Duhovi ih bacali iz kreveta, seksualno zlostavljali i istjerali iz kuće

Dok je istraživala prostorije svog novog doma, Karmen pronalazi mrtvačnicu u podrumu i tako saznaje da je kuća nekada služila kao pogrebni dom. Nije trebalo dugo da zlo u kući pokaže svoje lice, a prvi na udaru bio je njihov najstariji sin kojem su se počeli priviđati strašne utvare, a oba roditelja su tvrdila da su ih seksualno napadali demoni u toj kući

Širli Džekson napisla je 1959. godine gotički horor roman pod nazivom „The Haunting of Hill House“, koji govori o ljudima koji živjeli u jednoj od najukletijih kuća u Americi. Roman je nedavno dočekao svoju ekranizaciju i to u vidu hit serije koja se prikazuje na Netflixu. Koliko su vjerno prikazani događaji koji su snašli ove ljude govore i izvještaji o gledaocima koji su bukvalno padali u nesvijest od straha.

Naravno, užasi kroz koje su prošli likovi iz Širlinog romana su stvar fikcije, međutim ove porodice su itekako stvarne kao i njihovo suočavanje sa licem čistog zla.

 Tri duha pod kontrolom jednog demona

Džanet i Džek Smurl bili su veoma uzbuđeni zbog useljenja u svoj novi dom u Pittstonu u Pensilvaniji, iako je kuća očajnički trebala temeljnu renovaciju kako bi bila u punom sjaju. Međutim, ovaj par će ubrzo postati svjestan da će im popravci u kući predstavljati najmanji problem. Naime, nedugo nakon useljenja počeo ih je terorisati duh koji se nalazio u kući, a noćna mora će trajati čak trinaest godina.

Dženet bi skoro svake noći napadao nevidljivi demon, a nevidljiva sila bi napadala i Džeka hvatala za genitalije dok bi gledao bejzbol na televiziji. Čak je i porodični pas bio žrtva zlih sila koje su ga jedne prilike brutalno bacile o zid dnevnog boravka.

Demonolozi Ed i Lorejn Varen identifikovali su duhove koji su opsjedali kuću, a radilo se o duhovima  bezazlene starice, nasilne djevojčice, čovjeka koji je umro u kući i jednog demona koji ih je sve kontrolisao. Supružnici Smurl su napade trpili sve do 1987. godine kada su napustili svoj dom bez namjere da se ikada vrate.

„Ostavite svjetla upaljena“

Stvarni slučaj ice Perron koja je bila žrtva duhova bio je toliko strašan da je inspirisao horor hit „Prizivanje“  koji od svoje premijere 2013. godine plaši publiku širom svijeta. Priča počinje 1970. godine kada Kerolin i Rodžer Peron, zajedno sa petero male djece useljavaju na farmu u Rhode Islandu, poznatu kao Old Arnold Estate koja je sagrađena 1736. godine.

Prethodni vlasnik upozorio je Perronove ovim riječima: „Ostavite noću svjetla upaljena. Učinite to zbog sigurnosti svoje porodice“. Čovjek je očito dobro znao o čemu priča jer su napadi na nove vlasnike počeli odmah po useljenju.

Karolin je usred noći probudio duh stare, sive starice po imenu Bathsheba čija je glava visila sa ramena. Utvara je od porodice zahtijevala da odu. U međuvremenu, djeca su se sprijateljila sa duhom malog dječaka po imenu „Manny“ koji bi ih gledao kroz prozor kako se igraju. U kući su postojali i zlonamjerni duhovi koji bi ukućane vukli za noge i bacali iz kreveta, a kuća bi ponekad bila ispunjena neobjašnjivim mirisom trulog mesa i to tačno u 5:15 sati ujutro.

Do današnjeg dana porodica Perron ne može objasniti šta se zaista desilo. Andrea Perron, danas odrasla žena rekla je: „Hajde da zaključimo da je jako loš duh muškarca živio u istoj kući sa pet malih djevojčica“.

Pakao u kući

U razdoblju između 1977. i 1979., jedna priča o duhovima je šokirala svijet. Mjesto radnje bio je udoban dom na adresi 284 Green Street u Enfildu u Velikoj Britaniji. A unutra – pakao. Samohrana majka Pegi Hodgson i njene dvije kćerke borile su se sa nasilnim poltergeistom.

Sestre Margaret (13) i Dženet (11), žalile su se kako čuju zlokobne glasove, glasno udaranje po zidovima i na stolice koje su se prevrtale po kući. Dženet je također postala opsjednuta i tada bi pričala dubokim, demonskim glasom koji je pripadao 72- godišnjoj Bill Wilkins koja je umrla u toj kući.

Fotoreportet Graham Morris koji je bio pozvan da zabilježi slučaj prisjetio je svoje prve posjete kuće u Enfildu: „Mislio sam da će u pitanju biti još jedan običan zadatak, sve dok nisam ušao u kuću“. Morris je uspio da svojom kamerom zabilježi mladu Dženet kako levitira iznad svog kreveta dok joj se na licu oslikava užas.

Aktivnosti u kući su izazvale veliku pažnju štampe koja je aktivno izvještavala javnost o dešavanjima sa porodici Hodgson, sve do 1979., kada su dešavanja navodno prestala, a sa njima i nove vijesti o kući iz pakla u Enfildu.

Svinjoliko čudovište sa crvenim očima

Bila je mirna noć 13. novembra 1974., u ulici 112 Ocean Drive u Amitivilu u Long Islandu. Ronald „Butch“ DeFeo Jr., uzima pušku od 35 kalibra i ubija svoje roditelje, dva brata i dvije sestre koji su mirno spavali u svojim krevetima. Tvrdio je da su ga mučili glasovi koji su mu naredili da ubije svoju porodicu.

Godinu dana kasnije, Džordž i Ketlin Luc zajedno sa troje djece useljavaju u kuću koju su kupili po neobično niskoj cijeni, a paranormalna sikustva ubrzo počinju. Džordž bi se svake noći budio tačno u 03:15 sati – otprilike isto vrijeme kada je Butch pobio svoju porodicu.

Također su viđali stvorenje nalik svinji sa crvenim očima kako bulji kroz prozore kuće, a djeca bi često levitirala iznad svojih kreveta. Zbog ovih nevjerovatnih tvrdnji, i Džordž i Ketlin su pristali na detektor laži koji nije otkrio ništa neobično. Porodica je eventualno napustila kuću koja i dan danas važi za jednu od najukletijih u čitavoj Americi.

Porodični demoni

Jezivo naslijeđe kuće Snedeker bilo je glavna inspiracija za hit horor „The Hunting in Connecticut“. Radnja filma opisuje stvarne događaje i borbu jedne porodice sa zlim silama . Davne 1986. godine Alen i Karmen Snedeker, zajedno sa svoja tri sina, kćerkom i dvije nećakinje, useljavaju u kuću na adresi Meriden avenije u Southingtonu u Konektikatu.

Dok je istraživala prostorije svog novog doma Karmen pronalazi mrtvačnicu u podrumu i tako saznaje da je kuća nekada služila kao pogrebni dom. Nije trebalo dugo da zlo u kući pokaže svoje lice, a prvi na udaru bio je njihov najstariji sin kojem su se počeli priviđati zli duhovi, a oba roditelja su tvrdila da su ih seksualno napadali demoni u toj kući.

U pomoć su pozvani demonolozi Ed i Lorejn Varen koji su se složili da je kuća krcata demonima, a porodici Snedeker su savjetovali da brže bolje pokupe stvari i nađu novi dom. Poslušali su, a od tada u kući više nije bilo paranormalnih pojava, pa se vjeruje da sz zle sile bile vezane za članove porodice, a ne za samu kuću.

Smijeh nevidljive djece

Gradić Alton u Ilinoisu jedno je od najukletijih mjesta u Americi, a priče o duhovima koje su vezane za ovu varoš bi se prepričavale danima. Iako čitavo mjesto iznad sebe ima neku zlokobnu auru, jedna zgrada se posebno ističe – vila McPike.

Ovu kuću koja između ostalog ima i šesnaest spavaćih soba, sagradio je za svoju porodicu biznismen Henri Mcpike, i to daleke 1869. godine. Živio je u njoj sve do 1900-ih godina, kada je prodaje Paulu Laichingeru koji je zarađivao tako što je iznajmljivao sobe rijetkim gostima.

Ipak, oni koji su odsjeli u sobama ubrzo su počeli da čuju neobične zvukove poput dječjih glasova i smijeha, iako mališanima nije bilo ni traga u kući niti u njenoj blizini. Laichinger umire 1945. godine, a kuća ostaje prazna sve do 1994., kada je kupuju Šeril i Džordž Luedke i počinju sa njenom renovacijom. Dok bi radila u vrtu, Šeril bi često viđala odraz nepoznatog muškarca kako je posmatra kroz prozor kuće, a lovci na paranormalno su svojim kamerama uspjeli snimiti svijetleće kugle koji su prema njhovim tvrdnjama, bili dokaz prisustva duhova.

Od ostalih neobičnih pojava, zabilježeno je kako su se teška metalna vrata otvarala sama od sebe, a istraživači su potvrdili da je je vinski podrum epicentar svih paranormalnih dešavanja u kući.

Uklete lutke

Sredinom 1800-ih godina, Lusi Čejs Sprag gubi svoje bogatsvo i umire bez novčića u džepu u svojoj vili u Kranstonu u Rhode Islandu, a kuća je ostala prepuštena zubu vremena.

Tek 1967. godine, Robert i Viola Linč useljavaju u vilu i otkrivaju da se u jednoj od dvadeset i osam spavaćih soba nalazi jeziva kolekcija lutaka. Krajem 1960-ih, noćni čuvar koji je u kući spavao sa svojim prijateljima skočio je iz kreveta nakon što mu je nevidljiva sila strgnula pokrivač. Osjetili su da se u kući nalazi neko zlo, pa su koristeći improvizovanu Ouija ploču pokušali kontaktirati duhove.

I uspjeli su a jedan od njih je na ploči napisao: „Ispričajte moju priču“, ali nikada nije otkriveno o čijem se duhu radi. Druga utvara koja progoni ovo mjesto je duh Amase Sprag koja je pretučena na smrti i čije je tijelo pronađeno nedaleko od kuće 1843. godine. Nakon ovih saznanja, porodica Linč napušta imanje, a na red su došli istraživači paranormalnog koji su u zloglasnoj sobi lutaka zabiježili kako se oči jedne od lutki okreću prema kameri.

I vinski podrum ove kuće je najbolje izbjegavati jer su zabilježeni čudni zvukovi kao i svjetla koja bi se pojavljivala i nestajala u mraku.

 Manijak u haljini

Za razliku od demona i duhova koji vrebaju iz mraka i komuniciraju sa svijetom živih pomoću Ouija ploče, sljedeći slučaj je vezan za stvarnog čovjeka, odnosno manijaka, ali uprkos tome, ovaj istinit događaj nije ništa manje strašan.

Jedne večeri u januaru 1987. godine, tinejdžerke Ani i Džesika Andrews začule su glasno lupanje koje je dopiralo iz zidova njihive spavaće sobe. Sljedeće jutro, na zidu su ugledale krvavo crveni natpis na zidu: „Vratio sam se. Pronađite me ako možete“. Djevojčice koje su nedavno izgubile majku, isprva su pomislile da njen duh pokušava da im se obrati, što nikako nije bio slučaj. Nekoliko dana nakon ovog događaja, otac djevojčica je u dvorištu kuće ugledao mladića kako sa sjekirom u ruci stoji obučen u haljinu koja je pripadala njegovoj preminuloj ženi. Nakon što ga je otjerao sa posjeda, otac poziva policiju koja u podrumu otkriva prolaz koji je vodio u ostatak kuće i kojeg je koristio 17-godišnji Danel LaPlante.

Nakon kratke odslužene kazne u popravnom domu, LaPlante izlazi na slobodu, a pažnju i ubilački nagon usmjerava ka drugoj porodici. Prvog dana decembra 1987., napao je i upucao 33-godišnju Prisilu Gustafson, a zatim je udavio njenog sedmogodišnju kćerku Abigejl i petogodišnjeg sina Vilijama koji su živjeli u Masačusetsu.  Zbog svojih stravičnih zločina, porota ga je osudila na život iza rešetaka.

Deni la Plante

 

 

Komentari

komentara