Duhovi iza rešetaka: Da li je Eastern State Penitentiary najukletiji zatvor u Americi?

Smještena ispod ćelijskog bloka 14,zloglasna  Rupa nije bila ništa više nego jama u zemlji gdje bi nepopravljivi zatvorenici ostajali zaključani ponekad i sedmicama. Svjetlo u Rupi nije postojalo, a oni koji su bili bačeni u njenu hladnu tamu su dobijali vodu i krišku hljeba, ali samo ako bi bili dovoljno sretni i spretni da do njih dođu prije pacova i žohara

Kazneni zatvor Eastern State Penitentiary otvoren je krajem oktobra 1829. godine i u to vrijeme je važio za najskuplju zgradu u Americi. Njegov revolucionarni dizajn (tlocrt koji podjeća na točak kočije) i kodeks ponašanja unutar zatvora, poslužili su kao prototip za izgradnju više od tristo zatvora širom zemlje.

Ova ustanova je bila u vlasništvu države Pensilvanije sve do 1913. godine, a vladavina unutar zidova pripadala je Kvekerima, radikalnom hrišćanskom vjerskom pokretu. Pripadnici ovog društva nemaju religioznih dogmi, već je svako od njih ponaosob pozvan da nađe unutrašnju svjetlost koja je Božanske prirode. Sistem unutar zatvora bio je osmišljen tako da „nepopravljivi“ i okorjeli kriminalci budu rehabilitirani i izvedeni na pravi put kroz vjersko prosvjetljenje, i od njih se zahtijevalo da u „samoći i samorefleksiji pronađu Boga“.

 

 Poludjeli od samoće

Međutim,  s razvojem Philadelphije i porastom stanovništva porasao je i broj kriminalaca. Kroz naredna desetljeća uspostavljeni standardi ne samo da su „pali u vodu“ nego je Eastern State postao najozloglašeniji zatvor u SAD-u u kojem se zatvorenike sistematski mučilo najgorim zamislivim metodama, poput izgladnjivanja i lišavanja bilo kakvog kontakta sa drugim zatvorenicima. U stvarnosti, mnogi zatvorenici koji su bili prisiljeni na izolaciju na kraju su  potpuno poludjeli.

Sa svojim mračnim zidovima, oronulim hodnicima i skučenim jezivim ćelijama, lako je zaključiti da je Eastern State Penitentiary uklet. Njegova duga istorija ispunjena je samoubistvima, bolestima, ubistvima i mučenjima, a prema brojim svjedočenjima nejgovim napuštenim hladnim hodnicima danas lutaju duhovi izmučenih zatvorenika.

 WC, krevet i Biblija

Zatvorenici u Eastern State zatvoru u svojim ćelijama su imali samo krevet, mali sto, WC i Bibliju. Pod ključem su bili dvadest i tri sata dnevno. Kada bi izlazili iz svojih ćelija, čuvari bi im na glavu stavljali crnu kapuljaču, kako ne bi mogli vidjeti druge zatvorenike dok prolaze zatvorskim hodnicima. Naime, bilo kakva interakcija ili vid komunikacije između zatvorenika bila je strogo zabranjena.

Zatvorenici su živjeli u strahovitoj samoći i izolaciji, a jedina svjetlost u ćelijama je dolazila iz uskog otvora na zatvorskom plafonu, poznata kao „Božje oko“. U očajničkoj potrebi za ljudskom interakcijom, zatvorenici bi komunicirali tako što bi kucali po cijevila ili bi koristili ventilaciju kako bi jedni drugima šaputali poruke. Međutim, ukoliko bi bili uhvaćeni, čekala ih je brutalna kazna.  Prema izvještajima, Kvekeri nisu bili odgovorni za kažnjavanje zatvorenika. U tu svrhu se unajmljivalo posebno osoblje koje je smišljalo i provodilo različite metode kažnjavanja.

Čarls Dikens koji je posjetio zatvor tokom 1840-ih godina zaključio je da su uslovi u njemu zastrašujući, a zatvorenici u njemu „živi zakopani“… Ovo iskustvo ga je insipirisalo da piše o psihološkom mučenju koje su zatvorenici doživljavali pod tiranijom svojih čuvara.

Sve do reforme 1913. godine, zatvor koji je dizajniran da čuva dvjesto pedeset zatvorenika u svojim zidovima je držao nevjerovatnih hiljadu i sedamsto robijaša koji su bili zgurani u male improvizovane ćelije sa malo svjetla i još manje ventilacije. Nakon što su užasni uslovi u zatvoru izašli na vidjelo, ova kaznena ustanova je prošla kroz velike reforme, a 1971. godine, ovaj monstruozni zatvor je konačno zatvoren.

 

Otključano zlo

U mjeseima i godinama koje će uslijediti nakon zatvaranja zatvora, u javnosti su se počele pojavljivati brojne priče i svjedočenja bivših zaposlenika, čuvara, turista, ali i istraživača paranormalnih pojava koji su unutar ovih zidova svjedočili nekim zaista jezivim stvari. Ako je vjerovati njihovim pričama, Eastern State Penitentiary je bez ikakve sumnje jedno on najukletijih mjesta u čitavoj Americi.

Tako na primjer, zatvorski blok 12 je poznat po neobjašnjivim glasovima i zveckanjima cijevi; blok 6 po visokim sjenama koje klize blijedim zidovima; blok 4 po sablasnim licima koje lebde u zraku… Neki tvrde i da na jednom od zatvorskih tornjeva i dalje stražari duh bivšeg čuvara. Zvukovi koraka i plača. Neobjašnjiva šaputanja. Iste priče, iznova i iznova.

U moru neobičnih događaja koji su se odigrali u ovom zatvoru, priča ključara Gerija Džonsona je definitivno najzanimljvija i najstrašnija. Geri je početkom 1990-ih godina bio zadužen za održavanje starih i oronulih brava. Jednog dana radio je u ćelijskom bloku četiri i pokušavao da otključa bravu staru 140 godina. Čim je okrenuo ključ, nevidljiva sila ga je zgrabila tako čvrsto da nije mogao da se pomjeri. Neki vjeruju da je Geri po otključavanju vrata otvorio prolaz strašnoj prošlosti i gomili duhova koji su bili zarobljeni unutra. Geri je kasnije opisao da je doživio vantjelesno iskustvo i da je osjetio svu silu negativne energije koja je eksplodirala iz ćelije.

Na zidu ćelije su se pojavila izmučena lica, stotinu sjenki je gmizalo po zidovima,  a jedna utvara kao da ga je dozivala. Gerijevo iskustvo bilo je toliko realno da bi se tresao od straha kada bi kasnije prepričavao ovaj događaj.

 Omiljena destinacija lovaca na duhove

Danas je ova kaznionica otvorena za javnost, a tokom godine bude i do dvadeset ekipa paranormalnih istraživača koji dolaze u Eastern State Penitentiary u potrazi za duhovima, a prema riječima upravnika Breta Bertolina, ove ekipe nikada ne odu razočarane.

Prema riječima turističkog vodiča Bena Bukmena u ovom zatvoru je lakše naći osobu koja vjeruje nego skeptika. Kako kaže, njegovo osoblje ne želi da iskorištava tamnu prošlost ovog zatvora.

  • Većina ljudi dolazi ovdje kako bi snimali emisije o duhovima, ali to nije priča koju mi želimo da ispričamo. Zatvorenici su bili stvarni ljudi sa stvarnim životima.
  • Sedamdeset hiljada ljudi je ovdje boravilo, i ne želimo da tu činjenicu glorificiramo niti da se ismijavamo sudbinama tih ljudi – kaže Bukmen.

 Okrutne metode kažnjavanja

Ledena kupka: Zatvorenici koji bi prekršili stroga zatvorska pravila rizikovali su kažnjavanje koje je uključivalo potapanje u ledenu kupku a zatim bi ih čuvari ostavili da vise na zidu ćelije sve do jutra. Tokom zimskih mjeseci, kada je ovaj vid kažnjavanja bio najpopularniji, voda na koži zatvorenika bi se do jutra pretvorila u sloj leda.

Luda stolica: Ova sprava za mučenje je dobila takvo ime jer bi većina zatvorenika izgubila razum prije završetka kazne. Čuvari bi zatvorenike vezali za stolicu kožnim kaiševima koji su se stezali do te mjere da zatvorenik ne bi bio sposoban napraviti i najmanji pokret. Danima bi tako sjedili bez hrane, sve dok čvrsti kaiševi ne bi zaustavili cirkulaciju u tijelu uslijed manjka kretanja.

Željezna ogrlica: Ovo je bila najsmrtonosnija kazna i bila je namijenjena zatvorenicima koji su odbili da poštuju politiku komunikacije u zatvoru. Jezike bi im lancima povezivali za zglobove što bi uzrokovalo trganje jezika ukoliko bi bili nemirni ili pružali i najmanji otpor. Mnogi zatvorenici bi iskrvarili na smrt prije kraja torture.

Rupa: Smještena ispod ćelijskog bloka 14, Rupa nije bila ništa više nego jama u zemlji gdje bi nepopravljivi zatvorenici ostajali zaključani ponekad i sedmicama. Svjetlo u Rupi nije postojalo, a oni koji su bili bačeni u njenu hladnu tamu su dobijali vodu i krišku hljeba, ali samo ako bi bili dovoljno sretni i spretni da do njih dođu prije pacova i žohara.