Svake godine Meksikanci dolaze na groblja kako bi se prisjetili preminulih članova porodica. Prema tradiciji, 1. i 2. novembra otvaraju se vrata nebesa i duše mrtvih vraćaju se na zemlju. Dia de los Muertos, dan sjećanja na mrtve, u Meksiku se slavi još od predkolumbovskih vremena, ali dok se nekad slavio početkom ljeta, s dolaskom katoličanstvo ta je svetkovina prebačena na kraj novembra da bi se poklopila s hrišćanskim praznikom Svih Svetih, a od šezdesetih godina dvadesetog stoljeća je i službeni državni blagdan.

Običaji obuhvaćaju ukrašavanje lobanjama, šminkanje u lubanje (calaveras), pjesme i plesove, asteško lutkarstvo, gozbe s omiljenim jelima pokojnika….

Dan mrtvih, kao mješavina tradicija španske katoličke crkve i pretkolumbovskih tradicija, jedan je od najvažnijih praznika koji otkriva, kako mnogi vjeruju, jedinstveno meksičko razumijevanje smrti.

Članovi porodica nude hranu, piće, pa čak i igračke na oltarima kako bi primamili duše tokom praznika. Vjeruje se da živi i preminuli tada dijele obroke.