Đavolja arhitektura: Širom svijeta postoje mostovi i dvorci koje je prema legendama sagradio Princ tame

Prema legendi, konstrusanje mosta je dovršio Đavo, nakon što mu se za pomoć obratio arhitekta zadužen za gradnju shvativši da neće na vrijeme uspjeti završiti svoj zadatak. Đavo je pristao, a cijena je trebala biti duša prvog čovjeka koji pređe preko završenog mosta. Uplašeni arhitekta sve priznaje lokalnom svešteniku koji mu savjetuje da preko mosta pošalje svinju, što ovaj i čini. Shvativši da je prevaren, Đavo skače sa mosta u rijeku i nikada više nije viđen

Iako je Đavo u svim kulturama svijeta sinonim za zlo, ako je vjeorvati ovim legendama, on bi također mogao biti vrhunski arhitekta, zidar i inženjer. Naime, širom svijeta postoje građevine poput dvoraca i mostoza za koje se vjeruje da ih je izgradio niko drugi nego Princ tame.

Mnoge od ovih struktura i dan danas postoje bez obzira na činjenicu da su stare i po nekoliko stotina ili hiljada godina. Međutim, dobro razmilsite ukoliko imate na umu da Đavola zaposlite na svom sljedećem građevinskom prijektu s obzirom da njegove usluge često dolaze po cijeni života.

Dvorac izgrađen uz pomoć goblina

Bila je davna 1267. godina kada je poznati alhemičar Sir Hugo de Giffard došao na ideju da izgradi dvorac Yester u Istočnom Lothianu uj Škotskoj. Prema legendi, posao je završio uz pomoć armije goblina koje mu je Đavo dao na raspolaganje.

Ova tvrdnja nije nimalo neobična s obzirom da je Sir Hugo bio veoma kontroverzna ličnost, a neki vjeruju da je bio čarobnjak, pa ne čudi njegov nadimak „Čarobnjak iz Yestera“.

Iako je dobar dio dvorca porušen, „Goblinova dvorana“ u kojoj je Sir Hugo izvodio rituale i dalje stoji. Ova prostorija je navodno ukleta, a oni koji su se usudili da zakorače unutra su prijavljivali osjećaj prisutnosti zlih sila. U okviru dvorca postoje i stepenice koje iz Goblinove dvorane vode ka obližnjim brdima, a lokalno stanovništvo ih je blokiralo zbog vjerovanja da ovo stepenošte zapravo vod u pakao.

 Prevareni Đavo

Most Ponte della Maddalena (Most Marije Magdalene) sagrađen je preko rijeke Serchio u Borgo a Mozzano u Italiji. Niko sa sigurnošću ne zna kada je most sagrađen, međutim neki istoričari nagađaju da je konstruisan između 1046. i 115. godine. Čak je i njegovo originalno ime zaboravljeno, a sadašnje ime je dobio po kapeli koja je na obali sagrađena u čast Marije Magdalene.

Prema legendi, konstrusanje mosta je dovršio Đavo, nakon što mu se za pomoć obratio arhitekta zadužen za gradnju shvativši da neće na vrijeme uspjeti završiti svoj zadatak. Đavo je pristao, a cijena je trebala biti duša prvog čovjeka koji pređe preko završenog mosta. Uplašeni arhitekta sve priznaje lokalnom svešteniku koji mu savjetuje da preko mosta pošalje svinju, što ovaj i čini. Shvativši da je prevaren, Đavo skače sa mosta u rijeku i nikada više nije viđen. Postoji i verzija priče prema kojoj je arhitekta preko mosta poslao psa. Pobješnjeli Đavo tada uzima psa i skače u vodu. Ni Đavo ni pas više nikada nisu ponovo viđeni…

Prema vjerovanju, u noćima tokom okrobra, na mostu se može vidjeti pas (Đavo), kako traži dušu arhitekta koji ga je žrtvovao Đavolu.

 Sretni broj trinaest

Most Mirasela koji spaja obale portugalske rijeke Ribagao nosi nadimak „Đavolji most“ jer ga je navodno izgradio upravo Lucifer. Prema lokalnim predanjima, sve je počelo kada je kriminalac bježeći iz obližnjeg sela zaglavio na obali rijeke. U pomoć je pozvao Đavola da mu sagradi most do druge strane, na što je ovaj pristao uz cijenu čovjekove duše.

Lopov je pristao na uslove i dobio je svoj most koji je nestao prije nego što su ga progonitelji sustigli. Kriminalac se ubrzo potom pokajao i obratio se svešteniku za pomoć da dobije nazad svoju dušu. Sveštenik mu je dao malo svete vode i rekao mu da je pospe po mostu. Lopov ponovo dolazi do rijeke i od Đaola traži da ponovo učini da se most pojavi, a nakon što mu Đavo ponovo ispunjava želju, čovjek posipa svetu vodu po mostu i uspijeva vratiti svoju dušu.

Druga verzija priče kazuje da su most sagradili stanovnici dva sela koji su živjeli u blizini rijeke. Đavo je most rušio dvanaest puta svaki put obećavajući seljacima da most nikada neće opstati. Zabrinuti, seljaci se za pomoć obraćaju svešteniku koji ih obrabruje da most sagrade posljednji, trinaesti put. Seljaci pristaju, a po završetku gradnje, ponovo se pojavljuje Đavo želeći da ga uništi , ali odustaje nakon što sveštenik na most baca komad hljeba i uz Božiju pomoć tjera Đavola nazad u pakao.

 Đavo od sramote skočio u bunar

Dvorac Mukachevo u Palanoku u Ukrajini sagrađen je još u srednjem vijeku. Između 1396. i 1414., bio je u vlasništvu princa Fedora Koryatovicha, koji je dvorcu dodao mnoge utvrde. Međutim, princ se suočavao sa velikim problemom jer u slučaju opsade, dvorac uopšte ne bi imao pristup vodi. Suočen sa ovim izazovom, princ naređuje svojim slugama da iskopaju bunar, ali radnici nisu uspjeli doći do vode ni nakon nekoliko godina kopanja.

Očajan, princ nudi vreću zlata bilo kome ko uspije doći do vode. Istog trena javlja se Đavo koji pristaje na izazov i skače u bunar iz kojeg odmah počinje izbijati voda. Zatim odlazi uz napomenu da će se vratiti za tri dana po svoju vreću zlata. Međutim Đavo nije znao da princ nema novca kojim bi ga isplatio.

Princ se za savjet obraća čarobnjaku koji mu govori da stavi par zlatnika u malu vrećicu i to da Đavolu, s obzirom da nikada nije naglasio kolika vreća zlata mora biti. Trećeg dana Đavo dolazi po svoje zlato, i nakon žustre rasprave sa princom skače u bunar iz kojeg navodno i dan danas izbijaju jezivi krici prevarenog Đavola koji plaši prolaznike. Iz bunara nikada nije izašao jer ga je stid što je s takvom lakoćom nasamaren.

 Đavolja stijena

Schollenen klisura u švicarskom kantonu Uri je vijekovima predstavljala opasnu rutu za putnike. Prema legendi, ljudi iz ovog područja su nekoliko puta pokušavali sagradili most preko doline, ali bi mule koje su nosile građevinski materijala uvijek završavale u provalijama. Frustrirani, narod se za pomoć obraća Đavolu koji će završiti posao, a za uzvrat će uzeti dušu prve osobe koja pređe most. Nakon što je gradnju mosta završio za jedan dan, Đavo je strpljivo čekao bilo koga ko će prvi put preći preko mosta. Jedan od farmera odlučuje da preko mosta pošalje kozu koju ljuti Đavo grabi i trga u stotinu komada.

Međutim to je bio tek početak. Otišao je niz planinu, uzeo najveću stijenu koju je mogao naći i počeo je kortljati uz planinu. U jednom trenutku, starija žena koja je bila u prolazu, nailazi na iscrpljenog Đavola, kojeg je prepoznala po rascijepljenim kopitima. Uplašena starica se prekrstila, a isti pokret rukom je napravila i u pravcu stijene koja se ukopala u mjestu.

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja da pomjeri gromadu, posramljeni Đavo se vraća nazad u pakao, a stijena koju je, prema legendi gurao uz planinu i dalje stoji na istom mjestu i zove se Đavolji kamen.

error: Content is protected !!