Divovski krokodil Gustave – ljudožder kojem meci i zamke ne mogu ništa!

  Mještani kažu da je životinja prekrivena ožiljcima od metaka koje su ispalili vojnici u pokušajima da ga ubiju. Njihovi kalašnjikovi bili su nemoćni pred divovskim predatorom. Navodno su čak u vodu bacali i bombe, ali krokodil je prolazio bez povreda

Gustave

U afričkoj divljini vjerovatno ne postoji strašnija zvijer od nilskog krokodila. Najveći afrički gmizavac može se naći širom kontinenta, raste i do šest metara, i dostižu težinu od devetsto kilograma što ga čini najvećim slatkovodnim grabežljivcem u Africi. Ovi moćni gmazovi s lakoćom obaraju i ubijaju gotovo sve veće divlje životinje koje se nađu u blizini vode, a nisu im strani ni napadi na ljude.

To su zvijeri koje će napasti sve što im se nađe na putu, i vijekovima se nalaze u brojnim mitovima i legendama afričkih zemalja. Ubijajući stotine ljudi godišnje, krokodili su dospjeli u noćne more Afrikanaca, a jedan monstrum koji desetljećima vreba u vodama Burundija ostavio je posebno krvav trag. Sada već legendarni Gustav ubio je preko tri stotine ljudi.

 Korokodil ili demon?

Počevši od 1987. godine, mještani koji su naseljavali sjeveroistok obale jezera Tanganjika i rijeke Ruzizi, počeli su pripovijedati zastrašujuće priče o nenormalno velikom krokodilu koji se naizgled pojavio niotkuda i počeo ubijati sve što mu se našlo na putu. Krave, koze, druge divlje životinje, ljudi… divovski predator nije birao.

Prema tadašnjim izvještajima, misteriozni krokodil je bio dug preko šest metara, i imao je preko hiljadu kilograma. Očito je bilo riječ o pravom čudovištu i vjerovatno najvećem nilskom krokodilom koji je ikada viđen u divljini.

Osim svoje strašne veličine, krokodil je imao još neke karakteristike koje su ga činile još jezivijim. Glava i tijelo puno ožiljaka, te uznemirujuća tendencija da napada ljude koje je ubijao, ali ih je rijetko jeo, mnoge je navelo da pomisle da mostrum ubija iz čiste pakosti i užitka.

Broj napada i žrtvi je ubrzano rastao, a uplašeni mještani su skupili hrabrost i odlučili da se obračunaju sa divovskim gmazom. Međutim, zvjer je bila neuhvatljiva – vješto je izbjegavala lovce i sve zamke koje su postavljene duž rijeke i jezera. Činjenica da ni najiskusniji lovci nisu uspjeli da ga uhvate samo je dodatno hranila legendu o ovoj jedinstvenoj životinji.

Prestravljeni lovci su tvrdili da je zvijer otporna na metke, da se pojavljuje i nestaje kako želi, a neki od njih su bili uvjereni da to uopšte nije pravi krokodil već demon, zloduh koji je došao pravo iz pakla. Nakon što je broj žrtava prešao stotinu, priče o krokodilu ubicu su privukle pažnju herpetologa Patricea Fayea koji se 1990-ih godina zaputio u Burundi kako bi pokušao odgonetnuti misteriju.

Patrice Faye

  Ubija iz zadovoljstva?

Faye je brzo ustanovio da zvijer zaista postoji i da mještani ništa nisu preuveličavali. Svojim očima je vidio čudovišno velikog krokodila kako iz vode izranja svoje ožiljcima prekriveno tijelo. Mještani su govorili kako je životinja prekrivena ožiljcima od noževa, koplja, pa čak i metaka koje su ispalili vojnici u pokušaju da ga ubiju. Njihovi kalašnjikovi bili su nemoćni pred divovskim predatorom. Navodno su čak u vodu bacali i bombe, ali krokodil je prolazio bez povreda.

Faye, koji je kretanje legendarnog krokodila pratio još od 1998. godine, životinji je dao ime Gustave i procijenio je da je ovaj nevjerovatni primjerak star oko stotinu godina. Najveći je krokodil ikad viđen u Africi. Međutim, prema novijim svjedočenjima, Gustave još uvijek ima zdrav i pun set zuba, što s toliko godina svakako ne bi imao. Vjerovatno nema više od 70 godina, smatraju stručnjaci. Ipak, njegova krvoločnost i kolosalna veličina nikada nisu osporavani.

Mještani tvrde da je Gustave ubio preko 300 ljudi, a koliko njih je pojeo ili „ubio iz zadovoljstva, ne može se pouzdano potvrditi. Gustave je ljudožder, u to nije bilo nikakve sumnje, a tokom Fayevog boravka u Burundiju napadi su bila uobičajena stvar.

  • Putuje obalom Tanganjika i lovi ribare i kupače. Na svom putu bez problema može ubiti i pojesti deset, petnaest ili dvadeset ljudi. Pratio sam ga jedne godine na ruti između Kanyosha i Minaga. Uspio je ubiti sedamnaest ljudi. Tijela nekih nikada nisu pronađena.

 

  • Ogroman je. Tri puta je veći od ostalih krokodila u Burundiju. Nije pretjerano brz i ne može da se hrani onim što njegova vrsta obično jede, ribama, antilopama ili zebrama. Umjesto toga on napada sporiji plijen koji je lakše uhvatiti – objasnio je Faye.

  Lov na čudovište

I dok uplašeni mještani Burudnija vjeruju da iz obližnjih jezera i rijeka vreba neko demonsko čudovište žedno ljudske krvi, naučnici su ipak malo racionalniji u pokušajima da objasne ponašanje divovskog krokodila.

Kažu da Gustave ljude ne lovi iz zlobe, već zato što ga njegova veličina sprječava da uhvati neki brži plijen. Ali kako objasniti tvrdnje da Gustave ima neke magične moći, da se može teleportirati ili odbiti napade automatskim oružjem? Faye se nije zamarao ovim pričama koje je okarakterisao kao puko praznovjerje. Znao je da ukoliko želi da otkrije tajne ove mistične životinje, imao je samo jedan izbor. Gustave je morao biti uhvaćen.

Fayeov tim nije imao puno vremena. Osim histerije za krokodilom ubicom, Burundijem je vladao i strah od izbijanja građanskog rata. Faye je imao dva mjeseca da ispuni svoj zadatak nakon čega će morati napustiti zemlju. Bacili su se na posao i napravili kavez dug deset metara, opremljen infracrvenim kamerama. Kako mamac su koristili žive kokoške.

Zamku su postavili na mjesto gdje je Gustave često lovio, a zatim je uslijedilo čekanje. Dvije noći su prošle, ali krokodilu nije bilo ni traga. Kada se konačno pojavio, činilo se da ga sadržaj kaveza ne zanima previše. Kružio je oko njega, ali mu nije prilazio, kao da se ruga Fayeu i lovcima koji su ga nervozno posmatrali sa obale.

  • Bio je to totalni promašaj. Krokodil je lagano plivao oko kaveza, ali mu nije želio prići. Mogao je namirisati hranu unutra, ali kao da je znao da želimo da ga uhvatimo – kazao je Faye.

 Neuhvatljiv

Faye se nije obeshrabio nakon ovog neuspjeha. Odlučili su da duž obale postave nekoliko kaveza sa većim plijenom – živim kozama, uvjereni da Gustave ovaj put neće moći odoljeti slasnom zalogaju. Jedne olujne noći, kamera na kavezu jedne od zamki je prestala da radi uslijed snažne kiše i vjetra. Sljedećeg jutra Faye je pronašao prazan kavez, do pola potopljen u vodu. Koza je nestala, a pokvarene kamere nisu mogle dati odgovor da li je Gustave bio taj koji ih je opet nadmudrio.

Dva mjeseca su prošla, a Faye nije imao izbora nego da napusti Burundi praznih ruku. Gustave je sada postao još veća legenda, a mještani su vjerovali da obližnjim vodama vreba neki neuhvatljivi fantom.

Mještani Burundija

Faye je postao opsjednut misterioznom životinjom, a 2004. godine, inspirisan svojom istragom, snimio je dokumentarni film „Lov na krokodila ubicu“. Legenda o Gustavu je zacementirana kada je postao glavna zvijezda horor filma „Primeval“, iz 2007. godine, kao i mnogih drugih koji su uslijedili.

 Legenda živi

Faye je otišao, a Gustave je nastavio loviti i ubijati ljude. Lovci su i dalje, bezuspješno, pokušavali da uhvate ili ubiju zvijer. Njihovi pokušaji su trajali godinama, a zatim je Gustave nestao. Mještani su se nadali da je umro ili otišao u potragu za novim lovištem, i činilo se da stanovnici Burudnija konačno mogu odahnuti.

I mogli su, sve do 2015. kada je Gustave viđen kako izranja iz vode, snažnim čeljustima za glavu grabi odraslog vodenog bizona teškog 500kg, i odvlači ga u dubinu. Scena je bila dovoljno strašna da se među stanovnike ponovo uvuče stari strah i oživi legenda o zloglasnom krokodilu. Međutim, Gustave je ponovo nestao, i do danas niko nije siguran da li je živ ili ne.

Iako ovaj div nije viđen pune četiri godine, postoji velika šansa da je još uvijek negdje u afričkoj divljini, gdje čeka svoju sljedeću žrtvu.