Duhovi Rima: KOLOSEUMOM ODJEKUJU KRICI UBIJENIH GLADIJATORA

Grobnica smještena ispod crkve Santa Maria della Concezione, „ukrašena“ je sa bezbroj kostiju i oko 4000 lobanja. Iznad ulaza nalazi se sablasna poruka: „Što ste sada, nekad smo bili; ono što smo sada, i vi ćete biti“.

Rim je grad bogate istorije čiji brojni spomenici svjedoče o slavnoj antičkoj prošlosti grada. Vječni grad se nekada smatrao i najrazvijenijim gradom na svijetu zbog svoje uređenosti, slavnih vladara, sposobnih političara , ali i zbog svojih kolosalnih arhitektonskih dostignuća.

Često krvava i nasilna, istorija ovog grada je prošarana mnogim tragičnim sudbinama, pa ne čudi činjenica da mnogi stanovnici Rima vjeruju da su ulice njihovog grada uklete, i da se među drevnim ruševinama koje privlače na hiljade turista, kriju duhovi starih vladara i plemića koji kao da i nakon smrti odbijaju da napuste svoj nekadašnji dom.

Duh bez glave

Jedan od najpoznatijih duhova koji navodno luta rimskim ulicama, tokom života je bila poznata kao Beatris Centi (1577-1599.), i bila je član jedne od najmoćnijih plemićkih porodica u gradu. Centi je  živjela u Regola distriktu zajedno sa starijim bratom Đakomom i ocem Franćeskom koji ih je rutinski zlostavljao i maltretirao. Kada se Beatris konačno pobunila, otac je protjeruje u udaljeni dvorac na selu što je bila kap koja je prelila čašu.

To je bilo dovoljno da se porodica uroti protiv njega, a 1598. organizuju zavjeru za ubistvo da se jednom za sva vremena riješe tiranina. Jednog dana, u Franćeskove odaje ulaze zavjernci koji ga drogiraju i probadaju mu glavu bodežom. Nakon toga njegovo tijelo su bacili sa balkona kako bi ispalo da je Frančesko sam skočio u smrt.

Vlasti su bile sumnjičave, i čitava porodica je privedena na ispitivanje uključujući i lokalnog kovača, inače Beatricinog ljubavnika. Nakon nekoliko dana i noći zvjerskog mučenja, vlasti su od njih izvukle potrebne informacije. Čitava porodica je osuđena na smrt, što je izazvalo veliku osoudu javnosti s obzirom da su svi znali kakvo je čudovište bio njihov otac.

Uprkos tome, zavjernici i Beatris su obezglavljeni na Sant Anđelo mostu u septembru 1599. godine. Od tog dana Beatrisin duh se svake godine pojavljuje na istom mjestu noseći svoju glavu u rukama, a vjeruje se i da opsjeda zamak u kojem je odrasla.

 

Razvratni duh carice štipka zgodne mladiće

Žena rimskog cara Klaudija, carica Valerija Mesalina, među narodom je bila poznata kao velika razvratnica i seksualna ovisnica. Prema legendi, Valerija je jednog dana došla na ideju da izazove najuspješniju prostitutku u gradu i da vide ko će uspjeti spavati sa više muškaraca za jednu noć.

Valerija je pobijedila, ali je njeno veselje bilo kratkog vijeka jer je osramoćeni Klaudije naredio da se ubije i ona i njen ljubavnik Gaius Silijus s kojim je pokušala pobjeći.

Čini se da smrt nije zaustavila Valeriju da nastavi sa razvratnim (zagrobnim) životom, jer se vjeruje da njen duh danas opsjeda popularni trg Piazza Navona gdje vreba zgodne mladiće. Kada vidi nekoga ko joj se svidi, prilazi mu, grli ga ili štipka za zadnjicu.

 

 Na Neronovom grobu su se okupljale vještice i demoni

Nijedna lista rimskih duhova ne bi bila kompletna bez najpoznatijeg piromana svih vremena – cara Nerona koji je vladao od 54. do 68. godine. Neron je bio bolesno ambiciozna osoba. U toj svojoj nerealnoj ambiciji želio je ponoviti djelo Aleksandra Makedonskog te je vodio skupe i nesigurne ratove na Istoku uzalud pokušavajući osvojiti Armeniju, sjevernu obalu Crnog mora i Etiopiju. Mnogo novca Neron je trošio na pozorišt, cirkuske igre i raskošan život .

Godine 64. nakon velikog požara u Rimu nezadovoljstvo se širilo gradom jer su ljudi za požar krivili Nerona. Poslije paleža Rima, Neron je započeo sa sistematskim progonima hrišćana jer je njih smatrao krivima za paljevinu Rima. Između 66. i 67. godine posjetio je Grčku gdje je i sam sudjelovao u raznim javnim natjecanjima. Za vrijeme njegove odsutnosti iz Rima izbija pobuna u provincijama (Galija, Hispanija, Germanija). Kada se vratio u Rim, Senat ga je proglasio neprijateljem rimskog naroda i osudio na smrt, te je car u 31-oj godini života počinio samoubistvo, ali neki smatraju da je ubijen.

S obzirom da je njegova smrt obavijena misterijom, vezane su mnoge legende oko njegovog posljednjeg počivališta. Jedna kaže da je njegovo tijelo položeno u porodičnu grobnicu na brežuljku Pincian. Groblja su dovoljno jeziva sama po sebi, a mjesto gdje je Neron pokopan puno je grobova ljudi koji nisu bili dostojni da budu sahranjeni na svetom tlu poput ubica, kriminalaca, prostitutki i zatvorenika.

Priča se da je nakon njegove sahrane drveće oko njegovog groba postalo popularno okupljalište vrana, vještica i demona koji su se družili sa Neronovim duhom. Ova priča je toliko uznemirila lokalno stanovništvo da je 1099. godine drveće srušeno po naredbi pape Paskala II, a na istom mjestu je sagrađena kapela kako bi se otjerali zli duhovi. Neronov grob je iskopan i bačen u rijeku Tiber bez ikakve ceremonije, što se njegovom duhu nikako nije svidjelo jer prema vjerovanju, on i dalje opsjeda ovo područje.

Izdaja voljene žene

Okultist, alhemičar, iscjelitelj i mason Đuzepe Balzamo u Rimu je nekada bio poznat kao grof Kagliostro. Kada nije proučavao magiju i hemisjke elemente, Đuzepe je vrijeme provodio u bordelu u skrovitoj ulici Vicolo delle Grotte. Tokom jedne od tih posjeta, srest će i svoju buduću ženu Lorenzu Feliciani koju će oženiti 1768. godine.

Novi bračni par bio je nerazdvojan, sve dok ga Lorenza nije prijavila vlastima zbog počinjena brojnih krivičnih djela širom Evrope, uključujući čarobnjaštvo, prevaru, izazivanje pobune i herezu, što je u to vrijeme bio jedan od najgorih zločina čiji bi počinitelji često završili na lomači.

Iako je izbjegao mučenje i plamen, Đuzepe je dobio doživotnu kaznu zatvora i ostatak života je trebao provesti u tvrđavi San Leo, ali četiri godine po izricanju kazne umire u hladnoj i mračnoj kamenoj samnici.

Danas se njegov osvetoljubljivi duh navodno može vidjeti i čuti na prozorima zgrada u ulici vicolo della Grotte kako zaziva ime svoje žene, bilo da bude s njom ili iz bijesa što ga je izdala.

Krikovi gladijatora

Osim duhova koji besciljno lutaju rimskim ulicama tražeći spokoj ili pravdu, u gradu postoje neka mjesta za koje se vjeruje da su pravi epicentri paranormalnih pojava i sablasti. Popularni Koloseum je jedno od takvih mjesta što i ne čudi pored činjenice da je upravo u ovoj svjetski poznatoj areni smrt dočekalo na hiljade gladijatora i divljih životinja.

Osim što je mjesto bilo poznato po krvavim borbama do smrti, Koloseum je godinama služio i kao pozornica za smaknuća kriminalaca. Među brojnim čudnim stvarima koje ljudi prijavljuju imamo krikove, zvukove plača, koraka, lanaca i zvukova divljih životinja. Tuneli u kojima su se gladijatori nekada pripremali za borbu uvijek su ispunjeni ledenim zrakom, čak i tokom vrelih ljetnih mjeseci.

Turisti su također prijavljivali da su ih tokom posjete Koloseumu gurali i dirali nevidljivi hladni dlanovi, kao da ih tjeraju napolje, a često se na tribinama arene mogu ugledati utvare u staroj trimskoj nošnji.

 4000 lobanja ispod grada

Ako na stotine duhova koji lutaju Rimom nije dovoljan razlog zaljubljenicima u paranormalno da odmah spakuju kofere i zapute se u ovaj grad, ispod površine se kriju još neke zastrašujuće tajne. Naime, kilometrima ispod užurbanih ulica protežu je katakombe odnosno podzemno groblje gdje su sahranjivani stari hrišćani.

Hrišćani, kojima je vjera bila zabranjena, skrivali su se u podzemlju rimskih katakombi, gdje su spojili svoje potrebe propovijedanja nove vjere i sahranjivanja mrtvih u grobnice i svetišta. Kad je car Neron počeo progoniti hrišćane, za molitvu su se sastajali u grobnicama – u to je vrijeme svaki građanin na groblju bio siguran.

Ove tmurne i mračne dvorane idealno su mjesto za duhove kojih sasvim sigurno ima, a posebno je jeziva grobnica smještena ispod crkve Santa Maria della Concezione, koja je „ukrašena“ sa bezbroj kostiju i oko 4000 lobanja. Iznad ulaza nalazi se sablasna poruka: „Što ste sada, nekad smo bili; ono što smo sada, i vi ćete biti“.

Ovo su samo neke od najpopularnijih priča o gradu gdje se čini da svaka uličica ima neku svoju skrivenu priču. Dakle, ako se nekada nađete u šetnji starim rimskim ulicama, dobro otvorite oči, jer nikad ne znate kada biste mogli vidjeti duha.

 

Komentari

komentara