Dragana N. (39) iz Šapca: Duhovi su vladali našom kućom!

 Kada smo se vratili u Šabac, imali smo šta vidjeti u stanu. Neko je sve predmete ispremetao. Stan nije bio obijen pa nismo imali razloga zvati policiju. Naš život se polako pretvarao u moru. Tu noć po povratku u stan ponovo smo čuli korake. Zli duhovi su hodali stanom, čulo se grebanje po zidovima. Svugdje oko nas pucketala je vatra, lomila su se drva…

Punih deset godina suprug i ja smo mukotrpno radili kako bi otplatili stan koji smo kupili na kredit. I, za tih deset godina nismo nigdje otišli od kuće. Ni za Novu godinu nismo trošili pare po restoranima već smo je slavili u stanu. Opustili smo se tek prošle godine kada smo otplatili kredit. Tada smo napravili proslavu i pozvali prijatelje i rodbinu da sa njim podijelimo sreću.

Ali eto, kada si najviše sretan, najčešće vreba belaj. Baš ta naša sreća što smo se izvukli iz jada i bijede natovarila nam je nove probleme.

Zlobnicima je zasmetao naš osmijeh. Napokon smo se odvažili da odemo na more ali noć prije polaska počele su se događati čudne stvari. Nešto je hodalo po stanu. Suprug i ja smo ustajali, palili svjetlo ali nikoga nije bilo. Mislili smo da je to od stresa, da umišljamo. Sutradan smo sjeli u auto i zaputili se ka Herceg Novom. Međutim, stalno su nas pratile nedaće.

Smještaj koji smo našli nije bio udoban pa smo se suprug i ja pokoškali oko toga. Bili smo puni  nervoze. Uvijek nam je nešto smetalo, ili nestanu kupaće, ili nema dušeka, čamac nam se ispuše… Čim sunce jutrom grane, suprug i ja krenemo u prepiranja. Uglavnom, to je više bio umor nego odmor.

Kada smo se vratili u Šabac, imali smo šta vidjeti u stanu. Neko je sve predmete ispremetao. Stan nije bio obijen pa nismo imali razloga zvati policiju. Naš život se polako pretvarao u moru. Tu noć po povratku u stan ponovo smo čuli korake. Zli duhovi su hodali stanom, čulo se grebanje po zidovima. Svugdje oko nas pucketala je vatra, lomila su se drva… U naš život je ušao strah. Počeli su nam se javljati i glasovi. Znali smo da moramo tražiti pomoć.

Otišli smo do popa a on je preporučio da se obratimo egzorcistima. Na internetu sam našla priču o iscjeliteljki i vidovnjakinji Aidi. Nekako mi je ulijevala povjerenje. Kontaktirali smo je. Aida je odmah utvrdila o čemu se radi. Neko je pred prag našeg stana prolio mrtvačku voda a po stanu prosuo zemlje sa grobova. Aida je savjetovala da dođemo do nje. Poslušali smo je.

Kada smo stigli Aida je rekla kako je sve to djelo nama bliskih prijatelja. Dala nam je naučenu vodu sa kojom smo trebali poprskati ulaz u stan i svaki zid i ćošak. Zemlju smo trebali pronaći na mjestima za koja nam je rekla i vratiti je na prvo groblje. A, ona nam je trebala raditi tretmane na daljinu. Malo smo bili skeptični ali smo pristali da je poslušamo.

Prošlo je samo sedam dana kada smo primijetili da je naš stan postao mirniji a mi drugačiji. Znali smo kako su đavolje sluge napustile naše živote. Danas smo ponovo normalna porodica. Zahvaljujući Aidi živimo bez straha, složni i sretniji nego ikada prije.

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!