Dođite sebi dok još imate kome: Sjajni i besplatni savjeti tuzlanske psihoterapeutkinje uz koje će vaš život zablistati!

Za aura.ba piše Vahida Djedović: psihoterapeut i književnica

Naš odnos sa samim sobom je temelj iz kojeg nastaju svi drugi odnosi. Preduslov stvaranja uspješnog odnosa sa drugima je ljubav  prema sebi. Međutim, neki ljudi miješaju ljubav prema sebi i sebičnost, ili narcisoidnost. Kada to rade ljudi koji su neupućeni, onda im nije zamjeriti, ali kada to radi psihijatar…, e onda je to zabrinjavajuće.

Ili i on radi po principu, što više dijagnoza, meni više posla, pa sve pjeva,  „Money, money, money, must be funny In the rich man's world “, i ide  u korak sa američkim psihijatrima koji izmišljaju bolesti i dijagnoze, kako bi ugodili farmako mafiji. Farmako mafija opet, kobajagi, proizvodi lijekove koje prepisuju psihijatri ovima koji imaju dijagnozu, i sve ide u krug.

I, ako biste kojim slučajem posve zdravi otišli psihijatru, dobili biste dijagnozu, a u skladu s dijagnozom i lijekove koje treba da pijete tri puta po pet – šest komada na dan. I na pravdi Boga.

Pa da razgraničimo šta je sebičnost, narcisoidnost, a šta ljubav prema sebi. Naprosto, da znate kako ćete, ako se nađete u mojoj situaciji.

Sebičnost je bezobzirno vođenje računa, isključivo, o svojim potrebama. Osoba je pretjerano zainteresovana za sebe i zanimaju je samo njeni interesi. Zanemaruje interese drugih ljudi. Narcisoidnost je samozaljubljenost, gdje je ljubav usmjerena na ego. Narcis ima preuveličanu sliku o samom sebi i zavisi od fantazija. Narcisi potcjenjuju druge ljude ili ih iskorištavaju.

Ljubav prema sebi prvenstveno se sastoji u prihvatanju sebe. Jer, da bismo nešto promijenili, treba prvo to da prihvatimo. Na primjer, ako smo debeli i ne volimo sebe zbog toga, a ne možemo smanjiti apetit, treba prvo da prihvatimo sebe kao debelu osobu i da popričamo sa svojim debelim dijelom ličnosti. Na primjer:

„Kada najčešće jedem?  Da li je to onda kada sam ljuta, tužna, uznemirena, depresivna…? Kada sam usamljena? Kada osjećam da sam nevoljena?

Kada otkrijete odgovor, opet postavljate pitanja:

„Zašto sam ljuta, tužna, uznemirena… Šta me čini takvom?“

Najčešći konačni odgovori su da ljudi ne žive punim životom. Uglavnom životare i, malo pomalo, izgube sebe. Više ne znaju ko su.

Da bismo naučili voljeti sebe, treba da krenemo od nekih pitanja: Šta ja volim? Šta želim?

Kada mi je došao na terapiju, Nenad nije znao tačno šta mu je, ali bio je nesretan. Previše posla, premalo supruge, previše obaveza, premalo radosti…

Najviše mu je nedostajala porodična toplina i sada ne zna zašto je oženio svoju suprugu. Potpuno su se udaljili. Više nije siguran voli li je.

Kada sam ga pitala šta je to što on želi, nije znao da mi odgovori. Ostavili smo to pitanje za drugu seansu. Kada je ponovo došao, rekao je da se baš dobro zabrinuo, jer danima je razmišljao šta želi:

„Čini mi se da ovo pitanje nikad nisam sebi postavio. Uvijek sam radio onako kako sam mislio da treba. Ali, da bih riješio jedan problem, znam da ne želim da se razvedem. Možda još ne znam tačno šta želim, ali znam šta ne želim.“

Sada, kada je znao šta ne želi, počeli smo od početka. Jer, da bismo voljeli bilo koga, treba prvo da volimo sebe.

Možda smo odrasli u porodici u kojoj je otac bio alkoholičar, a majka depresivna, možda su se roditelji svađali, možda su nas tukli bez razloga. Onda u nama ostaju problemi  suočavanja sa svime onime što nam se dešavalo u djetinjstvu. A svijest o sebi razvijamo kroz ponašanja ljudi koji su nam važni, a na osnovu svog ponašanja oni nam poručuju da li smo mi važni, ko smo i kakvi smo.  Sve te poruke, ako su loše, valja prihvatiti i oprostiti. Oprost je ključna za razvijanje ljubavi prema sebi. Oprostiti roditeljima, ali oprostiti i sebi.  Budući da smo satkani od ljubavi i, ako ne volimo sebe, često tražimo nekog ko će nas voljeti. I, upadamo u zamku.

Učeći voljeti sebe, zapravamo, gradimo svoj identitet iz početka. Prihvatamo, mijenjamo, opraštamo, volimo.

Dakle, kada prihvatimo da smo debeli, prestat ćemo da se osuđujemo i svoju pažnju ćemo usmjeriti na razumijevanje sebe. Razumjeti nešto znači dati mu smisao. Ako smo debeli, pitamo se koja svrha je moje debljine. Ako jedem jer sam depresivna, to znači da se štitim. Pokušavam zaštiti svoje tijelo, odnosno sebe. Znači, nije problem u debljini, nego je problem u depresiji koju ne prepoznajete, pa prema tome ne radite na tome da je otklonite. Depresija je povlačenje, a to vam je možda znak da se zauzmete za sebe. Svaki problem ima obrazloženje.

Rad na sebi je razgovor sa sobom.

Ljubav prema sebi ne zagovara egoističnu i narcisoidnu ljubav koja ugrožava tuđe potrebe. Voleći sebe ne zanemarujemo druge, naprotiv, voleći sebe, sposobniji smo voljeti druge.

Nažalost, za neke ljude,  voljeti sebe je narcisoidno. I, opet kažem, ako su to ljudi koji ne znaju, treba ih razumjeti i naučiti ih, ali, ako je to psihijatar…

Scena se odigrava na poslu uz jutarnji napitak. Neko voli, čaj, neko kafu, a ja sama sebi skuham kod kuće, pa ponesem u termosici. Lakše mi je, a pijem nesicu na način na koji niko drugi ne voli. A onda jedan psihijatar reče:

„Ti moraš biti posebna. Pa, ako ništa, makar ćeš termosicu ponijeti. Moraš piti drugačiji napitak od svih ostalih, a to je narcisoidno.“

Budući da bajku često koristim za konfrontaciju, pitala sam ga koliko zna bajku „Ružno pače“.

Kako me je upitno gledao, nastavila sam:

„Kada je pače došlo do kokoške i mačka, kokoška mu je, a nakon što ga je izvrijeđala, rekla: ‘Ja ti i govorim neugodne stvari.  Po tome se i poznaju pravi prijatelji.'“

A ako hoćete usavršiti ljubav prema sebi, klonite se ovakvih prijatelja.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!