Dugogodišnja opsesija brojih istraživača: Krenite u potragu za neprocjenjivim izgubljenim blagom

Širom svijeta su skrivane ogromne količine zlata, milioni dolara vrijedno drago kamenje i neprocjenjive rijetke relikvije koje je nestalo bez traga ili je ukradeno. Neka od njih su zakopana i godinama kasnije pronađena, ali neka blaga ostala su neotkrivena do današnjeg dana

Tokom stoljeća nastale su brojne priče o izgubljenom blagu, od legendarnog El Dorada, piratskim sanducima punih zlata zakopanih na nekom misterioznom ostrvu pa sve do skrivenog necističkog blaga koje još uvijek čeka da bude otkriveno. Svakih par godina neko se javi tvrdeći da je pronašao neki trag, ali glasine ubrzo zamru.

Za većinu ovih izgubljenih blaga vežu se brojne teorije zavjere, a pronalazak samo jednog od njih nekom sretniku bi zauvijek promijenio živote.

Ko je ukrao legendarnu Jantarnu sobu?

Izgubiti malene predmete poput ključeva ili prstena je lako, ali kada cijela soba teška šest tona nestane bez traga, dobijete pravu malu misteriju! Ruski i njemački arhitekti su 1701. godine započeli sa izgradnjom veličanstvene sobe ispunjene jantarom i drugim draguljima, po naredbi pruskog kralja Fridriha Wilhelma I koji je sobu namjeravao pokloniti ruskom caru Petru Velikom u pretjeranom nastojanju da ove dvije sile udruže snage u borbi protiv ratobornih Šveđana.

Soba je uspješno prebačena u Sankt Petersburg gdje se nalazila sve do dolaska nacista na vlast i njihovog ubilačko-pljačkaškog pohoda po zapadnim dijelovima ruskog carstva. Nakon razarajućih zračnih napada 1945. godine, vjerovalo se da je soba uništena i spaljena u jednom dvorcu, jer je u zvaničnim izvještajima pisalo da su pronađeni „žuti“ izgoreni ostaci. Međutim, mnogi su i dalje nagađali da je soba preživjela Drugi svjetski rat, i da se samo izgubila.

Jedna od najpopularnijih teorija kaže da su je nacisti rastavili na prenosive dijelove i brodom prenijeli preko Blaktika. Međutim brod im je potonuo i ostavio je na dnu mroa. Jedan dio sobe je čak i pronađen, a navodno je bio ratni trofej koji se vratio u Rusiju. Iako će njena sudbina vjerovatno zauvijek ostati tajna, mnogi lovci na blago još uvijek ne odustaju od njenog pronalaska.

 Ko će izroniti nacističko blago?

Posljednih nekoliko decenija istraživači i lovci na blago sa svih krajeva svijeta pretraživali su dno jezera Stolpsi, koje se nalazi između Berlina i Baltičkog mora, u potrazi za blagom vrijednim oko milijardu eura, a koje su nacisti za vrijeme rata oteli Jevrejima.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, u blizini jezera se nalazio koncentracioni logor Ravensbrik, iz kojeg su nacisti u martu 1945. godine iznijeli 18 sanduka sa zlatnim i platinastim polugama i bacili u jezero. Naziv ove tajne operacije bio je „Nubelug“, a jezero dubine oko 13 metara dugo se nalazilo u Istočnoj Njemačkoj pa ga je istočnonjemačka tajna policija fanatično pretraživala u nadi da će pronaći zlato i prodati ga ili zamijeniti za strane valute. Zlato je pripadalo Hermanu Geringu, šefu Luftvafea koji je u svojoj lovačkoj kući u Karinholu držao sve dagocjenosti koje je pokrao širom Evrope. U danima kada su se ruske snage približavale Berlinu, Gering je naredio da se sve digne u vazduh kako zlato ne bi palo u ruke neprijatelja.

Međutim, Erik Lic, jedan od preživjelih svjedoka izjavio je specijalnoj komisiji nakon rata da je jedne noći u blizini Geringove vikendice vidio kamione oko jezera Stolpsi.

  • Dobro se sjećam kamiona sa ugašenim svjetlima oko jezera i tridesetak sablasno mršavih logoraša koje su nacisti natjerali da istovaraju sanduke i bacaju ih u jezero – rekao je Lic.

Ovakva svjedočenja natjerala su istraživače da prije nekoliko godina organizuju pretraživanje dno jezera posebnim sonarima i podmornicama.

– Ovdje nije riječ o blagu već o ljudima koje je pripadalo. Blo bi pravedno da dobiju barem malu naknadu za sve što su preživjeli – rekao je izraelski novinar Jaron Svori koji je učestvovao u istraživanju. Uprkos naporima  istraživača, dno jezera Stolpsi za sada nije otkrilo svoju zlatnu tajnu.

Lov na piratsko blago Lime

Lima, glavni grad Perau bio je pod kontrolom Španije od 16. vijeka, a u godinama koje su uslijedile Katolička Crkva je prikupila ogromne količine zlata. Politički nemiri koji su zahvatili Limu krajem 1820. godine, natjerali su španske vlasti da blago u vrijednosti od 208 miliona dolara prebace na sigurno u Meksiko.

 

Među dragocjenostima su se nalazili dragulji, rubini, pozlaćeni svijećnjaci i 133 zlatnih statua Djevice Marije kako drži bebu Isusa. Za prijevoz blaga u Meksiko bio je zadužen kapetan Vilijam Tompson koji nije odolio zlatnom iskušenju pa je prilikom plovidbe ka obalama Meksika naredio svojoj posadi da ubiju zaštitare i sveštenike koji su čuvali sanduke sa blagom.  Tijela su bacili preko palube broda, a kapetan Tompson nikada nije kročio na obalu Meksika.

Postoje zapisi kako je brod preusmjeren prema nenaseljenom Koksovom ostrvu, u blizini Pacifičke obale Kostarike. Blago su navodno zakopali, namjeravajući se kasnije vratiti po njega. Po povratku u Limu, Tomsonov brod su presrele španjolski dužnosnici, a čitava posada je, osim Tomsona i njegovog prvog časnika , obješena zbog piratstva. U zamjenu za život, Tompson je pristao odvesti ih do blaga, međutim čim su se iskrcali na ostrvo, kapetan je pobjegao u džunglu. Iako su vojnici i budući istraživači čitavo ostrvo prekopali i detaljno istražili, ni kapetan Tomson ni blago nikada nije pronađeno.

 Gdje su završile kosti praistorijske ptice?

Maxbergov primjerak je fosilni ostatak praistorijske vrste Archaeopteryx, bića za koje se smatra da je ‘karika koja nedostaje’ između dinosaurusa i ptica. Pronađen je 1956.godine u jednom njemačkom kamenolomu blizu gradića Maxberga.

S obzirom da su u to vrijeme postojala samo dva pronađena primjerka ove paleontološki neobično bitne vrste (danas ih postoji svega 10), naučna zajednica je poludjela i bila je spremna učiniti sve da se dočepa ovog revolucionarnog arehološkog pronalaska. No, ispriječio im se stanoviti Eduard Opitsch, vlasnik kamenoloma i krajnje pohlepan čovjek, koji je odlučio prodati uzorak onome koji ponudi najviše.

Takav se, na žalost, nikada nije pojavio, jer Optischu niti jedna ponuda nije bila dovoljno primamljiva. U godinama koje su uslijedile, počele su kružiti priče da Optisch čuva fosil ispod svoga kreveta, ali nakon njegove smrti 1991. godine, fosilu se gubi svaki trag. Neki kažu da ju je Opitsch zakopao na sigurno, drugi pak tvrde da je fosil ipak tajno prodan misterioznom kolekcionaru ili da je ukraden nakon Optischove smrti.

 

Komentari

komentara