Džemili J. iz Švicarske džini su dolazili svako veče u akšam: KAD PROSPEŠ SO, ZNAJ DA NEVOLJA VEĆ KUCA NA VRATA!

 Kad sam podigla glavu s poda, pored mene, u kuhinji, su bili tamni likovi! Isijavali su nekim crnilom, a njhove oči su me još više prepale. U prvi mah sam pomislila da su to maskirani pljačkaši, ali nisam znala da je to šejtan sa svojim slugama oko mene.

Do moje udaje i dolaska u Švicarsku, bila sam osoba koja se držala vjere. Dolaskom u drugo podneblje, drugi svijet i običaje, i moj život je počeo teći drugim smjerom. Odjednom, nisam stizala da klanjam, a malo pomalo, i bez abdesta sam počela izlaziti iz kuće. – započinje Džemila J. svoju ispovijest.

Ubrzan tempo života i rada, ambicija da se što više i bolje snađe, našu je čitateljku  uveliko odvojio od vjere.

Strašne oči

–  Kad je čovjek daleko od vjere i svog izvora, onda je najranjiviji. Iako smo, bez obzira na sve, ipak mogli naći vremena i za vjeru i odrediti joj ono mjesto u našim životima koje treba da ima. No, život je išao drugačije, dok i ja nisam postala žrtva crne magije. Tragajući za izlječenjem i odgovorima, put nas je odveo do Alje ef. Harića, bez kojeg ja ovo ne bih znala, niti bih nekad priznala. Ovo je moja priča, koju dijelim sa vama:

– U crni akšam, prije osam mjeseci, po mene je došao šejtan i oko mene posadio svoje džine da sjednu, da uzmu moj život i da im ja budem rob. Bila sam sa djecom u stanu te večeri i dok sam pravila večeru, ispala mi je solanica iz ruke. U žurbi da je podignem, jer rasuta sol označava neslogu, dižući pogled sa poda, ostala sam sleđena, zaprepaštena. Pored mene, u kuhinji, su bili neki tamni likovi!

Isijavali su crnilom, a njhove oči su me još više prepale. U prvi mah sam pomislila da su to maskirani pljačkaši, nisam znala da je to šejtan sa svojim slugama oko mene. Počela sam plakati, preklinjati ih da bar ne diraju djecu i da uzmu iz stana sve što žele. Samo da djecu ne diraju. Jeziv smijeh bio je jedini odgovor na moje molbe.

A onda je progovorio, rekavši da sam njihov sluga i da moram prihvatiti da sam im rob. Kimala sam glavom i onesvijestila se. Djeca su me pokušala osvjestiti, polivajući me vodom i zabrinuto pitajući šta mi je. Ja sam samo plakala i govorila da mi nije ništa, da sam se samo opekla o ringlu. S nestrepljenjem sam iščekivala suprugov povratrak s posla.

Završila kod psihijatra

Kud je baš taj dan i on radio do ponoći. Legla sam i zaspala. Ujutro me je suprug probudio sa kahvom. Nisam mogla pričati o onome što mi se jučer dogodilo, jednostavno nisam. Nekako sam osjećala da se moj život počinje mijenjati, da sam ja drugačija osoba, da više nisam ona stara. Tokom narednih pet mjeseci u tišini smo, češće odvojeno, nego zajedno, ispijali jutarnje kahve, spremali se …

Suprug na posao, a ja kod doktora. Da, završila sam na kraju kod psihijatra, ali ni lijekovi nisu mogli kontrolisati moj strah, drhtanje tijala i nesanicu. Nervoza i depresija bile su moje srednje ime. Čim bi se bližio akšam, ja sam bježala u sobu, povlačila se u sebe i hvatao bi me jak, jak strah. Nisam se smjela usuditi napustiti kuću. Samo sam plakala.

Suprug je vidio da ja nestajem, da se urušava naš život … Požalio se i potražio savjet kod jednog svog prijatelja koji nas je uputio i dao broj od duhovnog iscjelitelja i vidovnjaka Alje ef. Harića. Otišli smo kod gospodina Alje. Otvorio je Svete knjige i rekao nam da postoji veliki nabačaj sihira, iz zavisti napravljenih sa ciljem da se moj muž i ja razvedemo i da nam se brak upropasti.

Aljo ef. nam je dao uputstva šta da uradimo kako bi vratili mir, slogu, zdravlje i nafaku u kuću. On mi je pomogao skinuvši crnu magiju sa mene i zaštitivši me od nje za ubuduće, da nam niko više zlo ne može nabaciti – završila je Džemila svoju priču.

Kontakt Alje Harića: 061 805 827

Komentari

komentara