Edhem Buljubašić, posljednji vodeničar iz sela Jurjevići kod Zenice: Ćeif nema cijenu

Nema ti ovdje neke zarade koliko ima ćeifa da gledam kako ispod kamena sipi brašno kao zlatni prah i mirom miriše – kaže ovaj nekadašnji rudar danas u ruhu vodeničara

U dobra stara vremena u zeničkom selu Jurjevići bilo je dvadesetak vodenica potočara čija vodenička kola nisu stajala. U mlinovima, poput grozdova nanizanih uz seoski potok, danonoćno mlinari su mljeli pšenicu, ječam, raž, zob, kukuruz. Danas radi samo vodenica 69-godišnjeg Edhema Buljubašića koja podsjeća na berićetna vremena. Stari dobri Edhem kaže:

“Selo bez mlina je kao kuća bez dimnjaka!

 

“Najbolje je rat pokazao šta znači mlin – veli Edhem i  prisjeća se minulog ratnog nevakta kada je u starom mlinu zajedno sa bratom dnevno mljeo i po tonu pšenice za potrebe vojske.

“Mogao si imati zlato, ali nisi brašno da prehraniš gladna usta. Iz goleme nužde, u nestašici osnovnih namirnica, ručno smo sklepali još jedan mlin, pa tako se prehranjivala i vojka i narod. Za petnaest dana vodenica je bila u funkciji iako tada nismo imali ni motorne pile ni cikulara. Sjećam se cijelo selo se radovalo vodenici koja je radila sedam mjeseci danonoćno – kaže ovaj penzinisani rudar koji je penziju stekao u glasovitom rudniku Raspotočje.

 

Edhem kaže kako je zanat vodeničarski naučio u “tegoban nevakat”, zavolio ga i ne pomišlja da napusti vodenicu sve dok ga budu noge nosile.

“Ne bih ti ja mogao bez ovog huka vode u badnju, tutnjave vodeničkog kola i kamena, a jedino se uz šum potoka mogu spavati kao janje – veli ovaj stari dobri vodeničar i dodaje kako u zeničkoj čaršiji nije bio šest godina.

“Nejma ti ovdje neke zarade koliko ima ćeifa da gledam kako ispod kamena sipi brašno kao zlatni prah i mirom miriše. Valja mi samljeti deset kila pšenice za marku, ali ne mere se to mjeriti sa zadovoljstvom koje nudi ovaj posao, počev od puštanja vode u badanj, preko opipavanja mliva između jagodica prstiju do vruće pogače koja se spravlja od zdravog brašna ispod vodeničkog kamena.

Sa djeda na unuka

Stari dobri vodeničar punih usta pominje svoje unuke i veli kako je uvjeren da će ga naslijediti u ovom poslu i da neće stati mlinsko kolo. Punih usta hvali dvanaestogodišnjeg Haruna koji je najčešće uz djeda i koji reče da ga ne interesuje internet kao njegove vršnjake, već dedina vodenica u kojoj zna ljeti i prespavati. (aura.ba/Mustafa SMAJLOVIĆ

 

 

 

 

Komentari

komentara