Džemo Aljović, aktivno vojno lice OSBiH: Šampion u bacanju kamena s ramena pobijedi gdje god da dođe

Desetak godina pobjeđuje na Čevljanovićima, redovno je prvi na Husremovcu u Trnovu, slavio je prije dvadesetak dana na Igmanu, a prije toga u Travniku, Buturović polju, Umoljanima, Bjelimićima, Čuhovićima…Aljović s generalom Fikretom Prevljakom nakon pobjede nedavno na Igmanu

Aljović s generalom Fikretom Prevljakom nakon pobjede nedavno na Igmanu

Kapetan Oružanih snaga Bosne i Hercegovine Džemo Aljović iz sarajevskog naselja Sokolović kolonija jedan je od zaslužnijih što tradicija bacanja kamena s ramena na vašarima, teferičima… nije izumrla.

Danas 41-godišnji oficir OSBiH još uvijek pobjeđuje, Slavio je desetak puta na poznatoj koridi na Čevljanovićima, potvrdio je dominaciju i na Husremovcu u Trnovu, slavio je prije desetak dana na Igmanu, a prije toga u Travniku, Buturović polju, Umoljanima, Bjelimićima, Čuhovićima… Aljović: Šampion iz naroda

Aljović: Šampion iz naroda

Pobjede

Gdje god je nastupa i pobjeđivao je u 90 posto slučajeva. To tako traje dvadesetak godina.

– To je jednostavno strast, želja za pobjedom. Lijepo je kada se okupi puno našeg naroda i sve oči budu uprte u tebe, kao pobjednika. Bude i novčanih nagrada, ali to nerijetko dijelom ide raji da se počasti. Pobjedom čovjek bude veliki u očima tog naroda, koji te cijeni, poštuje. I to je satisfakcija, možda i najveća – priča nam Aljović.

Bacanje kamena s ramena, kaže, je i nasljedstvo. Dedo Ahmet i mamin amidža također su bili vrsni bacači, baš kao i on. Džemo je prvo trenirao fudbal, igrao u Željeznici i OFK Hrasnica. Kaže da mu je u fizičkom razvoju i to pomoglo. Iako je po prirodi miran čovjek, kada je bacanje kamena s ramena u pitanju, tu je pravi lav.

Sa kolegicama u Oružanim snagama BiH

Sa kolegicama u Oružanim snagama BiH

– U životu se nisam posvađao s nekim ili potukao. No, kada bi mi neko zabranio da bacim kamen na nekom vašaru ili teferiču, imam osjećaj da bih svašta napravio. Toliko to volim – priča Džemo.

Strast

Imao je, nastavlja raznih dogodovština. Bilo je i mučki, počev od težine kamena (koji bi trebao biti kao i kugla od 7,2 kilograma), pa preko mjerenja,,, Smicalica ima, ali je uvijek reagirao mirno i pobijedio unatoč svemu.

Najveći rival mu je Suljo Ramić, također vrstan sportista, takmičar i čovjek. Cijeni i Seferovića i Merdana…

A njega? Njega cijene i zuvu svugdje; iz Travnika, Nevesinja i drugih bh. gradova. Nažalost, na sve se pozive ne može oadzvati, ima prećih obaveza, ali sve će uraditi da nastupi. Želja i strast ga vode od pobjede do pobjede i tako do ko zna kada. Za kraj nam kaže da se ne misli oprostiti još, ima snage, motiva i umijeća za nove izazove.

Sin Vedad nasljednik

Džemo Aljović najradije bi vidio svog sina kako zauzima njegovo mjesto.

– Vedad ima 12 godina i trenira fudbal. Kako ja treniram u Sokolović koloniji tako i on ide samnom i sve se više zagrijava da radi samnom. Ne znamo šta će biti, neću ga prisiljavati na nešto, ali volio bih da jednog dana nastavi tamo gdje ja stanem – kaže nam Aljović.

(Is. Ć./aura.ba/arhiva magazina Aura)

Komentari

komentara