Dušan Kudra, najstariji banjalučki sajdžija: De, navij ga da čuješ kako mu duša šapće!

Dok je ljudi, mjeriće se vrijeme

Dok je ljudi, mjeriće se vrijeme

U moje vrijeme sajdžija je bilo među najcjenjenijim zanatlijama, a to vrijeme će se pamtiti i po tome kako nije mogao svako imati dobar sat, jer prije su se pravili satovi da traju 40 i više godina – kaže ovaj majstor svoga zanata

Urar, sahadžija, sajdžija, časovničar. Modeno vrijeme i ovaj stari zanat polahko potiska u zaborav. Sve je manje majstora koji popravljaju satove na “navijanje”. Uglavnom kupuju se časovnici na baterije ili digitalni satovi. Svjestan je toga i najstariji banjalučki sajdžija Dušan Kudra, koji kaže:

Mehanizam je srce sata

Mehanizam je srce sata

– Danas je malo sajdžija koji popravljaju ili znaju popraviti komplikovane mehanizme na mehaničkim satovima, jer mahom u ovakve radnje svraćaju mušterije da promijene baterije ili zamijene kaiševe.

Zavolio zanat

Naravno, nije tako bilo u vrijeme kada je stari dobri sjadžija Dušan počinjao raditi kao urar ili sajdžija. Zanat je završio davne 1969. godine, a svoju radnju u Banja Luci otvorio je deset godina kasnije, 1979. Za četrdeset i kusur godina radnog staža stekao je mnogo mušterija i prijatelja i, kako s ponosom veli, nikada se nije pokajao što je izabrao zanat sajdžije.

Završio zanat 1969. godine

Završio zanat 1969. godine

– Jednostavno kazano zavolio sam ovaj zanat i nisam mogao ni zamisliti da radim nešto drugo – kaže i nastavlja svoju priču:

– U moje vrijeme sajdžijski esnaf je bio među najcjenjenijim zanatlijama. To vrijeme će se pamtiti i po tome kako nije mogao svako imati dobar sat, jer su se prije satovi pravili da traju 40 i više godina, a nije kao danas, “crknu” prije nego što se baterija istroši. Nerijetko, kada popravim mehanički sat, pružim ga mušteriji u ruke i kažem:” De, navij ga i čuj kako mu duša šapće!

Sve manje sajdžija

– Posebna priča je tačno mjerenje vremena – kaže Dušan i dodaje kako su mahenaički satovi bili precizni u sekundu, ili u stotinku. Sajdžija je bio odgovoran i za plus i za minus, a danas nema takve odgovornosti, jer sada su satove zamijeniki i mobilni telefoni. U konačnici “digitalci” su precizniji mjerači vremena od mehaničkih satova.

Ipak, jedno se ne može porediti, a to je lijep izgleda satova koji su posebno ukrašavani graviranjem nekog predmeta ili srebrenim ili pozlaćenim lančićima kakve su imali džepni satovi.

– Sjećam se da je u Banjoj Luci je nekada bilo četrnaest sajdžija, a danas ih je, zajedno sa mnom – četvorica. Kako nema više zanata za sajdžije, u utrci sa novom protokom vremena, može se pretpostaviti šta će se dogoditi sa ovim zanatom – kazao je ovaj najstariji banjalučki sajdžija.

Koji je najtačniji sat?

Dušan Kudra kaže kako će se uvijek mjeriti vrijeme, ljudi će dok je “kika i vijeka” njegovati ljubav prema starinama i nikada neće nestati ručnih, zidnih i džepnih satova, ali je upitno kako to održavati u budućnosti.

– Najvažnije je da je dobar mehanizam koji je srce svakog sata; dok srce kuca znaće se vrijeme – kaže ovaj sajdžija i uz osmijeh dodaje kako je nadaleko poznat po anegdoti kada su ga pitali koji je sat najtačniji. Odgovorio je:

– Najtačniji je onaj sat koji ne radi nikako, jer takav mjerač vremena dva puta u toku dana sigurno bude tačan!

(Mustafa SMAJLOVIĆ za aura.ba)

Komentari

komentara