Đurđevdanski običaji: Da li ste ubrali kukurijek za sreću i nafaku, spremate li se na uranke i rijeke, gdje se djevojke kupaju gole?

U narodu se oduvijek vjerovalo da biljke ubrane u petak, pred Đurđevdan, imaju izuzetna ljekovita svojstva. Zato mnogi danas odlaze u šume i polja kako bi ih nabrali, a narodni travari su naročito aktivni. Brojni đurđevdanski običaji vezani su za zdravlje, berićet, rodnost i za dolazak proljeća. Pripreme za njih počinju još krajem aprila, a sve se završava đurđevdanskim urankom šestog maja.


Svakog šestog maja Romi i pravoslavci proslavljaju Đurđevdan – praznik kojim se slavi dolazak proljeća. Prema tradiciji, na ovaj dan se domovi ukrašavaju cvijećem i zelenim grančicama, a proljeće dočekuju urancima uz muziku i veselje.

Đurđevdan je praznik svetog Đorđa, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru i jedna je od najčešćih slava kod pravoslavaca. Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje svetog Đorđa, koje se desilo 23. aprila 303. godine. Ovaj praznik uvažavaju i katolici, i muslimani. Za Đurđevdan je vezano mnogo narodnih običaja i vjerovanja.

Sve počinje petkom, pred Đurđevdan.današnji dan je poznat kao Biljni petak. Danas treba ubrati što više cvijeća i biljaka, jer cvijeće ubrano „Biljni petak“ ima veliku moć. U narodu se oduvijek vjerovalo da biljke ubrane na ovaj dan imaju izuzetna ljekovita svojstva. Zato mnogi danas odlaze u šume i polja kako bi ih nabrali, a narodni travari su naročito aktivni.

Narod vjeruje da kukurijek ubran na današnji dan ima naročito veliku moć i da pomaže u sticanju bogatstva. Zato su se od njega nekada pravili vijenci koji su stavljani ovcama oko vrata,. Potrebno je da uberete kukurijek, a onda ga ispresujete u knjizi, udžbeniku ili čak i pod tastaturom. Ovi predmeti simbolizuju alatke koje pomažu u sticanju materijalnog bogatstva.

Tokom večeri, treba ponovo otići na mjesto gdje je ubrana ova biljka, zapaliti vatru i čekati ponoć. Tada se, vjeruje se, na nebu pojavi kratka blješteća svjetlost koja svakoga ko je vidi učini bogatim.

I još nešto – ako odlučite da se upustite u sakupljanje kukurijeka, obavezno na mjesto odakle je iščupate stavite parče hljeba. Tako ćete, vjeruje se, zemlji “platiti” za ono što ste iz nje uzeli.

Uoči Đurđevdana običaj je da momci sjeku cvijeće djevojkama, uglavnom miloduh, koga je nekada i najviše bilo oko seoskih kuća. U naše vrijeme, kada skoro svako dvorište ima uređene cvijećnjake sa velikim brojem raznih sadnica, čak i raritetnih, momci uberu cvijet kako ne bi pravili štetu u perivojima.
Sječa cvijeća je svojevrsno nadmetanje momaka i rodbine njihovih djevojaka. Za mladića koji uspije, uprkos što se te noći cvijeće čuva, da isječe miloduh ili ubere cvijet, znači da će se te godine oženiti. Običaj je da momci sijeku cvijeće samo svojim izabranicama. Ako ne uspije u namjeri, onda cijelu godinu dana momak je izvrnut podsmjehu i zadirkivanju djevojke.

Isječenim miloduhom momci su ukrašavali svoje kapije, što je bio siguran znak da se te godine priprema svadba.

Đurđevdanski uranak u novije vrijeme se sve manje upražnjava u obliku u kome je nekada nastao, jer sada nema izvorišta i virova u kojima su se u đurđevdansko praskozorje tajno kupale djevojke. Doduše, i sada postoji uranak (ustajanje kada se dijele noć i dan, mnogo prije izlaska sunaca), ali se ne odlazi na ritulno kupanje.

I u ovom običaju izraženo je nadmetanje mladih. Djevojkama je cilj da se iskradu i da se nage okupaju izvorskom vodom ili u rijeci, viru ili potoku, kako bi cijele godine bile zdrave i jedre, ali i ponosno što su nadmudrile momke i neopažene od njih se okupale gole.

Momci su, pak, još iza ponoći posjećivali mjesta pogodna za đurđevdansko kupanje djevojaka, da skriveni iza mladog lišća posmatraju kupanje djevojaka, a uz to nastojali su i da im ukradu odjeću. Posmatranje nagih djevojaka i krađa odjeće često i nije bilo bezazleno, jer se smatralo da se tim činom nasrće na ugled i čast djevojke, pa je bilo i velikih razmirica, ponegdje i kavge.

U nekim selima na đurđevdansko jutro čobani su prvi put izgonili stado na pašu, a onda su na ispašištu priređivali čobanski đurđevdanski ručak, uglavnom: sir, kajmak, proju, suvo meso, kačamak…
Na Đurđevdan ne valja spavati, „da ne bi boljela glava“. Smatra se da na Đurđevdan djeluju vještice i druge zle sile, zbog čega su seljaci palili velike vatre „da bi zaštitili sebe i selo“.

Vjerovalo se da ako je na Đurđevdan vedro – „da će biti plodna godina“, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša – „da će ljeto biti sušno“. Kaže se da koliko nedelja prije Đurđevdana zagrmi, toliko će biti tovara žita te godine.

Đurđevdan je i najveći romski blagdan (romski: Ederlezi) kojim se slavi povratak proljeća. Mnoge tradicije koje su uz njega povezane, potječu iz zajedničke tradicije mnogih naroda istočnog Sredozemlja. Na taj dan Romi se osobito svečano odijevaju, stavlja se nakit, odjekuje romska muzika i pleše se romsko kolo. Domovi se ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama u znak dobrodošlice proljeću.

Obredi ovog bladgana uključuju kupanje u vodi s cvjetovima, a ponegdje se i zidovi kuća peru vodom. Obično sе na ovaj dan jede janje. Kao tradicionalno nomadski narod Romi su ovim blagdanom obilježavali prekid zimovanja i, pokrećući svoje čerge, ponovno polazili na put.

Komentari

komentara