se direktno odnose na izdržavanje djece, te da je 24% njih bilo žrtva i nakon prekida intimne veze – kaže doc. dr. sc. Klasnić upozoravajući kako ekonomsko nasilje često vodi i prema drugim oblicima nasilja, što ovaj problem čini još alarmantnijim.

Mnogi misle pogrešno kako su žrtve ovog oblika nasilje uglavnom žene nižeg stepena obrazovanja ili one nezaposlene, što nije tačno, jer se zlostavljanje ovog tipa događa i među visokoobrazovanim partnerima, među onima s iznadprosječnim primanjima; u siromašnim porodicama; u zajednicama gdje je žrtva višeg obrazovnog statusa nego zlostavljač ili zarađuje više od njega…

Ekonomsko nasilje ozbiljan je problem svakog društva, jer je taj oblik nasilja ustvari oblik kontrole od strane nasilnika. Brojna udruženja koja se bave zaštitom ljudskih prava pa i brojne ženska udruženja, pozivaju žrtve da se ohrabre prijaviti ekonomsko nasilje, za koje je prema zakonu predviđena novčana ili zatvorska kazna.

Za razliku od fizičkog i seksualnog nasilja, ekonomsko nasilje je još uvijek nejasno većini ljudi. To je nasilje koje implementira i sama država nepoštivanjem zakona, na primjer onoga o radu, a i mnoge žene neinformirane su o svojim pravima i mogućnostima kad stupaju u bračnu zajednicu – kaže psihologica iz Udruženja B.a.B.e. Senka Sekulić Rebić napominjući kako treba djelovati ranije, prije nego što osobe uspostavljaju trajne partnerske odnose.

Važno je učiti mlade žene o finansijskoj samostalnosti, odnosno mogućnosti da se mogu samostalno brinuti o sebi, od početka stvarati neku životnu infrastrukturu kako bi – ako se, nažalost, žena nađe u nasilnoj situaciji – imala mogućnost brzog izlaska iz nje.

Zanimljivo je da se i u ekonomskom nasilju samo govori o ugroženoasti žena kao žrtava. Muškarci nisu i ne mogu biti ćžrtve! Oni ne trpe ženine kritike, narodnim rječniokom kazano „zvocanja“ zbog čega počinju prepirke, a one mogu izrasti i u krupnije probleme. Ekonomsko nasilje uvijek je ispretpleteno i s nekim drugim oblikom nasilja.

„Posao“ majke, supruge i domaćice se ne plaća i ne priznaje i u tom je smislu ona, ukoliko nije zaposlena, potpuno ovisna o suprugu. To je jedan opaki krug kojeg je teško razbiti prvenstveno zato što kod nas ne postoji politička volja da se rodno nasilje doista i tretira kao problem. Drugim riječima, ni država, ali prečesto ni same žrtve, ekonomsko nasilje i ne percipiraju kao oblik nasilja’, kaže psihologinja Rebić i napominje kako dio rješenja vidi i u ravnomjernijoj podjeli roditeljske odgovornosti. (aura.ba)

Komentari

komentara