DUHOVNI GLOBUS TURSKE: “Drvo želja“ u šestoj majskoj noći Hidirlleza

Na sam praznik ne smije se spavati. Ako neko zaspe u narodu se vjeruje da će mu cijela godina proći u spavanju. Osim ovog, praznik obiluje i drugim zabranama; ne smije se uzimati sapun ili makaze u ruke, ne valja mijesiti kruh jer se može kvariti brašno tokom cijele godine niti prati veš zbog bojazni od grada. Isto tako nije dobro raditi nikakav posao po njivi ili u dvorištu

Kod turskog naroda, pored Bajrama, slavljenje Hidirlleza (6. maj) zauzima značajno mjesto. Praznik posvećen dvojici evlija Hidru i Ilijasu tradicionalno slavi se svake godine u prirodi pored visokih šumskih stabala te pokraj hajr izvora i česmi. Po pravilu svako mjesto ili selo ima izabrano mjesto gdje se svake godine praznuje, igra i pjeva. U prošlosti Hidirllez se isključivo slavio u blizini tekija, turbeta ili mezara evlija, bogobojaznih i pobožnih ljudi.

Teferidž tepsija

Uoči ovog praznika među narodom osjetno se uočava solidarnost i bliskost pa komšije između sebe dijele mlijeko onim porodicama koje nemaju stoku za muzenje. Sa tim mlijekom domaćice prave razne pite i sutlijaše. Peti maj najvećim dijelom obilježava kuhanje posebno onih jela sa tjesteninom ili u kojima su sadržana jaja, paksimeti i druge delicije. Na prazničnom meniju obavezno se mora naći i kruh od slanutka.

Prema nepisanom pravilu na peti maj se uglavnom spravljaju jela bez mesa dok se na Hidirllez kolju i peku janjci i jarad.  Spremljena hrana servira se u velikim tepsijama takozvanim demirlijama, koje se još nazivaju i „red“. Na njima se serviraju jela po ličnom ukusu i izboru. U nekim selima, ova tepsija se naziva „teferidž tepsija“ i svaka od njih standardno sadrži nekoliko vrsta pita, kuhanog kukuruza i bar jedno pečeno pile.

Poziv na proslavu Hidirlleza vrši ona osoba koja je „kupila“ spomenutu teferidž tepsiju. Svake godine druga djevojka kupuje tepsiju sa tim da pri kupnji ništa ne plaća to jest riječ je o simboličnom gestu.

Noć kad se otvori nebo

Hidirllez noć koja spaja 5. i 6. maj obilježena je mnoštvom vjerovanja i rituala čije korijenje treba tražiti u animizmu i drevnom šamanstvu. U ovoj noći, prema turskom vjerovanju, nebo se otvara i upravo zbog toga najidealnije je vrijeme za upućivanje molitvi i želja. Tako, kako bi osigurali dobro zdravlje do sljedećeg praznika narod na mladice ruža objesi različite predmete, najviše odjeću. Uoči Hidirlleza narod često pogledava u pravcu brda i planina, naime, ako vide kakav sjaj smatra se da se na tom mjestu nalazi zakopano blago.

Dan uoči praznika žene sakupljaju 40 vrsta biljaka, najviše majčine dušice zbog ugodnog mirisa. Prikupljeno bilje potopi se u kantu sa vodom koja se u zoru Hidirlleza procijedi a bilje odstrani. Sa vodom se odlazi na neku uzvišicu ili brdo i tu opere kosa. Vjeruje se da će kosa dotične osobe biti duža, zdravija i svjetlija što je god brdo veće.

Na sam praznik ne smije se spavati. Ako neko zaspe u narodu se vjeruje da će mu cijela godina proći u spavanju. Osim ovog, praznik obiluje i drugim zabranama; ne smije se uzimati sapun ili makaze u ruke, ne valja mijesiti kruh jer se može kvariti brašno tokom cijele godine niti prati veš zbog bojazni od grada. Isto tako nije dobro raditi nikakav posao po njivi ili u dvorištu.

Dan za želje

Ono što je karakteristično za praznovanje Hidirlleza svakako je ritual zvan „drvo želja“. Pod tim pojmom se misli na bilo koje drvo koje narod odabere, najviše po razgranatosti, pa se na njegove grane objese komadi stare i pocijepane odjeće na kojima su ispisane mnogobrojne želje. Adet (običaj) za sve one koji idu ka drvetu jeste da kod kuće klanjaju dva rekata, kako bi im Allah uslišio željeno.

U Gaziantepu već tradicionalno sva odjeća sa napisanim željama se, nakon praznika, pokupi sa drveta i baci u rijeku Alleben. Narod praktikuje još jedan oblik rituala želja. Ubere se nekoliko vrbovih grana i iznad njih se po 40 puta ponove sure Fatiha i Ihlas. Nakon toga se pomisli želja i grane bace u rijeku.

U Turskoj postoji izreka vezana za ovaj običaj a koja kaže: „Donesi mi Hidirllez, a ja ću tebi pokazati svoje želje“.

Mlinarevo kolo

U prošlosti proslava Hidirlleza trajala bi po tri dana. Zadnji dan, uvečer, djevojke bi se uhvatile u krug da izvedu tradicionalno kolo koje je vrlo staro i u novije vrijeme vrlo se rijetko igra. U sredini kola stala bi jedna osoba koja će glumiti mlinara koji melje brašno to jest zemlju.

Djevojke se pohvataju u krug oko mlinara pjevajući narodnu pjesmu pod nazivom Mlinarevo kolo. Ona bi se pjevala sedam puta nakon čega je brašno samljeveno. Svaka od prisutnih djevojaka uzme šaku brašna (zemlje) i nosi je kući. Nakon proslave „brašno“ se posipalo po hambarima zbog vjerovanja da će to donijeti berićet i plodnost tokom godine.

(aura.ba)

 

Komentari

komentara