Duhovi: Gomila laži, nemoć nauke ili stvarnost?

Duh (prikaza, priviđenje, avet, sablast, utvara) je u pučkom vjerovanju i znanstvenoj fantastici, bestjelesna prikaza umrle osobe, iz nekog razloga sputana i osuđena na ovozemaljsko prekogrobno bivstvovanje, bez mogućnosti da pronađe svoj mir. Priče o duhovima raširene su u svim kulturama i civilizacijama, a spominju se još među budističkim tekstovima u drevnoj Indiji. Ako su vidljivi, najčešće se opisuju kao prozirni, blijedi i mutni obrisi ljudskog obličja.

Moderni znanstvenici i njihovi savjetodavni podanici, osobito oni skloni Darvinovom shvaćanju svijeta i evolucijskom procesu tvrde da je nemoguće postojanje nevidljivog svijeta. S druge strane širom svijeta postoje kuće i lokacije, u kojima su ljudi svjedoci scena strave i užasa.

Ako se naglo nađemo u mraku, uhvati nas jeza zar ne? Otkud potječe taj ogroman strah od mraka? Možda smo gledali previše filmova, možda kao djeca čuli previše priča o ljudima koji nisu imali objašnjenja za događaje koji su ih potresli?

Koliko puta smo osluškivali noću šumove, kvrckanje ormara gdje nas je i najmanji zvuk dovodio do sablasnih pomisli, da neko ili nešto nas nastoji uplašiti? Koliko puta smo povjerovali u priče o duhovima?

Riječ duh (spirit) latinskog je porijekla, dok spiritizam označava vjerovanje u zagrobni život duhova umrlih ljudi. Stoljećima su ljudi nastojali ostvariti kontakt s njima, a nekad su oni samovoljno posjećivali nas. I još niko ne zna razlog njihove posjete.

Da li su nam pokušali dati neku tajnu poruku, da li zaglavljeni između svjetova traže našu pomoć ili su samo kivni na preran odlazak? Odgovori na ta pitanja ostaju vječita nepoznanica.

Ipak, ljudi potaknuti raznim pričama o ukletim kućama ili mjestima okupljanja takozvanog nevidljivog svijeta, i sami su se okušavali u istraživanju duhova ili čak njihovog prizivanja. Većinom je riječ o mlađoj populaciji sklonoj avanturizmu. Upuštaju se u okultne prakse, pa na određenim seansama nastoje dozvati “onu stranu”. Mnogima je to, navodno, i pošlo za rukom. Ali, nakon njihovog mračnog iskustva rijetki su oni koji su pokušavali to ponoviti.

Ako krenemo samo malo do susjedne Hrvatske svi će vam ispričati priču o zastrašujućoj ukletoj kući u Vrbniku, čiji vlasnik ju je davao na poklon onom ko uspije provesti noć u njoj. I najhrabriji su odustajali i to samo nakon nekoliko sati boravka u njoj. Ipak možda najstrašnija priča dolazi definitivno iz SAD, o kući koja je poslužila i ujedno kao tema za snimanje mnogobrojnih filmova. Riječ je o kući koja se nalazi na istočnoj obali, promijenila je mnogobrojne stanare, niko se nije dugo zadržavao, zbog, kako kažu buke koja je iz noći u noć postajala sve nepodnošljivija, a dolazila je iz podruma i tavana. U kući bi se, navodno, pojavljivali razni znakovi koji su na kraju otkrili i veliku tajnu. Kuća je sagrađena na indijanskom groblju i njeni “pravi stanari” nisu dopuštali nikom boravak u njoj.

U mnogim filmovima današnjice režiseri su uspješno trljali dlanove puneći kino dvorane sa svojim video zapisima u kojima su uspješno pokušali približiti osjećaj druge dimenzije kao što su filmovi “Uljezi” i “Šesto čulo”.

Kako god, razna anketiranja su pokazala da skoro i ne postoji osoba koja nije iskusila natprirodnu pojavu koja se kosi sa svim zakonima moderne znanosti.

Na koji način percipiramo strah za koji nemamo racionalno objašnjenje? Da li je to još jedan vješto upakovan plod, stoljećima star, kojim su se neki mudriji od nas poigravali izdržljivošću ljudskog uma ili  se zastrašivanjem branili od neprijatelja? S druge strane moderni znanstvenici i njihovi svjetodavni podanici, osobito oni skloni Darvinovom shvaćanju svijeta i evolucijskom procesu tvrde da je nemoguće postojanje nevidljivog svijeta. Zar nije čovjek samo nagomilana materija. Po njima sve je to, ipak, stvar samo našeg mozga.

– Kad se lijepo upakovana gomila laži uspije da proda narodnim masama polako i sistematski tokom nekoliko hiljada godina, onda se istina smatra totalnom besmislicom, a onaj koji ju propovijeda – totalnim luđakom – kazao je J. Dresden.

Ezoterista Zoran Šumadinac: Postoje i žele nam nauditi!

Zoran Šumadinac

Duh je navodno iskrcani portret preminule osobe . Obično se vjeruje da je duh duša osobe koja je ostala na Zemlji poslije smrti . Po nekima, duh može biti ličnost neke osobe poslije njegove smrti i nije direktno vezan za dušu. Priče o duhovima mogu se naći u svim kulturama na svijetu, ali one se mijenjaju tokom vremena i prostora , zajedno sa nesuglasicama o tome šta su duhovi i da li su samo plod stvarnosti.

Duhovi su često prikazani ljudskom veličinom i oblikom ali se njima pripisuju karakteristične osobine: srebrnasti su, pojavljuju se u sjenci , prozirni su ili potsjećaju na maglu. Supstanca koja sačinjava duhove i druge duhove parapsiholozi nazivaju ektoplazma . Duhovi nemaju oblik tijela kao ljudska bića, već samo prozračno astralno tijelo. Ponekad nisu vidljivi, ali se pojavljuju u obliku drugih fenomena, a to je kad se vrata sama otvore, zatvore i slično.

Postojanje duhova još uvijek je obavijeno velom misterije. Ja kao ezoterista bio sam tokom na raznim mjestima, gdje su ljudi tvrdili da su viđali duhove. Na mnogim tim mjestima nisam ništa doživio ni vidio, ali se dešavalo na nekim mjestima da ja i moj tim i osjetimo nešto nadnaravno. Odgovorno tvrdim da nam duhovi ne mogu tjelesno naštetiti ništa jer su sačinjeni od energija – ektoplazme i samim tim nam fizički ne mogu ništa ali zato nam kradu našu energiju, auru, jer im je to hrana za ektoplazmu. Postoje i zli duhovi povezani sa podzemnim svijetom i oni nas svakako mogu, a i to im je i cilj, povrijediti i energetski ali i fizički.

 Neki česti znaci da vašu kuću opsjedaju duhovi

  1. U kući opsjednutoj duhovima ljudi se čudno osjećaju. Atmosfera je depresivna i teška, a utisak da vas neko posmatra je zastrašujući.
  2. Čudni zvukovi, takođe, vrlo često stanare drže budnima. Najučestaliji zvuk koji čuju je kucanje u intervalima po tri, šest ili devet otkucaja, ili zvuk nečijih koraka, ali ne životinjskih, već ljudskih.
  3. Neobični mirisi ukazuju na prisustvo posebno živahnog i loše raspoloženog duha.
  4. Predmeti koji lete prostorijom, ili bez nekog povoda padaju sa stolova, ormara, svjetlo koje se naizgled samo pali i gasi,… često odagnaju zadnji tračak sumnje da u domu nema duha.
  5. Životinje, posebno psi burno reaguju na prisustvo zlog duha. Bez razloga reže, nakostriješe se, ili se skrivaju kao da su se nečega uplašili.
  6. Nestaju vam stvari  po kući mada se često te iste stvari često stvore ispred vas nakon netajanja ….
  7. Vrlo rijetko duha je moguće i vidjeti. Ponekad izgleda kao plavičasta, narandžasta ili žućkasta svjetlost, ili maglovita kugla koja lebdi vazduhom, a ponekad se vidi njegova silueta ili dio tijela, na primjer ruka ili noga.

Znaci da duhovi napadaju vaš energetski omotač

Iznenada osjećate kao da neko stoji pored vas ili vam se učini da neko puše u vaš potiljak ili vrat. Povremeno imate osjećaj da vas neko blago prstom dodirne  za leđa, rame ili da vas neko blago pomiluje po kosi. Imate neki čudan osjećaj kada ste sami ili dok šetate gradom. Povremeno kao da krajičkom oka  vidite nekog ili nešto. Iznenada vam je odjednom hladno. Često se uplašite bez ikakvog razloga ili se cimate dok spavate. Sve je u redu ali odjednom osjetite da ste se bez razloga naježili.

Ovo su sedam najčešćih simptoma da su duhovi zainteresovani za nas tj. našu energiju i da nam je oduzimaju.

Slavenka Polojac, stručnjakinja za tarot: Susrela se sa Svetim Savom

Vjerujem da postoji nešto što graniči s ovim svime što nauka uporno pobija. Imala sam kao dijete “susret” na par sekundi sa Sv. Savom. U pravoslavnoj vjeri to je svetac djece, đaka…. Nakon tog blaženog, svetačkog pogleda, znanje sam upijala nevjerojatno brzo, i čak je došlo do prijedloga da u jednoj školskoj godini završim dva razreda. Sreća, pa je sve ostalo na prijedlogu moje učiteljice.

U mojim dvadesetim godinama, dva slična susreta sa Sv. Petkom. Smatra se zaštitnicom žena. U bitnim  životnim situacijama jednom mi je pokazala put kuda da idem, drugi put je dovela do smirenja situacije u mojoj tadašnjoj vezi. Vjerujem takođe da imam i svoje anđele čuvare. Otvaranje vrata (kada promahe nema), perca i neobjašnjiv miris dali su mi do znanja da su tu. Ja se ne bojim takvih pojava, jer mrtvih se ne treba bojati samo živih. To su moji pokojni tata, baka i djed. Tata Petar mi se ukazao par dana nakon svoje smrti, i predvidio kakva me borba čeka s njegovom familijom oko imovine.

Duh mog djeda Petra me pratio na carski rez, do vrata operacione sale. Tada se rodila moja mlađa kcer kojoj je drugo ime Petra, baš na spomen na mog djeda i tatu. Ovo su moja iskustva, ne u snu nego u svjesnom stanju. I jako sam znatiželjna, kakva bi bila naučna objašnjenja na ovo gore navedeno.

Dolaze iz raja, pakla i čistilišta!

Peter Kreeft, katolički filozof, u svojoj knjizi: “Everything You Ever Wanted to Know About Heaven But Never Dreamed of Asking“ je izvršio klasifikaciju duhova. Pa tako po Peteru imamo tri vrste duhova:  <195> Duhove iz čistilišta za koje Kreeft kaže kako su to oni “tužni i oronuli” duhovi, koji se i najčešće povezuju s paranormalnim iskustvima.

“Za njih se čini kao da imaju neki nedovršeni posao na Zemlji ili trpe određenu čistilišnu muku dok ne budu oslobođeni svojih zemaljskih dužnosti.”

Duhove iz pakla: Ovi duhovi su “zli i zavaravajući”, piše Kreeft, nadodajući kako će se upravo zbog svoje želje da zavedu čovjeka, rijetko kada doista i objaviti kao nešto zlo. “Ovo su vjerojatno oni koji se pojavljuju na seansama prizivanja duhova te vjerojatno dolaze iz pakla.

Duhove iz raja: To su “vedri, sretni duhovi naših pokojnih prijatelja i članova obitelji, osobito supružnika, koji se spontano ne pojavljuju po našoj već Božjoj volji, s porukama nade i ljubavi”.

Unatoč postojanju i dobrih duhova, Peter Kreeft upozorava kako Sveto pismo “strogo zabranjuje” njihovo zazivanje, navodeći primjer Šaula koji je uz pomoć vračare zazvao duh proroka Samuela, izgubivši zbog toga kraljevstvo, a možda i dušu.

Kada Radetinac, parapsiholog i duhovni iscjelitelj: To su džini!¨

Duhovi postoje i to je moderni naziv za njihovo pravo ime – džini. S ljudima su od kako je svijeta i vijeka. Dolaze uglavnom tamo gdje imaju plodno tlo, gdje ih se priziva, često spominje, priča o nbjima, tamo gdje je mračno, prljavo, gdje se loše stvari rade. Noću su pored dubokih voda, groblja, oko kontejnera…Vole depresivne osobe, tužne, ljude koji puno plaču. Tada se ugnijezde kod njih, hrane se tom energijom i od takvog čovjeka prave ruinu. Jednom kad čovjek potpadne pod njihov utjecaj, teško mu se izvući iz te situacije, sve mu je gore, sve je depresivniji, a džin upravlja njim, proizvodi za sebe “hranu”. ta osoba uglavnom skonča tako što se ubije ili ubije nekog drugog.

Oni lelujaju oko nas, mi ih ne možemo vidjeti, osim rijetkih ljudi. pa nisu zalud snimljeni toliki filmovi o egzorcizmu.

Nina Zuko, majstor tarota: Vjera kaže da postoje!

Poslanik Muhammed, a.s., je rekao: ”Ako čujete kukurijekanje pijetla molite Allaha za blagodat, jer su oni vidjeli meleka. A kada čujete revanje magarca, tražite od Allaha da vas zaštiti od šejtana, jer su oni (magarci) vidjeli šejtana.”

Pjev pijetla je njegova oda radosti zbog prizora kojeg je ugledao. S druge strane, magareće revanje koje, zasiguno, svakoga ko ga čuje uznemiri, njegov je govor straha od prizora kojeg je vidio. Pijetao može vidjeti meleka a magarac šejtana. Čovjek ne može vidjeti ni meleka ni šejtana.

Naše oko ne može vidjeti ispod ultra-ljubičastih i ultra-crvenih zraka, za razliku od pijetla i magarca čije očne sposobnosti prelaze te granice. Nauka je, nedavno, dokazala da magarac vidi ultra-crvene zrake, tj. zrake od kojih je stvorena vatra, a džini su stvoreni od vatre. Šejtan je od džinske vrste i zato magarci vide džine i šejtane a ne vide meleke. S druge strane, nauka je, također, otkrila da pijetao vidi ultra-ljubičaste zrake, tj. zrake svjetlosti – nura od kojih su stvoreni meleki, i zato pijetao vidi meleke a ne vidi šejtane. Također, nauka je ustvrdila da kada se spoje ultra-crveni i ultra-ljubičasti zraci, tada se utra-crveni zraci gube i iščezavaju.

Duhovi vole popularnost!?

Keli Karlson odrasla je u Blumingtonu, u Minesoti i prije nego je postala poznata glumica i model, bila je djevojčica sa mračnom tajnom – krila je da u kući viđa mrtve ljude!

– Moje prvo takvo iskustvo desilo se kad sam imala 12 godina. Ležala sam na krevetu i gledala ka vratima. Odjedanput sam vidjela ženu sa dugom, smeđom kosom, a iza nje nekog čovjeka. Brzo su nestali. Dvije – tri noći kasnije, probudila sam se i vidjela nekog kako se naginje nad mene. Sljedeći put sam vidjela momka bez glave. Jezivo zar ne? Ali moje me oči i čula nisu varali.

 

– Otac me odveo psihologu, ali svi su testovi pokazali da je sa mnom sve u najboljem redu. Potom smo u kuću pozvali lokalnog medijuma Majkla Vulverija koji je bio specijalizovan za komunikaciju sa mrtvima i istjerivanje duhova.

Džon Šnajder, glumac i pjevač, rođen je 1960. godine, ali pamti život i prije toga.

– Oduvijek sam imao sjećanja koja su starija od mene i uglavnom su se odnosila na automobile i televizijske programe iz pedesetih. Jedne prilike sam pitao majku da li se sjeća starog prozora na kuhinji kroz koji sam pao kad sam pokušao da dohvatim kutiju sa suhim grožđem.

– To se nije tebi dogodilo, već tvom bratu koji je umro u svojoj trećoj godini, kad ti nisi ni bio rođen – odgovorila je majka. Tad sam shvatio da sam ja i moj brat Majkl jedna te ista osoba. Ja sam bio njegova reinkarnacija. Najzad sam shvatio otkud mi sva ta sjećanja. Iako brata nisam imao priliku upoznati, često ga viđam. Pojavi se kao sjena, pa nestane. Znam da je to on – ispričao je Džon američkim medijima.

Poznata kao mafijaška udovica snažne volje, Rozali Ejpril iz serije “Porodica Soprano”, Šeron Endžela je uvijek vjerovala u natprirodno. Dok je radila  u jednoj prodavnici sa mirisnim štapićima gdje su se prodavale i knjige iz oblasti magije, Šeron se često prikazivala mlada žena sa starim licem.

– Pojavljivala bi se u obliku dima. Isprva bih se prestrašila, onda sam se navikla na to da se povremeno pojavi. Jedne večeri me napala. Htjela sam zaključati radnju i poći kući, ali vrata su bila iznutra zaključana. Onda se ona pojavila i držala me dugo. Otimala sam se, borila, udarala je. Sutradan sam u vijestima saznala da je u ulici kojom prolazim ubijena žena. Mislim da me duh spasio.

Američka glumica Illeana Douglas glumila je u filmu “Svijet duhova”, snimljenom 2001. godine. Odmah nakon što se film pojavio u kinima, Illeanu su počeli posjećivati pravi duhovi.

– Preselila sam se u novi stan gdje su se dešavale vrlo neobične stvari. Živjela sam sama, a usred noći bi neko u susjednoj sobi svirao na mom klaviru. Potom bi uslijedila hladnoća, čak i u sred ljeta. Pritom sam se osjećala izrazito umornom, samo mi se spavalo. Kao da je neko krao moju energiju. I stvari su se pomjerale, a do mene su često dopirali neki šumovi, glasovi, smijeh.

Njen kolega, glumac Džej Tomas, imao je slično iskustvo.

– Osim glume, strast mi je bila kupovina kuća. Kupovao sam stare kuće, renovirao ih i prodavao. U jednu takvu staru sam se i uselio. No, ubrzo smo u potkrovlju i tavanu čuli neke glasove, stope. Naš četverogodišnji sin je tvrdio da ima novu prijateljicu, djevojčicu koja mu dolazi u sobu i igra se s njim.

– Bilo nam je to čudno, pa smo u posjet pozvali jednu ženu koja se bavi šamanizmom. Ona je došla, zapalila svjeće i započela s nekim ritualom. Rekla je da osjeća prisustvo duha neke djevojčice koja je tu živjela, a nakon što je umrla, bila je pokopana tu na imanju. Bilo mi je teško povjerovati da je neko dijete ukopao u dvorištu, a onda mi je sinulo! Kad sam kupio kuću, čisteći dvorište našao sam neke kosti. Mislio sam da su životinjske. I tablu s nečitljivim imenom i datumom 1948-1953. To je bilo to! Kosti sam bacio u smeće, ali šamanka nam je rekla da se djevojčica ne ljuti i da nam želi biti prijatelj. Ipak sam ja kuću prodao i odselio se – ispričao je Džej.

Džastin Bejtmen, glumica koja je 1987. godine dobila nagradu “Emi” rado prepričava svoje iskustvo u kojem tvrdi da ju je djed posjećivao i nakon što je umro.

– Za vrijeme života, bio je veliki šaljivdžija. Rado se igrao sa mnom i mojim drugaricama. Umro je nakon svog osmog srčanog udara, ali nas je nastavio posjećivati i nakon sahrane. Osjećala sam njegovu prisutnost. Radio je razne smicalice i znala sam da je to njegovo maslo. Znao je za života da se nerviram ako ne mogu složiti slagalice ili nešto slično pa mi je pomogao, a i nakon što je umro, nastavio mi je pomagati.

Prije nego što je u filmu “Exorcist” glumila demonima opsjednutu Regan, glumica Linda Bler je kao djevojčica doživjela jezivo iskustvo – susret sa duhovima. Naime, u dobi od osam godina, Linda je živjela u Konektikatu i sa sestrom i drugaricama često šetala obližnjim šumama.

– Jednog dana smo naišle na staru, oronulu kuću. Jezivo je izgledala, sa razbijenim prozorima. Radoznale, ušle smo unutra, ali jedva, jer je brava bila zaglavljena. Nekakvim truhlim stepeništem smo otišle na sprat, a onda začule bat koraka, šapat. Još je neko bio tu sa nama! Sestra i drugarice su bile brže od mene, pobjegle su vani. Dok sam ja došla do vrata, ona su se predamnom zatvorila, i brava zaključala. Počela sam da vrištim, srce mi je sišlo u pete. Okrenula sam se i vidjela čovjeka, ženu i dijete. Držali su se za ruke i polako išli ka meni. Počela sam da udaram nogama u vrata i ona su se otvorila, a sestra me povukla napolje. Nikad više nismo tu kuću vidjele, a poslije smo saznale da je tu 1920 godine. živjela porodica koju je neki umno poremećeni čovjek ubio.

Enson Vilijems, američki glumac i reditelj, doživio je jako neobično iskustvo prilikom jedne saobraćajne nesreće.

– Vozio sam i u moj automobil su se zabila neka kola. Kao u usporenom snimku, pored mene se ukazalo lice moje bake, davno preminule. Prepoznao sam je sa fotografija. Rekla je:”Ne brini, sve će biti u redu”. Tada sam osjetio kako me nešto gura prema sjedištu, a kad se sve završilo, nisam mogao prepoznati svoj automobil. Bio je sav spljošten, izgužvan. Niko nije mogao vjerovati kako sam preživio, pa ni ja sam. Uvjeren sam da me baka spasila. Primila je udarac umjesto mene. Bila je tako stvarna, a kad sam majci ispričao šta se dogodilo, rekla mi je da je često, kad sam bio beba, viđala duh moje bake iznad mog kreveca.

I američka pjevačica, glumica i zabavljačica Cher, rođena Cherilyn Sarkisian, ima iskustva sa svijetom paranormalnog. Ona tvrdi da je posjećuje duh bivšeg supruga (nevjenčanog) Sonija, njene inače velike i kako ona tvrdi – jedine ljubavi.

Podsjećanja radi, njen put prema slavi počeo je 1963. godine, upravo kada je kao 17-godišnjakinja u jednom kafiću upoznala mladića imenom Sonny Bono, koji će biti i ostati njena jedina ljubav. Godine 1998. Soni usljed tragedije na skijalištu umire. Naime, prilikom skijanja, Soni se zabio u drvo i ubrzo izdahnuo od zadobijenih povreda. Iste godine Cher izdaje album Believe, a mediji je nazivaju Sonnyevom udovicom. Godine 1999. dobija nagradu Grammy. U godinama koje su uslijedile, Cher je često pominjala svoju najveću ljubav, a odnedavno tvrdi da joj se Soni, u obliku duha često javlja.

– Često svrati u moj dom. Zafrkava me kao što je to običavao činiti i za vrijeme našeg zajedničkog života. Zajedno smo kupili jedan kristalni luster koji čuvam sve ove godine, i kada nigdje nema struje, moj luster se upali i svijetli. Priređuje i mi i druge šale, koje je činio za života. Po tome znam da je to njegov duh – izjavila je Cher američkim medijima.

 FENOMEN POLTERGAJST – ZLOĆUDNI DUH KOJI SE HRANI STRAHOM ONIH KOJE ZASTRAŠUJE

Mnogi vjeruju da su duhovi samo sjenke ili uspomene, koje ponavljaju scene iz svojih života, jer ih drži zarobljenima energija određene lokacije. No, za razliku od “normalnih duhova”, Poltergajst se kratko zadržava u posjeti, dodiruje žive osobe i izaziva nevolje…

Prema višegodišnjem istraživanju duhova od strane egzorcista, ezoterista i drugih “stručnih lica”, o Poltergajstu se zna sljedeće: odgovoran je za neobično glasno treskanje, zvukove udarca, korake, šaputanje i viku. Oni se mogu čak i snimiti specijalnim elektronskim uređajem za snimanje zvuka, a manifestuju se kao buka i glasovi duž telefonskih linija i putem telefonskih signala. Ovi nestašni kućni duhovi lupaju vratima, isključuju svjetla po kući i naizmjence pale i gase kućanske aparate. Mogu čak učiniti da telefoni koji su isključeni sa mreže – zvone!

Poltergajst takođe može učiniti da neki predmeti nestanu a onda se pojave na sasvim drugom mjestu, od onog gdje ste ga ostavili.

Fenomen poltergajsta ispoljava se takođe u vidu pojavljivanja vode na nemogućim mjestima, do te mjere da čak izazivaju poplavu. Sposobni su izazvati i požare. Poltergajst može da ispolji još neka veoma uznemirujuća ponašanja, a postoje svjedočenja o dodirivanju, guranju, štipkanju, odizanju od tla i nošenju, pa čak i o ekstremnim slučajevima zlostavljanja ljudi.

Za razliku od „normalnih“ duhova, Poltergajst ne pripada dušama pokojnika. To je zloćudni duh koji se hrani strahom ljudi koje zastrašuje. On se obično usredsredi na jednu osobu – često nesretnu ili poremećenu mladu ženu ili djevojčice u pubertetu. To je u prošlosti navelo istraživače paranormalnih aktivnosti na zaključak da su upravo u tom razdoblju, zbog Poltergajsta pojačani emocionalni nemiri.

Film “The Entity” iz 1981. godine zasnovan je na, navodno, istinitoj priči o Karli Moran. Ovi događaji koji su se zbili u Kaliforniji 1974. godine prikazuju veoma uznemiravajući aspekt fenomena poltergajsta. Čak 12 zlobnih duhova više je puta napalo Karlu Moran i seksualno je zlostavljalo.

Brata i sestru, Džeka i Dženet Smerl takođe su uznemiravali poltergajsti. Televizijski aparat bi crkavao pred njihovim očima, iz slavine je voda tekla i kad bi je zavrnuli, pojavljivale su se neobjašnjive ogrebotine po namještaju, vodokotlić je sam puštao vodu, neprijatni mirisi su ispunjavali svaku prostoriju, usisivač se sam palio kao i kompjuter, stvari su se preko noći same pomjerale…Situacija je kulminirala 1985. godine, kada su duhovi nanijeli Džeku i Dženet teške tjelesne povrede, nakon čega su brat i sestra promijenili mjesto prebivališta…

 

(aura.ba)

Komentari

komentara