DOKAZI IZ KLJUČA: CAR TRAJAN JE DOISTA IMAO KOZIJE UŠI!

 Zaklela se zemlja nebu da će mu otkriti sve tajna: Ovo je ključki dokaz da je prastara legenda istinita.

Prije nekoliko godina ovčar Hazim Lović iz Dubočana nadomak Ključa pronašao je nešto neobično – rimsku bistu cara Trajana. Profesor historije i prvi kustos muzeja u Ključu Fadil Muslimović je utvrdio da je ova bista pronađena na starom rimskom putu koji je prolazio kroz Dubočane a spajao je glavni grad rimske provincije Ilirik – Salone (današnji Split) sa rudnicima u Splonumu i dalje išao prema Panoniji. No, to je bilo manje bitno.

U ključkom Domu kulture, direktor Ibrahim Kapetanović drži bronzani eksponat zaveden pod brojem 53 i nazivom: Poprsje rimskog cara Trajana II – IV stoljeće.

„Ovo je sigurno jedan od najvrednijih naših eksponata. I ovaj i svi drugi čekaju stručnu ekipu koja bi ih mogla valorizirati. To je posao koji nas očekuje zajedno sa Zemaljskim muzejom u Sarajevu – kazao je za „aura.ba Ibrahim Kapetanović.

Ono što je zaprepastilo mnoge koji su je vidjeli, jeste da je bista imperatora Trajana drukčija od svih koje postoje u Rimu. Naime, na ovoj figuri jasno su prikazane i velike kozije uši navrh glave, dok na mjestu na kojem bi trebale biti uši svakog normalnog čovjeka – nema ničega.

 Dom kulture u Ključu, kao javna institucija koja čuva iskopano arheološko blago, jedva da ima novca za plate troje uposlenih radnika. Muzejska zbirka nema svog čuvara i promotora koji bi radio na sortiranju, arhiviranju i promociji historijskog blaga. Na njihove dopise i pozive naučnim institucijama niko se ne javlja.

Bilo gdje u svijetu pronađeni dokazi iz bajki, poput mača kralja Artura, Grala viteza Templara, pa, evo, i uši cara Trajana, privukle bi stotine naučnika. Čak ni većina građana Ključa ne zna za ovo poprsje.

Profesof Muslimović je u međuvremenu umro, i kako kaže Kapetanović, u Ključu nema naučnog kadra koji bi mogao odgonetnuti o čemu se ovdje radi. Ono čega Ključ ima napretek su simpatične brice i radoznali ovčari koji su ponovo zatrubili da Car ima kozije uši. Sada imaju i dokaz.

Ibrahim Kapetanović

 Antička historija naroda koji su žvijeli na našim prostorima prvi put se počinje bilježiti dolaskom Rimljana 300 – 400 godina prije nove ere. Iz tog vremena, osim rimskih spisa, jedino što imamo su narodne bajke. Jedna od njih ponovo je izronila iz davnih stoljeća prijeteći da se uzme u obzir kao istinita, te čak da apostrofira zapisanu historiju.

Rimski imperator Trajan je nakon Rimsko-ilirskog rata uspio upotpunosti da uspostavi sistem poreza i carina na području rimske provincije Ilirik, u koju su spadale pokrajine Dalmatia i Panonia. Bosna i Hercegovina tada bješe u Dalmaciji.

U prvom stoljeću nove ere započe prava eksploatacija rudnih bogatstava, najviše zlata ali i ostalih kovina. Hrvatski historičar Ferdo Šišić navodi da se u to vrijeme desio i razvoj kovanja novca i raznih figura rimskih božanstava i likova u bistama. Sam Trajan imao je mnogo vlastitih iskovanih likova, koji su ga pretjerano uljepšavali i, u najmanju ruku, moglo bi se reći da je bio narcisoidan.

S druge strane, domaća pokorena ilirska plemena plaćala su poreze, a njihovi pripadnici su radili teške poslove i bili regrutovani u rimske legije. (aura.ba/F. Bender)

Ćup zlata za šutnju

 Poznata priča o Trajanu iz narodne legende, koja se donedavno učila i u školama, ide ovako: Bio jednom car Trajan koji je imao kozije uši, ali to se nije smjelo znati. Svaki brico koji ga je šišao, kada bi mu vidio uši, bio bi pogubljen. U carevini su tako redom nestajale brice i dođe red i na našeg bricu. Odvedoše ga caru. Vidio je ono što i mnoge brice prije njega. Kada je završio, car ga upita:

„Šta si vidio?

BRICO: „Nisam ništa.

CAR: Kakve su mi uši?

BRICO: „Lijepe, normalne, zašto? – napravio se brico nevješt a car, zadovoljan odgovorima, nagradi ga ćupom zlata i pusti kući.

 Dugo je odolijevao pitanjima žene i komšiluka: „Kakav je car?“, „Zašto te je toliko nagradio ?“… no, tajna ga je grizla i nije mu dala mira dugo vremena. Jednoga dana, ne mogavši više izdržati iskopa rupu u  zemlju u koju tri puta izgovori:

 „U cara Trajana kozije uši!

 Nakon toga ode rasterećen. Prođe mnogo vremena a iz one rupe izraste zohva od koje su čobani napravili frule. Pa kad su zasvirali u njih, umjesto muzike krenuše riječi: U cara Trojana kozije uši…

Komentari

komentara