Dnevnik švicarskog profesora krije dokaz da je putovanje kroz vrijeme moguće: Probudio sam se u trećem milenijumu u tijelu nepoznatog čovjeka!

Profesor Paul Dajnah napisao je dnevnik o nevjerovatnom vantjelesnom putu u budućnost, a njegovi objavljeni dijelovi izazvali su burne rasprave u javnosti

Paul Dajnah je svoje životno djelo ostavio omiljenom učeniku Džordžu Papahatizu

Nakon što je obolio od letargičnog encefalitisa (akutnog zapaljenja mozga), Švajcarac po imenu Paul Dajnah pao je u jednogodišnju komu. Kada se probudio, Dajnah je shvatio da je sve to vrijeme bio svjestan i da je živio u budućnosti.

Prošlo je mnogo vremena otkako je s bilo kim podijelio svoju priču, a umjesto toga, odlučio je da napiše dnevnik koji i dan danas fascinira svijet.

 Dnevnik ostavljen učeniku u amanet

Paulova nevjerovatna priča, koja mnogima zvuči kao naučnofantastični roman, počinje davne 1921. godine. Dajnah je bio profesor francuskog i njemačkog jezika i živio je u Švicarskoj. Dvadesetih godina prošlog vijeka, svijet je zahvatila epidemija latargičnog encefalitisa i ubrzo se razbolio i profesor.

Bolest je brzo napredovala a Dajnah je završio u ženevskoj bolnici gdje je pao u komu. Nakon godinu dana, Dajnah se probudio sa nevjerovatnim iskustvom putovanja kroz vrijeme. Plašeći se da će ga proglasiti ludim, prof. Dajnah odlučuje da nikome ne priča o onome što se desilo, te nastavlja da radi u školi, potajno pišući dnevnik. Nakom godinu dana, ponovo se razbolijeva, kada odlučuje da se preseli u Grčku, gdje je predavao časove francuskog i njemačkog kako bi se bi obezbijedio minimalnu platu. Među njegovim učenicima bio je i Džordž Papahatizu, student kojeg je Dajnah cijenio više od svih drugih.

Dvije godine kasnije, Dajnah se ponovo razbolijeva i odlučuje da ode u Italiju gdje je i umro od tuberkuloze 1924. godine. Prije odlaska, svom omiljenom učeniku, pod izgovorom da će mu poslužiti za vježbanje njemačkog jezika, ostavlja dio svog života i duše – dnevnik gdje je zabilježio nevjerovatno putovanje kroz vrijeme. Papahatiz će idućih četrnaest godina provesti prevodeći njegov dnevnik sa njemačkog na grčki jezik. Isprva je mislio da prevodi nekakav roman, ali kako je napredovao sa prijevodom, uskoro je shvatio da su bilješke zapravo profesorov dnevnik – iz budućnosti!

Na scenu stupaju masoni

Nekoliko godina kasnije, Evropa postaje žarište Drugog svjetskog rata, te Papahatiz ovu knjigu objavljuje tek 1972. godine. Nakon što je spis konačno ugledao svjetlost dana, mnogi crkveni krugovi su žestoko protestovali, smatrajući da je dnevnik bogohulno djelo, a naredne godine uslijed političkih nemira u Grčkoj, knjiga je zabranjena i proglašena nasilnom.

Sedam godina kasnije, knjiga je ponovo štampana, ali je naišla na nove probleme zbog sirovog i nerazumljivog prijevoda. U međuvremenu, Papahatiz je preminuo, a dnevnik je sakupljao prašinu pune dvadeset i dvije godine, kada dnevnik pada u ruke Radamanthisa Anastasakisa, jednog od visokih zvaničnika masonske lože u Grčkoj, koji odlučuje da knjigu objavi u manjem obimu.

  • Na sebe sam preuzeo ovaj zahtjevan zadatak kako bi čitaoci 21. vijeka mogli da shvate šta je čovjek iz 20. vijeka želio da kaže. I tako sam to učinio, pazeći da ne mijenjam sadržaj, već samo da filtriram one nepotrebne bilješke koje se odnose na Dajnahov raniji život i fokusirajući se na njegova iskustva iz budućnosti, ali na jednostavnijem jeziku koji bi čitaocima trebao biti razumljiv.
  • Pokušao sam sačuvati istinsku suštinu njegove priče. To je bio moj dug prema Dajnahu, čije su hronike budućnosti potpuno promijenile moj pogled na život. Moj jedini cilj je bio da njegove bilješke budu dostupne svima vama, jer ukoliko je njegovo iskustvo uistinu stvarno, ova knjiga sadrži revolucionarne informacije koje imaju potencijal da iz korijena promijeni sve što smo mislili da znamo o svijetu i čovječanstvu – rekao je Radamathis Anastasakis.

 Hronike iz budućnosti

Paul Dajnah prvi put je pao u komu, izazvanu upalom nerava na mozgu, na samo petnaest minuta, a zatim se nije probudio čitavih godinu dana. Za to vrijeme, prema profesorovim bilješkama, njegova duša je izašla iz tijela i „preselila se“ u 3906. godinu nove ere, gdje se probudio u tijelu čovjeka po imenu Andreas Northam.

Dajnahov dnevnik iz budućnosti izazvao je veliko interesovanje svjetske javnosti

U isto vrijeme kada je Dajnah pao u komu, 3906. godine fizičar Andreas Northam je doživio tešku nesreću i imao je iskustvo bliske smrti. Kada se probudio, Northam je pričao na nepoznatom jeziku (vjerovatno švicarski iz 20. vijeka). Osim toga, Northam ne prepoznaje članove svoje porodice i pati od nesanice. Kako piše u Dajnahovim bilješkama, ljudi u 3906. godini su shvatili da se u Northamovom tijelu nalazi druga osoba iz prošlosti i odlučili su da mu kažu sve što se desilo u zadnja dva milenijuma.

Ljudi iz budućnosti su mu objasnili da će se na Zemlji pojaviti nova vrsta ljudskih bića po imenu Homo Occidantalis Novus. Također, rekli su mu da će svijet 2017. godine biti na ivici novog globalnog sukoba, ali da to toga neće doći. Do 2020. godine, doći će do totalne promjene u bankarskom sistemu, a granice između država kakve poznajemo će prestati da postoje. Prirodni resursi čovječanstva će biti ravnopravno raspodijeljeni, uslijed čega će svi ljudi na Zemlji početi živjeti u dobu prosperiteta. Do 2050. godine, stopa smrtnosti novorođenčadi biće svedena na minimum, a Nobelovu nagradu za fiziku osvojiće tim naučnika koji su radili na polju aerodinamike i otkrivajući način slikanja „duhovne energije“ pomoću kojeg će svaka osoba postati svojevrsni „televizijski predajnik“ , prenoseći kroz psihičke kanale svije misli i vizije svim „preplatnicima“.

To su samo neke od predviđanja koje su detaljno opisane u knjizi „Hronike iz budućnosti“, Paula Dajnaha i koje se mogu kupiti u knjižarama širom svijeta.

Komentari

komentara