Dešava li se i vama: ZAŠTO JE SMIJANJE TOLIKO ZARAZNO?

Sigurno ste nekada doživjeli situaciju da se neko počeo smijati a odmah potom i vi sami.

Evo zašto je smijeh i smijanje toliko “zarazno” Istraživanje naučnika iz Sjedinjenih Američkih Država objašnjava zaraznost smijeha, ali i mehanizme javljanja empatije.

Da bismo razumjeli da je neko sretan, mi nesvjesno imitiramo njegov izraz lica, izazivajući sjećanja na sopstvenu radost. Ovo je rezultat novog istraživanja sa univerziteta u Viskonsinu – do empatije dolazi nesvjesnom facijalnom mimikrijom.

Pola Nidental i Edrien Vud, psihološkinje iz Viskonsina koje su vodile ovo istraživanje, kažu da se ovaj postupak dešava u bilo kojoj situaciji u kojoj dolazi do čitanja tuđeg lica.

Nakon takvog čitanja, mi vrlo suptilno i nesvjesno isprobamo taj isti izraz, i do razumijevanja emocionalnog značenja dolazi u roku od par desetina sekunde. Ovo objašnjava i zaraznost smijeha, osim što je po Nidental i Vud smijeh zarazan jer svakoga podsjeća na stvari koje su njima duhovite.

Problemi nastaju ako je sposobnost imitacije umanjena, ili ako je otežana percepcija tuđih lica. Nidental i Vud su otkrile da kod različitih pojava koje otežavaju facijalno izražavanje, kao što su paraliza lica ili oštećenje nerava usljed plastične operacije, dolazi i do problema u empatiji.

Osobe sa autizmom imaju drugačiji problem – najčešće nedostatak kontakta očima. Međutim, kako kaže Nidental, ako se on pažljivo izazove, rezultat može biti spontana ili automatska facijalna mimikrija. U slučaju da neko cijeli život posjeduje jedan od ovakvih problema, kao što je na primjer osoba sa urođenom paralizom, onda je teže uočiti smanjenu sposobnost empatije – ako je ona uopšte smanjena.

Pretpostavka ove dvije naučnice jeste da se u takvim slučajevima razvija alternativni (kompenzatorni) sistem percepcije emocija i empatije. Tema imitacije kao oruđa za razumijevanje svijeta oko nas je već neko vrijeme tema istraživanja širom kognitivnih nauka.

Jedan od glavnih izvora popularnosti ove teme je otkriće tzv. neurona-ogledala (engl. mirror neurons), neurona koji se aktiviraju na isti način nezavisno od toga da li se relevantna aktivnost vrši ili samo posmatra.