Eh da su Bogovi imali bar malo vremena…O žrtvama, prevarantima i manipulatorima iz ugla psihoterapeuta

Za aura.ba piše Vahida Djedović: psihoterapeut i književnica ([email protected])

Kada pročitamo neki tekst, uglavnom ga možemo interpretirati na nekoliko načina, ali pravo pitanje glasi zašto 90% ljudi tekst interpretira na veoma sličan način?
Nedavno se u Srbiji pojavila priča o vrijednom i odličnom studentu medicine koji često nema šta da jede. „Uprkos neimaštini, on je na petoj godini, kupi desetke i ne odustaje od svojih snova.“

Ovo je priča koja privlači pažnju čitateljstva, a era društvenih mreža donosi mogućnost da svi mogu reći svoje mišljenje. Ne moram ni govoriti komentare o početku ove priče.

Mladić je predstavljen kao žrtva, prvo porodice, zatim sistema i na kraju sudbine. A ljudi se najčešće identifikuju sa ulogom žrtve upravo zbog naše predstave dobrog.
Prijateljski odnosi između ljudi, pa čak i nepoznatih ljudi , zasnovani su na identifikaciji (čovjek u drugom čovjeku vidi sebe, u tuđoj patnji vidi svoju patnju), a iz toga proističe međusobna solidarnost.

Osnovna emcionalna reakcija sa drugim ljudima, prema kojima se ima prijateljski stav, je suosjećanje ili simpatija.
Zbog predstave o dobrom, ljudi se najčešće identifikuju sa nekim ko je predstavljen kao ovaj mladić i suosjećaju s njim , jer se njegova uloga može interpretirati kao uloga žrtve, a ljudi često koriste ovu ulogu u svom životu.

Međutim, osobe koje igraju ulogu žrtve u porodici, zapravo su na vrhu piramide porodičnih odnosa. Uloga žrtve im donosi određenu dobit.
Danas smo i u našoj zemlji preplavljeni pričama u kojima je, obavezno, neko prikazan kao žrtva. O žrtvi se raspravlja, žrtva dolazi u žižu interesovanja i, gle čuda, dobija svojih pet minuta slave. Žrtva, odjednom, od potpunog anonimusa dolazi na televiziju, o njoj pišu sve novine i portali i žrtva postaje poznata.

Istini za volju, svako od nas bi se mogao predstaviti kao žrtva u određenom dijelu svog života, ali samo pojedinci izlaze u javnost predstavljajući sebe na takav način. Opet, kako bismo zadobili pažnju, ako smo samo obični, normalni ljudi?

Mladić, kojeg sam navela na početku teksta, a kako se priča o njemu širila, zapravo je prevarant i manipulator. Zadobio je pažnju javnosti, ali avaj…

Žrtva, koja se u javnosti predstavlja na ovakav način, je često manipulativna osoba. Potreba svakoga od nas jeste da budemo prihvaćeni i da budemo dijelom zajednice. Budući da su danas ljudi često zaboravljeni od samih sebe,pribjegavaju manipulativnim sredstvima, kako bi makar bili prihvaćeni od drugih.

Manipulacija ima za cilj da dotakne emocije kod osoba koje će, u skladu s time, nešto i poduzeti. Manipulatori sebe smatraju boljim od drugih i imaju potrebu uzdizati se iznad njih. Uglavnom se žale kako im je nanesena nepravda, a jedna od najsigurnijih manipulacija je osjećaj povrijeđenosti. Osoba je uvrijeđena jer joj se dešavaju takve stvari, a „odgovorna osoba“ za njenu uvrijeđenost uvijek mora snositi posljedice i osjećaj krivice.

Zato, sljedeći tekst koji budete pročitali, a u kojem je prikazana žrtva i, obavezno, progonilac, razmislite šta se valja iza brda. Svako ko sebe predstavlja kao žrtvu, zapravo je i progonilac, a te uloge bira zbog nedostatka ljubavi prema sebi, zbog otuđenosti od samog sebe, zbog gubitka identiteta. Ne nasjedajte na njihovu manipulaciju i ne stavljajte se u ulogu pravednika, odnosno spasioca. To je opasan trugao iz kojeg je teško pronaći izlaz.
Eh da su Bogovi imali bar malo više vremena, da podijele pameti svima…

(aura.ba)