Dijetetičar Džouns: HRANA JE IZVOR ZADOVOLJSTVA, A NE NEŠTO ŠTO TREBA OGRANIČAVATI

Kao dijetetičar, ne bi trebalo da obraćate mnogo pažnje na ono što drugi jedu (osim ako vam nisu klijenti, što znači da su vas angažovali da baš to radite). Ono na šta treba da obratite pažnju je kako ljudi jedu, kakav je njihov odnos prema hrani i koja spoljašnja pravila rukovode načinom na koji se hrane.

Kada čujete nešto poput “kolač = loše” i zatim vidite izraz stida ili krivice kod osobe koja je upravo pojela taj kolač, treba da se zabrinete. Iako mnogi misle da su dijetetičari “policajci za hranu”, mnogo manje treba da vas interesuje šta ljudi jedu a mnogo više da im pomognete da bolje razumiju šta zdrava ishrana podrazumijeva.

Ono što dijetetičar treba da radi, između ostalog, jeste da pomogne ljudima da razviju zdraviji odnos prema hrani umjesto da ograničavaju svoju ishranu. Tačno je da hrana ima hranjivu vrijednost i da može da ima značajne posljedice po zdravlje. Ali hrana je i izvor zadovoljstva, način da se slave važni događaji u životu i da se ostvaruju veze sa prijateljima i najmilijima, a isto tako je i najbitniji dio tradicije brojnih kultura.

Na kraju krajeva, kako bi izgledalo gledanje neke utakmice bez grickalica, večernji izlazak bez alkoholnog pića, lejetnje popodne bez sladoleda ili Nova godina bez ruske salate? Ako na hranu gledamo samo kao nešto što treba ograničavati i kontrolisati da bismo smršali ili „bili zdravi”, to može da nam se obije o glavu.

Takav način razmišljanja ne samo da dovodi do toga da se većina ljudi osjeća kao da se nečega lišava (što kasnije može da izazove prejedanje), nego takav odnos prema hrani ima za posljedicu da propuštate bitne stvari koje su nam svima potrebne za dobro mentalno zdravlje.

Od ručka sa kolegom koji vam daje energiju za ostatak dana, preko večere sa najboljom prijateljicom, do popodnevnog kolača kada vam je loš dan, hrana i događaji povezani sa hranom imaju centralnu ulogu u našem povezivanju sa drugim ljudima i sa samim sobom.

Naravno, hrana nije jedini način na koji se povezujemo sa onima koje volimo, slavimo nešto ili se tješimo, ali je veoma korisna u našem životu. Propuštanje mnogo toga što hrana ima da ponudi u potrazi za zdravom ishranom i „dobrobiti” može da vas liši uživanja u jednom od najvećih darova koje život pruža.

Mnogi ljudi kažu da su zabrinuti kad treba da jedu u restoranu sa prijateljima ili porodicom zato što ne mogu da kontrolišu svaki aspekt obroka. U početku to ne djeluje kao nešto bitno, ali vremenom se nagomilaju izostanci sa večera, ručkova na poslu, rođendanskih zabava, večernjih izlazaka itd. Ima onih koji sve više propuštaju najzabavnije socijalne aspekte života, a sve u službi „zdravije” ishrane.

Pritom treba imati na umu da mnogo toga što ljudi ograničavaju zbog gubljenja kilograma ili zdrave ishrane u stvari ne vodi ka hranjivijoj ishrani. Ima mnogo dijeta čiji zagovornici kažu da dovode do mršavljenja i boljeg zdravlja, ali za mnoge od njih, kao što su ketogena ili dijeta sa velikim vremenskim razmacima između obroka, nema dovoljno dokaza da je baš tako. Pored toga, većina dijeta za mršavljenje ne uspijeva.

Drugim riječima, pored toga što su sva ta ograničenja štetna sa socijalnog i psihološkog aspekta, ona vjerovatno ne čine mnogo toga dobrog za zdravlje ili gubitak kilograma.

Iako bi to mogao da bude standard zahvaljujući našoj kulturi opsjednutoj dijetom, brojna pravila o tome šta i kada možete da jedete nije zdrava ishrana.
Na primjer, možda poznajete nekoga za koga ovo važi (ili ste to čak vi!): umjesto da znaju da uživaju u popodnevnom kolaču i nastave sa danom, oni prekorijevaju sebe i zaklinju se da će ga „potrošiti vježbanjem”.

(Stvarno mi ne pada na pamet ništa bolje da učinite vježbanje zamornijim ili trening manje efikasnim nego da ga povežete sa samokažnjavanjem.) Ili, da bi za večeru dodali pomfrit, moraju da „uštede kalorije” tako što će preskočiti ručak tog dana. Da stvar bude još gora, čula sam neke kako kažu da će, pošto „nisu jutros vježbali”, tokom cijelog dana biti „čisti” i jesti samo voće i povrće.

Ova vrsta ponašanja u ishrani možda djeluje kao da kratkoročno ima efekta tako što dovodi do neodrživog gubljenja kilograma, ali skoro uvijek vodi do toga da se čovjek osjeća uskraćeno i da počne da se prejeda u nekom trenutku, čime stupa u začarani krug iz kog ne može da izađe. Što „zdravije” neko pokušava da se hrani, to je na kraju više brze hrane/bombona/slatkiša kojima se prejeda. Na osnovu iskustva dijetetičara, jedini siguran način da se spriječi prejedanje jeste da se olabave ograničenja.

Nježna ishrana
Dijetetičari smatraju da postoji poremećaj ponašanja ako je ono u sukobu sa svakodnevnim životom i srećom. Kada se zabrinutost zbog odlaska u restoran, užina između obroka, unosa ugljenih hidrata… čak i ako je sve to u službi zdrave ishrane – pretvori u opsesivno razmišljanje ili izbjegavanje situacija u kojima se očekuje da se jede hrana koja nije „dozvoljena”, vrijeme je da se promijeni odnos prema hrani i jelu.

Nažalost, mnogi od nas slijede pravila o hrani a da toga nisu ni svjesni. Ako ste ikad bili gladni kasno uveče ali ste pomislili da ne treba da jedete ili ste ignorisali glad zato što ne treba da jedete do vremena za ručak, vjerovatno znate šta ovo znači.

Najbolji signali koje treba slijediti kad je ishrana u pitanju jesu oni koje vam šalje sopstveni organizam. Naš organizam je prirodno podešen da nam pomogne da znamo kad da jedemo, i zbog gladi i zbog zadovoljstva. Ali mnogi od nas su nagomilali toliko pravila o hrani da im je teško da registruju te signale. Jedan od načina kako da se uoče ti signali i primjenjuje intutivna ishrana da bi se sklopio mir sa hranom jeste da se odbaci mentalitet dijete, uvažava glad, poštuje sitost i osjećaju osjećanja, uz vođenje računa o zdravlju primjenom „nježne ishrane”.

Ako nešto treba da naučite iz ovog članka, onda je to da je zdrava ishrana fleksibilna i da sve vrste namirnica mogu da se ukope u zdravu ishranu. Za one kojima su potrebne dodatne smjernice za pripremanje hranljivih jela koja ih čine sitim, preporuka je da koriste “Metod tanjira”.

On podrazumijeva da polovinu tanjira napunite povrćem bez skroba, jednu četvrtinu proteinima i jednu četvrtinu ugljenim hidratima. Važno je da ovo ne pretvorite u način ishrane koji ćete bez izuzetka primjenjivati. Biće obroka (ili dana) kada na vašem tanjiru neće biti povrća i to je sasvim u redu. A ako uvidite da ne možete da se oslobodite pravila o hrani ili ste jako zabrinuti u vezi sa hranom i ishranom, razmislite o posjeti dijetetičaru koji vam može pomoći ili vam preporučiti nekog drugog profesionalca koji to može.

I na kraju, treba imati na umu da sposobnost da budete fleksibilni pri izboru hrane predstavlja privilegiju. Za mnoga zdravstvena stanja kao što je celijakija znače da nemaju izbora osim da eliminišu određene namirnice. Ova vrsta ograničenja je dio očuvanja zdravlja i potpuno je opravdana. Važno je da slušate svoje tijelo, da ga poštujete i da se pri tome zabavljate.

error: Content is protected !!