Dobivena bitka za život: Zagrepčanin u Sarajevu izliječio tumor na mozgu!

Nakon svakodnevnih glavobolja, nesvjestica, mučnina…Martina roditelji počinju sve učestalije odvoditi kod ljekara. Tumor na mozgu otkriven mu je prije dvije godine i od tada, brižni roditelji prelaze na desetine hiljada kilometara u potrazi za lijekom. Pronalaze ga u ordinaciji dr. Trobradović…

Prof. dr. Šuhreta Trobradović Seka (061/320-726)

Prije dvije godine, zagrebački ljekari otkrili su kod, tada desetogodišnjeg Martina tumor na mozgu veličine pet centimetara. Šanse za ozdravljenje bile su male.

No, njegovi roditelji nisu gubili nadu. Odlučili su se boriti protiv crnih statistika i još crnjih prognoza. Znali su kako taj put neće biti lagan, ali neizmjerna roditeljska ljubav i vjera u izlječenje bila je pokretač za sve ono što će se kasnije desiti u ovoj zagrebačkoj porodici. Ni Martin se nije predavao! Želio je opet sa svojim vršnjacima igrati nogomet i učestvovati u školskim priredbama.

– Martin je naše jedino dijete. Dugo sam pokušavala zanijeti. Dobila sam ga na koncu vantjelesnom oplodnom. Uspjelo mi je to iz četvrtog pokušaja. Silne smo noći ja i suprug probdjeli zbog naše nemoći da se ostvarimo kao roditelji. Odaljili se jedno od drugog, pa od porodice, prijatelja…Silne smo novce potrošili na pretrage, injekcije, vitamine, VTO… na koncu, obasjalo nas je sunce u vidu Martina. On nam je bio dovoljan, nama više ništa nije trebalo – započinje priču Sunčica, Martinova majka.

A onda, malo nakon Martinovog 10. rođendana, kreću tegobe.

– Škola je bila pri kraju što je značilo samo jedno, zasluženi odmor i druženje sa prijateljima. Nažalost, umjesto igre, život našeg Martina postao je gola borba za život. Bol i tuga nadvili su se nad njegovim životom. Uživanje u ljetu, ovom inače živahnom dječaku, isprva je pokvarila svakodnevna glavobolja i povraćanje.

– Nismo znali šta se događa – kaže Martinov otac Slavko te nastavlja:

– Doktori su prvo posumnjali na migrenu, ali kako mu se stanje pogoršavalo, napravljen je CT glave koji je otkrio tumor veličine pet centimetara.

Ljekari su roditeljima predložili rizičnu operaciju u zagrebačkom Kliničko-bolničkom centru “Rebro”, najvećoj bolničkoj ustanovi u Republici Hrvatskoj.

– Operacija je trajala devet sati. Meni je to bilo kao devet godina. Hodali smo oko bolnice kao ranjene zvijeri, unezvijereni. Bila sam sigurna da je tumor došao kao posljedica silnih hormona primljenih u pripremama za VTO. Suprug me tješio kako je znao i umio. Ljekari su bili optimisitčni, a danima poslije, dani su nam bili neizvjesni.

– Dva mjeseca nakon operacije Martin je još uvijek teško govorio, bio je prikovan  za kolica i, kako su doktori govorili, trebat će skoro dvije godine za njegov oporavak.

Svakodnevno je podvrgavan hemoterapiji, zračenju na Institutu za tumore, posjećivao je fizijatre i logopeda. Martin je veliki borac i dobro je podnosio terapije.

– Bilo je kriznih trenutaka, ali uglavnom se dobro držao. Međutim, rehabilitacija nije išla onako kako su doktori predviđali. Tada smo napravili najvažniji korak u liječenju svog sina. Od prijatelja smo dobili preporuku da pokušamo sa liječenjem u ordinaciji najpoznatije bh. liječnice Šuhrete Seke Trobradović.

– Od tada, zdravstveno stanje našeg Martina je za neprepoznati. S prvim ispijenim gutljajima Eliskira sa Kavkaza, Martin se počeo bolje kretati, a onda i samostalno hodati. Razgovijetno je govorio, glavobolje su ga napustile. Svi ponovljeni nalazi su pokazali da je tumor koji se i nakon operacije opet pojavio, nestao. Eliksir sa Kavkaza ga je istopio!

 

 

Komentari

komentara