Začini: Jeftiniji i ukusniji od lijekova

Mnogi začini su u antičko vrijeme bili prava dragocjenost. Cjenjeni su ne samo zbog arome već i zbog ljekovite moći koju posjeduju. Pored toga oni djeluju kao preventivno sredstvo protiv mnogih oboljenja. Vremenom su ta svojstva potisnuta u zaborav. Začini su najčešće jeftiniji od lijekova, a nemaju negativna dejstva.

Jedna od ljepota kuhinja su i boje. U našem kolektivnom sjećanju vezujemo ih za određene grupe namirnica – primjera radi, povrće je uglavnom zeleno, a mliječni proizvodi su bijeli. A crvena boja?
Osim mesa i paradajza, crvena u kulinarstvu podsjeća na toplinu i, naravno na egzotične začine.
Neki se dobijaju od jedne jedine biljke, neki miješanjem različitih. Zajedničko im je da se koriste u vrlo malim količinama, pa uprkos tome, često jelu prepuste svoju boju. Pogledajte šta je to što najčešće izaziva plamen u našem tanjiru, ali i u želucu, te koji začin bi mogao pomoći u rješenju vašeg zdravstvenog problema…

Kim

Kim je jedan od najstarijih začina, a bio je popularan u drevnom Egiptu kao začin i medicinska biljka. Upotrebljavao se protiv bolesti probavnog trakta, za liječenje kašlja i ublažavanje bolova. Ova biljka je korištena i protiv alergija, upala, za jačanje metabolizma i boljeg izlučivanja tečnosti iz organizma, kao i protiv depresije. Istočni narodi su za nju govorili da liječi sve bolesti, osim smrti!

Cimet

Cimet djeluje kao sedativ i analgetik, snižava krvni pritisak i drži ga u ravnoteži. Stimuliše cirkulaciju pa se tradicionalno koristi za “zagrijevanje tela”, često u kombinaciji sa đumbirom. Cimet pomaže pri opuštanju napetih i bolnih mišića i protiv prehlade. Eterična ulja cimeta djeluju antivirusno, a upotrebljava se i kod lošeg varenja. Poznato je da mješavina meda i cimeta moze izliječiti mnoge bolesti.

Đumbir

Porijeklom iz tropskih predjela jugoistočne Azije, đumbir se koristi u svježem i sušenom stanju ili kao prah, za pripremu čorbi, jela od povrća, pirinca, sosova i kolača. Đumbir umiruje kašalj i prehladu, sprječava pojavu glavobolja i migrene, ima antiseptično dejstvo. Oblog od djumbirove vode povećava cirkulaciju i širi krvne sudove, ublažava akutne i hronične bolove kod reumatizma, artritisa, kičme, stomačnih grčeva, kamena u bubregu i žučnoj kesi, zubobolje, asmatičnih napada, bronhitisa, zapaljenja jetre, prostate, ubrzava regeneraciju oštećenog tkiva, ublažava napetost mišića.

Susam

Susam je izuzetno bogat kalcijumom i gvoždem. U ishrani se upotrebljava sjeme, kao dodatak jelima, hljebu, pecivima, poslasticama. Naročito je zastupljen u orijentalnoj kuhinji. Susam i jogurt za nadoknadu kalcijuma u organizmu: potrebno je potopiti jednu veliku kašiku susama u pola litra jogurta i ostaviti tokom cijele noći. Ujutru napitak popiti na prazan stomak.

Biber

Potiče iz Indije, a smatra se najpopularnijim začinom, zastupljenim u svim svjetskim kuhinjama. Danas biber u ishrani upotrebljavamo gotovo svakodnevno. U obliku je zrna ili praha, a postoji crni biber ili bijeli (zeleni biber). Najbolje je samljeti ga tek pred upotrebu. Biber olakšava varenje hrane, podstiče krvotok i ublažava simptome prehlade.

Bijeli luk

Koristi se uglavnom i najbolje u svježem stanju (isjeckan, izgnječen ili iscijeđen) ili kao prah. Upotreba bijelog luka je veoma rasprostranjena. Poznato je da ima velike ljekovite moći: snižava krvni pritisak, olakšava varenja, djeluje kao antiseptik, antibakterik. Posebno se preporučuje kao preventiva protiv gripa.

Paprika

Bogata je vitaminom C i karotinom. Paprika sadrži više vitamina C od limuna. Ljuta paprika pročišćava crijeva, pospješuje cirkulaciju i znojenje, čisti znojne žlijezde, uništava crijevne parazite, rastvara krvne ugruške i olakšava apsorpciju hraniljivih materija.
Lovorov list

Lovorov list porijeklom je iz mediteranskih zemalja i ima aromatičan miris. Zbog toga se rado upotrebljava kao začin za jela sa mesom, supe i čorbe. Lovor umanjuje nadimanje stomaka i otklanja neprijatne mirise tijela.

Hren

Ljekoviti dio ove biljke jeste korijen. Hren se uglavnom upotrebljava kao dodatak salatama, sa majonezom ili pavlakom i varivima. Posebno je djelotvoran kod liječenja glavobolje, oboljelih disajnih organa, upale sinusa i upale grla, zatim jača krvne sudove, ublažava dijabetes, snižava krvni pritisak, pojačava intelektualne sposobnosti i opštu vitalnost organizma.

Origano

Vrlo aromatičan začin koji ima opor i gorkast ukus. Najviše ga koriste u Italiji, Grčkoj i Španiji kao dodatak jelima od tijesta, povrća i pirinča. Efikasno je sredstvo za liječenje glavobolje, iznurenost, upale disajnih organa i prehlade, a olakšava varenje i smiruje želudačne tegobe.

Anis

U upotrebi je list i sjeme ove biljke a ukus joj je sličn mentolu. Dodaje se salatama, sosovima, jelima od povrća, čorbama, kao i tijestu i poslasticama. Anis olakšava varenje, smanjuje nadimanje stomaka, umiruje kašalj, glavobolju i upalne procese.

Mirođija

Ova aromatična začinska biljka koristi se kao dodatak čorbama, sosovima, varivima (posebno grašku i tikvicama), turšiji. Mirodjija pojačava rad bubrega, ublažava grčeve u stomaku ako se od nje skuha čaj, jača otpornost organizma.

Peršun

Svima dobro poznat dodatak supama, čorbama, sosovima, prelivima. Bogat je vitaminima C, A, B1, B2 i E. Peršun snižava krvni pritisak, umiruje nerve, izbacuje otrovne materije iz organizma, čisti crijeva, ublažava bolove, liječi bolesti srca. Koristi se i kao čaj. Posebno je koristan za ženske bolesti te liječi sterilitet.

Celer

U upotrebi je i list i korijen, kao dodatak supama, čorbama varivima, sarmi i salatama. Ublažava reumatične tegobe i snižava krvni pritisak, pomaže probavu i apsorpciju hranjivih tvari te podmlađuje, ublažava bol u zglobovima.

Bosiljak

Dodaje se jelima pri samom kraju kuhanja i ima veoma jaku aromu. Bosiljak umiruje, opušta, čak i uspavljuje. Olakšava varenje hrane i popravlja apetit. Koristi se kao čaj.

Ruzmarin

Najviše ga upotrebljavaju u Italiji, uglavnom za supe, čorbe, sosove, marinade. Ruzmarin ublažava umor i malaksalost, stimuliše krvotok i varenje.

Majoran

Aromatična začinska biljka koja se koristi u čorbama, varivu, pečurkama, jelima od sira. Sadrži vitamine A i C, a umiruje kašalj i prehladu.

Melisa

Zovu je i limun trava, jer miriše na limun. Koristi se kao dodatak supama, sosovima, za slatko i marinade. Ima dosta vitamina C, pa podiže otpornost organizma, umiruje nerve i popravlja san.

Kurkuma

Kurkuma, po izgledu slična đumbiru, danas se uglavnom upotrebljava kao zamjena za skupi šafran u jelima sa pirinčom. Kurkuma je jak antioksidans pa je ovaj začin zato vrlo uspješan u borbi protiv raka i visokog nivoa holesterola. Ova biljka se smatra prirodnim antibiotikom, koji poboljšava varenje i reguliše crijevnu floru, a preporučuje se i u liječenju psorijaze.

Klinčić

Još jedan popularan zimski začin svakako jeste klinčić, koji je u stvari nerascvjetani pupoljak tropskog drveta u Indoneziji. U tradicionalnoj indijskoj medicini klinčić se upotrebljava za liječenje respiratornih i probavnih smetnji, a u Kini se upotrebljava i za liječenje atletskog stopala i gljivičnih infekcija

Kajenski biber

Kajenski biber je prah crvene papričice, koji je ime dobio po gradu Kajen u francuskoj Gvineji. Kajenska papričica slična je onima koje se koriste u našem podneblju, samo nešto manja. Prepoznatljiva je po svojoj crvenoj boji. Osnovni je začin u pripremi kreolske džambolaje i sečuanske piletine. Jelima daje pikantan i ljut okus.

Karanfilić

Dobija se od pupoljaka zimzelene bilje koja je prvi put otkrivena na ostrvu Moluš u istočnoj Indoneziji. Danas raste u tropskim područjima, u Zanzibaru Madagaskaru i jugoistočnoj Aziji. Pupoljci se beru dva puta godišnje, a onda se suše na suncu ili dime. Ukus mu je sladak, topao i pikantan, pa se koristi u slatkim i slanim jelima, kao i u proizvodnji parfema i aromaterapiji. Nezaobilazan je u kuhanom vinu i čajevima, ali i u jelima sa divljači, jabukama, kruškama i slatkastom povrću poput luka i mrkve. Ulje karanfilića se još od davnina koristilo kod problema sa zubima i usnom šupljinom, zbog njegovog antiseptičkog i anestetičkog dejstva. Tanzanija je danas glavni izvoznik, a najviše se koristi u indoneziji gdje se dodaje duhanu u cigaretama.

Šafran

Dobija se od biljke iz porodice perunika, tačnije riječ je o narandžastim nitima koje se nalaze u cvijetu ljubičaste boje. Svaki cvijet ima samo tri niti. Berba se obavlja ručno i traje tri nedjelje, u ranu jesen. Poslije toga se niti suše, i gube 80% svoje težine. Za kilogram šafrana potrebno je od 200 do 400 hiljada niti. Njegov ukus je jako aromatičan i uksuan pa se koristi u jelima s rižom i ribom, ali i u desertima poput pudinga i engleske “torte od šafrana”. Bogat je karotenom, koji se u našem organizmu pretvara u vitamin A, ali u većim količinama može biti opasan za zdravlje (dovodi do zgrušavanja krvi). Proizvodi se diljem svijeta.

Čili

Zasigurno najpoznatiji i njaupotrebljiviji začin na svijetu. Stigao je u Evropu u 16 vijeku iz Amerike. Pravi se od suhih i samljevenih papričica, koje mogu da budu crvene, narandžaste, žute, smeđe, pa čak i crne boje. Uglavnom je vrlo pikantan, mada u Meksiku postoje određene vrste koje su blaže, ali imaju specifičan ukus. Svježe papričice manje su pikantne od suhih. Koristi se kod pripreme brojnih jela od mesa, povrća, mahunarki…

(aura.ba)