Dorothy Marie Jones i David Proval, američke glumačke zvijezde sa paranormalnim iskustvima: Živi ih ostavili, mrtvi ih spasili

Dorothy do dana današnjeg preminuli otac posjećuje svakodnevno bdijući nad njom, a Davida je baka, koja je umrla čak prije njegovog rođenja, spasila od sigurne smrti. Pročitajte priče ovih slavnih američkih zvijezda, ljudske priče u kojima su ljudi bili neljudi, a duhovi više od duhova


Američka glumica i poznata atletičarka Doroti Meri Džons, koja je čak učestvovala i na Olimpijskim igrama, s javnosti je podijelila svoje iskustvo sa svijetom paranormalnog.

– Bila sam veoma bliska sa svojim ocem dok je bio živ. Voljela sam dolaziti na njegov ranč, gdje me je učio čak i da vozim traktor, da se brinem o životinjama…Preminuo je kad sam ja imala deset godina i ta je tragedija ostavila duboke rane na mojoj dječijoj duši.

-Plakala sam danima, ne prihvatajući činjenicu da oca više nema. A onda sam počela osjećati njegovu prisutnost. Zapahnuo bi me neki hladan talas, osjetila bih disanje, korake. Bilo me strah, a strah se udvostručio kada sam na jednoj fotografiji koju sam snimila poslije očeve smrti, vidjela nekakvu siluetu pored mene. Nekako sam osjećala da je to moj otac pa sam vremenom naučila da kontrolišem svoj strah.

U godinama koje su uslijedile, Doroti je vrlo često imala osjećaj da je otac posjećuje, miluje joj kosu, lice, ali i da je spašava u situacijama kad su ljudi od nje okretali glavu ne nudeći svoju pomoć.

Tajna o odlasku na grob

– U znak nekakve zahvalnosti na očevim posjetama i pomoći, započela sam s navikom da posjećujem očev grob i govorim mu o stvarima koje su mi se dešavale. Odlazila bih skoro svaki dan na grob i pričala mu razne stvari. Mislila sma da to niko ne zna, niam nikome ni govorila.

Međutim, dvadeset godina poslije, snimajući „Lizi Megvajer“, upoznala sam neku djevojku koja me tom prilikom pitala da li može sa mnom o nečemu razgovarati.

Pristala sam naravno, a ona mi je rekla da se bavi spiritualizmom, da je medij i da mi nosi poruku od oca?!

– Šta, kakvu poruku – zavikala sam ja sva šokirana.

– Otac ti poručuje da nema potrebe da mu odlaziš na grob i razgovaraš s njim. Kaže ti da je uvijek pored tebe, s tobom, čuva te, brine o tebi.
Šokiralo me to što mi je rekla, ali sam to i osjećala, slutila, priželjkivala. Na grob odlazim povremenom a očevu prisutnost i dan-danas osjećam svakodnevno – kaže Doroti.

Duh bake

Za dokumentarac „Priče slavnih o duhovima“ američki glumac David Proval se prisjetio svog iskustva sa bakinim duhom. Evo njegove priče.

– Pobijedio sam na nekom takmičenju i dobio nagradu koja se sastpojala u tome da tri sedmice boravim u dječijem kampu u koji inače odlaze djeca bogatih i razmaženih roditelja. Tad sam bio malo nizak, debeljuškast – ma idealna meta za iživljavanje.

– I tako – grupica dječaka je predložila da me prime u „bandu“, ako prođem incijaciju koja se sastojala od toga da se uzverem uz vrlo visoko drvo rijetkih grana.
Nije mi bilo druge, počeo sam da se penjem. Kad sam došao na visinu možda čak i petospratnice, grana se ispod mene slomila, a ja sam ostao da visim, i zapomažem. Ruke su mi bile krvave, nisam imao na šta da stanem, jedva sam se nekako držao za granu i dozivao ostale dječake da me spase.

– A oni – oni su se smijali. Kad su vidjeli krv na meni, počeli su da se povlače, uz obećanje da će poslati nekog po mene. I otčali su…
Ostao sam sam, prestrašen. Situacija je baš bezizlazna bila. A onda se ispod drveta stvorila neka žena. Davala mi je uputstva šta da radim, a naposlijetku me zgrabila i spustila sa drveta.

– Imala je babuška maramu na glavi, i Davidovu zvijezdu sa zelenim smaragdnim kamenom oko vrata. Uputila me kako da se vratim u kamp i odjednom je nestala. Po dolasku u kamp, iamo sma šta i da vidim. Dječaci nikoga nisu poslali po mene. Bezbrižno su se igrali. Sav događaj sam prepričao majci, a ona mi je pokazala slike bake. To je bila moja baka, žena koja je umrla prije nego sam se rodio. Ona me spasila, nema sumnje…

(aura.ba)

Komentari

komentara