DUŠKO KULIŠ: SARAJEVSKI MARLBORO JE KRIV ŠTO SAM OSTAVIO CIGARETE

Devedestih godina sam imao višemjesečnu turneju po Australiji. Naravno, ponio sam solidne rezerve sarajevskog “marlbora”. Međutim nestalo mi. Tamo sam pokušao sa australijskim “marlborom”. Bljak, ništa nisu valjale…

O Dušku Kulišu kao čovjeku, patrioti, humanisti, drugu… mogle bi se pisati stranice i stranice. I opet se ne bi kazalo sve. Takvi ljudi sa velikim “Č” na početku riječi “čovjek” rađaju se rijetko na ovim prostorima.

Dok je kao muzičar pratio na koncertima ili za vrijeme kafanskih nastupa velike zvijezde, poput Seje Pitića, Mehe Puzića, Rize Hamidovića… nije ni slutio da će jednog dana uzeti mikrofon u ruke i snimati ploče. A onda se desila audicija u Radio Sarajevu, na kojoj je za muzikalnost, glasovne kvalitete dobio visoke ocjene. Prva prilika ukazala mu se na Ilidžanskom festivalu 1983. godine. Nije je prokockao. Kao debitant osvojio je festivalsku nagradu, a pjesma “Sreli smo se kad lišće zažuti”, postala je Duletov zaštitni znak.

I kao umjetnik je ostavio traga na bh. sceni, te u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, u kojoj je godinama bio jedan od najpostojanijih i najomiljenijih slavnih “10 bosančerosa”: dvojica Halida, Ferida Avdića, Mileta Kitića, Šerifa Konjevića, Asima Brkana, Hamida Ragipovića Beska… nanizao je prelijepu nisku vječnih pjesama: “Suzo moja, suzana”, “Ti meni lažeš sve”, “Nisu moje godine za tebe”, “Kako ću bez tebe”, “Bez tebe je gorko vino”, “Zadnji gost u kafani”, “Nemirna ljubav”, “Ako jednom poželiš da odeš”, ”Kaži nebo”, ”Ne palite za mnom svijeću”, ”Imaš li dušu”, “Ne dirajte moju Bosnu”… Za arhiv RTV BiH snimio je na desetine sevdah pjesama. Malo je poznato da je Duško imao čast da ga na klaviru prati čuveni Ismet Alajbegović Šerbo uz pjesmu “Ne klepeći nanulama”.

Od 1993. godine Duško živi u Splitu i sarađuje sa skladateljem i producentom Ivom Lesićem. Ta uspješna saradnja rezultirala je srebrnim i zlatnim tiražima na posljednjih pet projekata. Iako ga hrvatski elektronski i pisani mediji ignorišu, glad za narodnjacima je učinila svoje, pa je i tamo Duško u posljednje vrijeme postao jedna od vodećih koncertnih atrakcija.

Otrkio nam je kako je ostavio duhan:

“Dugo godina sam bio strastveni pušač, ali nisam prestao pušiti zbog zdravstvenih problema. Desilo se sasvim slučajno. Devedestih godina sam imao višemjesečnu turneju po Australiji. Naravno, ponio sam solidne rezerve sarajevskog “marlbora”. Međutim nestalo mi. Tamo sam pokušao sa australijskim “marlborom”. Bljak, ništa nisu valjale, pa sam silom prilika bio prinuđen odreći se nikotinskog užitka. S vremenom je i navike nestalo i danas je moj jedini porok vino. I to dobro vino – kazao je za “aura. ba” Duško Kuliš..

Komentari

komentara