Đurđevdanske magije za ljubav: KAKO “ZALARATI” NEKOGA DA SE NE ŠVALERA?

Đurđevdan, koji se slavi 6. Maja, se u narodu smatra za granicu između zime i ljeta. Za njega se vežu brojni narodni običaji, koji se poprilično razlikuju zavisno od kraja u kome se praznik obilježava. Prenosimo narodne gatke i bajanja za ljubav pred i za vrijeme Đurđevdana.

Ako bračni drug želi trajno da «veže» muža – švalera (ženu – švalerku) potrebno je da iščupa dlaku iz svoje kose (po mogućnosti dužu), uvuče u šivaću iglu i prošije kroz neki dio odjeće koju stalno nosi. Veruje se da poslije neće pogledati više ni jednu drugu ili drugog.

Postoje vjerovanja da se neko može “vezati” ako se navede da na Đurđevdan prođe kroz “razdvojen predmet”. U tu svrhu radi se slijedeća magija:

S jedne strane puta postavi se jedna cipela (uvijek se postavlja prvo desna), a sa druge lijeva. Kad onaj kome je vradžbina namijenjena prođe kroz razdvojen predmet, cipele se odmah sastavljaju i bacaju u rijeku.

Ovo vjerovanje povezano je, vjerovatno sa sujeverjem da se nikada ne prolazi ispod duple bandere ili ispod raširenih merdevina.
Ipak, najsigurniji nacin da se neko trajno veže je da mu se da da nešto pojede ili popije (već je legenda da se sipa u kafu sasušeno i istucano krilce slijepog miša)!. U tu svrhu koristi se obično jabuka u koju je kanuto tri kapi krvi iz malog prsta lijeve ruke.

Krv se može kanuti i u kocku šećera ili u kolačić, posebno onaj koji je umiješan u obliku prstena.

Veče u oči Đurđevdana djevojke imaju običaj da huknu u prvi i posljednji zalogaj hljeba koji su jele i sa ogledalom i iverom od praga, stave ih pod jastuk. Ako im momak “dođe na san”, zasigurno će biti njen.

Vrlo poznata ljubavna amajlija je maslačak
Taj cvjetić se uzbere i ispresuje, a potom, pažljivo stavi između dva komada papira i uvije u maramicute stalno nosi sa sobom. Ova amajlija se nosi u lijevom džepu i uz njenu pomoć, vjeruje se, moguće je «osvojiti» djevojku ili momka koji vam se dopada. Ako se “posao svrši”, amajlija se čuva do sklapanja braka, a onda se pažljivo zakopa ispod kućnog praga ili u ružičnjak.

KAKO UKRASTI TRAG
Ako stara djevojka ili stari momak požele da sebi nađu parnjaka, potrebno je da se u ponoć uoči Đurđevdana okupaju i odu svečano obučeni u crkvu ili džamiju i tamo poklone novokupljenu stvar. Za vrijeme posjete bogomolji ne smije se ni s kim razgovarati, a za žene važi pravilo da ovu magijsku radnju ne čine dok imaju menstruaciju ili krvare iz drugog razloga.

“Babe” tvrde da je najjače čaranje slijedeće:
Iskopa se, vrlo pažljivo, trag voljene osobe koju je ova ostavila u zemlji i odnese kući, te se zakopa pod sopstveni prag. Za ovo vračanje, navodno ne postoji kontra vradžbina, pošto se po zakopavanju, zemlja dobro utaba i trag se, što je i normalno, izgubi!

Međutim ovo vezivanje je i najteže za izvesti, jer nije ni malo jednostavno da se neko neprimjetno prati i onda ukrade trag. Također, vračanje je veoma nepraktično u današnje vrijeme, kada su gotovo svi putevi asfaltirani, a teško da bi neko dobrovoljno pristao da nagazi u vreli asfalt i ostavi svoj trag!

Postoje i posebna vračanja za pripadnike muškog pola uz pomoć kojih nasigurno mogu da vežu neku ženu. U tu svrhu potrebno je upecati (ili kupiti na ribljoj pijaci) morunu i staviti je u njedra na desnu stranu te sačekati da ugine. Poslije toga ribu treba peći do ugljenisanja. Riba se onda, sitno istuca drvenim čekićem i samelje da ostane samo prah. Taj prah stalno se nosi sa sobom u lanenoj vrećici i čeka zgodna prilika da se sipa djevojci u piće ili kafu. Sa sipanjem se, naravno, ne pretjeruje, jer bi se to primijetilo. Po vjerovanju “opčinjena” žena trčaće kao luda za muškarcem koji ju je tako vezao.