Duga i zdrava starost Ramiza Čarkadžića (95) iz Sarajeva: Na domaku stote služi ga momačko zdravlje

Nisam srkletio ni u kakvom poslu, a vavijek sam volio druženje sa insanima koji nikada nisu tersali – kaže ovaj dobročudni starina, otac šestero djece koji su ga okitili unucima i praunucima

 

Svako jutro, prije nego što krene u neobaveznu šetju, 95-godišnji starina Ramiz Čarkadžić zasladi grlo kašikom meda i zadahne dušu šoljicom slatkog mlijeka. Kada sjedne za sofru, jede sve što mu duša zaište. Bolje on to kaže:

– Ne biram hranu. Nije važno je li slano, slatko ili masno. Bogu hvala imam momački apetit, a moja omiljena hrana su sir, kajmak, teletina, piletnina.

 Umjeren život

Malo je Ramizaginih vršnjaka koji se mogu pohvaliti dobrim zdravljem kao što je njegovo. Zvuči gotovo nestvarno, ali na domaku stote godine svi ljekarski nalazi ukazuju da je zdrav. Dok pijucka čaj od brusnice po istilahu kazuje:

– Svi ljekarski nalazi ukazuju da sam zdrav k'o drijen: krv zdrava, dobar šećer, nemam masnoća, dobro vidim i čujem, trezveno rasuđujem. Dobro zdravlje je Božija nagrada. Moj životni vijek je takav prije svega zbog zdrave hrane i umjerenog života.

 Zdravom i voda slatka

Ovaj susretljivi starina u mladosti je bio vodeničar. Kaže:

– Dvadeset godina sam proveo u vodnici na Kladničkoj rijeci u Sanici kod Sjenice, mljeo sve vrste žitarica, hranio se zdavo, najviše sam volio puru i kiselo mlijeko zadrobljeno kukuruznim hljebom. Nakon tridesetak godina rada penziju sam zaradio u sarajevskom Komunalnom preduzeću. Bio sam i vozač kamiona, ali nisam srkletio ni u kakvom poslu, a  vavijek sam volio druženje sa insanima koji nikada nisu tersali.

Kada sve saberem i oduzmem mogu kazati kako sam umjereno živio. Da se razumijemo, u životu sam i pio i pušio, ali jopet s mjerom. U mojim godinama sam najbolje shvatio onu poslovicu kako je zdravom insanu i voda je slatka.

Savjet mladima

Ako mladi hoće da dožive moje godine i budu zdravi trebaju se kaniti poroka, kao što su droga. To je najveće zlo. U mojim godinama toga nije bilo. Možda bi se kradom, da stariji ne vide,  zaduhanila pokoja cigara, pihnula koja rakijica, ali nakon što bi se naradilo u polju i na njivi, sjelo bi se za siniju i dobro najelo.

I nije se jelo svašta k’o danas. Čuj, “brza hrana”! Nije bilo toga. Zdravo je sve što je prirodno – kaže ovaj dobrodušni starina, otac šestoro djece; Nurije, Fatke, Murtke, Aleme, Time i Zine, a koji su ga okitili unucima i praunucima.

Mustafa SMAJLOVIĆ/aura.ba

Komentari

komentara