Dejvid Gogins (44), najizdržljiviji čovjek na planeti: Kad ti mozak kaže da ne možeš dalje, zapravo si učinio samo 40 posto!

Kada je prvi put ušao u kancelariju mornaričkog SEAL-a, rečeno mu je da je samo trideset i pet Afroamerikanaca u posljednjih sedamdeset godina uspjelo položiti njihov rigorozni trening. Umjesto da se okrene i obeshrabreno napusti prostoriju, Gogins se zapitao: „Šta ako bih ja mogao biti trideset i šesti?“

„Najčvršći čovjek na svijetu“ je nadimak koji bi se bez problema mogao dati četrdesetčetverogodišnjem Amerikancu Dejvidu Goginsu. A kako drugačije opisati čovjeka koji je jedini pripadnik Oružanih snaga SAD-a koji je završio rigorozni trening SEAL-a, US Army Ranger School i Air Force Tactical Air Controller trening?

Ako to nije dovoljno, Dejvid se može pohvaliti i Ginisovim rekordom za najviše napravljenih zgibova u 24 sata (2588 zgibova). Uz ovaj rekord, više puta je osvajao prva mjesta na najbrutalnijim takmičenjima izdržljivosti koja okupljaju najjače takmičare iz svih krajeva svijeta.

Dejvid je javnosti nedavno otkrio u čemu je njegova tajna i kako uspijeva dosljedno gurati svoje fizičke i mentalne granice.

Maraton ga zamalo ubio

Dejvid Gogins ne vjeruje u motivaciju. Jedna od prvih stvari koje kaže u svojoj prikladno nazvanoj biografiji „Ne možeš me povrijediti“, je da je „motivacija glupost“. A „svrha“ je, kaže, nešto sasvim drugo.

Nakon što je izgubio nekoliko prijatelja iz reda elitne američke ratne mornarice, Dejvid se prijavio na 24- satnu utrku u San Dijegu u kojoj takmičari trče što više kilometara mogu. Cilj mu je bio iskoristiti ovaj maraton za kvalifikaciju za buduće ultra-maratone, što bi mu omogućilo da prikupi novac za Fondaciju za ratne vojnike za specijalne operacije. Morao je istrčati najmanje 160 km za 24 sata.

Problem je bio u tome što Dejvid uopšte nije bio trkač. Sa težinom koja se kretala između 108 i 122 kg, bio je krupan čovjek sa dugogodišnjim stažom u powerliftingu. Mišići su mu dobro služili u SEAL-u, ali je bilo neobično da čovjek te veličine učestvuje u maratonu.

Pa ipak, nekako je uspio. Pretrčao je 112 km u prvvih 12-13 sati. Ali čitav proces je bio brutalan. Došao je tako daleko samo pukom snagom volje, ali je njegovo stanje bilo veoma loše. Sve metatarzalne kosti u njegovim nogama su bile slomljene. Došlo je do stresnih prijeloma i kidanja mišića. Mokrio je krv niz nogu jer nije uspio stići do WC-a koji je bio udaljen 20 stopa od njega. Iako je bio na rubu smrti, nije odustao. Polako je završio utrku, istrčavši 100 milja unutar dodijeljenih 24 sata.

  • Svi me pitaju, jeste li razmišljali o kolegama koji su poginuli u to vrijeme? Neću lagati; nisam. To je postalo osobna stvar, to je postalo – ja protiv utrke; ja protiv djece koja su me vrijeđala na rasnoj osonovi; ja protiv sebe. Postalo je nešto što sam uzeo tako nasilno osobno – kazao je.

 

Čak i nakon završetka školske obuke SEAL-a, utrka na 100 milja bila je najteži izazov s kojim se Goggins suočio.

Bol uništava našu sposobnost razmišljanja i djelovanja. No, David Goggins bio je potaknut svrhom koja je bila veća od njega, to je bilo nešto uvjerljivije od te boli.

 Problem se rješava korak po korak

Pa, kako je tačno Dejvidu uspjelo da istrči preostalih 48 kilometara?

  • Dekonstruisao sam problem na male komadiće. Morao sam biti u stanju ostati na nogama prije nego što prođem 48 kilometara… zamotao sam zglobove, a zatim noge, i tako sam prošao kroz tu utrku – objašnjava Dejvid.

To je iskustvo koje ovaj pripadnik SEAL-a nikada neće zaboraviti.

  • Ova lekcija dekonstrukcije problema ukorijenjena je u svakom treningu SEAL-a, čiji marinci moraju proći paklenu sedmicu. Kako biste se priključili američkom Navy SEAL-u, trebate napraviti 42 skleka u dvije minute, 50 trbušnjaka u, također, dvije minute, trebate za 11 minuta pretrčati 2,5 kilometara i sve to prije nego što uopšte počne obuka.

 

  • Polaznici se mentalno i fizički iscrpljuju, a zatim se gleda kakve odluke donose. Instruktori se svim silama trude kako bi polaznici udarili zvono kojim se najavljuje da odustaju od treninga – objašnjava Gogins.

 

Dejvid je  prošao kroz tri paklene sedmice – sve u razdoblju od godinu dana.

  • Kada je razbijena na male komadiće, nema prepreke koja je nepremostiva. Smatramo da uvijek postoji korak koji je djelotvoran. Dodajte male dijelove i postići ćete nešto što nikada niste smatrali mogućim – kaže Dejvid.

 

Korak po korak – tako se završavaju maratoni od 100 milja.

 

Pravilo od 40%

Bez znanja Giginsa, u istoj utrci u San Dijegu učestvovao je i Džesi Icler, a jedina razlika je bila u tome što je sudjelovao sa štefetnim timom od šest trkača.

Zaintrigiran Dejvidovim maničnim završetkom utrke uprkos ozbiljnim povredama, Icler ga je pozvao da živi s njim mjesec dana. Želio je saznati više o čovjeku koji je završio utrku, iako je bio loše propremljen. Gogins je pristao, ali uz jedan uslov: Džesi će morati učiniti sve što Dejvid kaže, bez izgovora.

Prvog dana, Icler je morao napraviti stotinu zgibova. Icler je napravio osam u svom prvom setu, zatim šest, a onda još manje. Ruke su ga boljele, ali Gogins nije popustio. Stajao je i promatrao kako se Itzler muči, praveći jedan po jedan zgib.

Icler je dovršio svoja ponavljanja. Kako govori u knjizi “Živjeti s marincem“:

  • On mi je pokazao da smo svi mi sposobni za mnogo više nego što mislimo da jesmo. […] Rekao bi da kad ti um kaže da si gotov, zapravo si učinio samo 40 posto -navodi Džesi.

 

Istraživanja pokazuju da u pravilu od 40% – ima neke istine. Često smo fizički sposobniji nego što smatramo da jesmo. Na primjer, istraživači su otkrili da ispitanici koji su primili placebo, ali su im rekli da je to kofein, mogu podići znatno veću težinu od onih koji su stvarno dobili kofein.

  • U nama je rezervni rezervoar koji nikad ne dodirujemo. Samo ako se dovedemo do svojih krajnjih granica – i onda ih razbijamo – možemo doseći svoj puni potencijal – objašnjava Dejvid.

Da bi tijelo ostvarilo, um najprije mora zamisliti

Dejvid Gogins vjeruje da je on najčvršći čovjek na planeti i da može dovršiti svaki zadatak koji mu se zada. I on to najvjerovatnije i može. Tajna je u tome da morate vidjeti sebe kako ostvarujete nešto prije nego što se to zaista i dogodi. Naš um mora to zamisliti prije nego što to tijelo može postići.

Pitanje koje je sebi uvijek postavljao u vrijeme borbe sastoji se od samo dvije riječi: „Šta ako?“. Kada je prvi put ušao u kancelariju mornaričkog SEAL-a, rečeno mu je da je samo trideset i pet Afroamerikanaca u posljednjih sedamdeset godina uspjelo položiti njihov rigorozni trening. Umjesto da se okrene i obeshrabreno napusti prostoriju, Gogins se zapitao: „Šta ako bih ja mogao biti trideset i šesti?“

Ovih dana, Dejvid sebi postavlja isto pitanje kad god se muči da dovrši utrku. To je pitanje koje mu pomaže da skupi zadnji atom snage i probije se do cilja, onda kada su njegovo tijelo i um somljeni i preklinju ga da stane.

Kada je vidio da je uspio i učinio nemoguće, drhtao je. To ga tjera da svaki dan napadne svom snagom i uništi sve prepreke.

 Posuda s kolačićima

Dejvid ima jedno tajno oružje za kojim poseže u trenucima slabosti. Kao i mnogi od nas, on ima posudu s kolačićima, ali ova posuda ne sadrži ništa od onoga što se obično u nnjoj nalazi; nema keksa ni ničeg sličnog.

Umjesto toga, u njoj su svi izazovi koje je nadvladao. Podsjetit će se da je marinac jedne od najelitnijih vojski na planeti koji je paklenu sedmicu dovršio čak tri puta. Podsjetit će se da je prije osjetio tu bol i da je preživio. Prepreka pred njim nije ništa u poređenju s onim s čime se suočio.

„Sjećanje na ono kroz što ste prošli i kako je to ojačalo vaše razmišljanje, može vas izvući iz negativne moždane petlje i pomoći vam da zaobiđete one slabe impulse od jedne sekunde koji govore da se predate.”

Gogins nikada ne razmišlja o svojim postignućima. Ponovno ih se prisjeća kada mu treba dodatno gorivo za poticaj. Dopušta sebi da posegne u posudu za kolačiće samo kad postoji potreba. Nikad to nije poslastica.

Nasuprot tome, često provodimo previše vremena diveći se vlastitom radu i postignućima kada doista trebamo napredovati do sljedećeg zadatka. Udarimo u vlastiti ego i osjećamo se dobro u tom trenutku, ali nismo nigdje stigli.

Postigli bismo još mnogo više ako bismo potrošili svoje vrijeme radeći posao, a zatim povremeno osvrćući se na to koliko smo daleko došli. Posudu za kolačiće treba koristiti za gorivo, a ne za distrakciju.

 

 Patnja je test života

Možda zvuči čudno, ali Dejvid zapravo mrzi trčanje.

On strastveno mrzi trčanje. Kroz odrastanje, Gogins je uvijek volio powerlifting i imao je tijelo koje je mogao pokazati. Ali u svijetu maratona, takav veliki tjelesni okvir je gotovo nečuven. Bilo je neučinkovito premjestiti toliko težine na tako velike udaljenosti.

Gogins je znao da će patiti – upravo to je bio njegov plan. To je bio način na koji je prikupio dovoljno sredstava za Fondaciju ratnika za specijalne operacije.

  • Ljudi reaguju na bol. Ako izađem i perem aute za 10 dolara, koga je briga za to? Ljudi te žele vidjeti kako povraćaš, plačeš i prolaziš kroz strašnu patnju – kaže Dejvid.

Ali za njega patnja nije samo u prikupljanju sredstava. Kao što on kaže: “patnja je pravi test života”.

Gogins ne trenira samo za utrku. On trenira za tragedije koje neizbježno pogađaju svakoga od nas. On to radi tako da se ne raspada ako dobije u 2 ujutro poziv iz bolnice kojim ga obavještavaju da mu je majka umrla.

Drugim riječima, Gogins je današnji stoik. Ali za razliku od drevnih filozofa koji su savjetovali da trebamo povremeno prihvatiti patnju, on je učinio patnju navikom.

  • Osnažite svoj um i svoju odlučnost dobrovoljnim stavljanjem sebe u situacije u kojima se borite i u kojima patite. Osnažite svoj um na isti način na koji jačate svoje ruke. Krenite putem najvećeg otpora, svaki dan u svom životu – savjetuje.

 

Tako je David Gogins postao najjači živući čovjek. Prema njemu – i najsretniji:

 

  • Nakon što sam proživio život koji sam proživio i vidio drugu stranu, ne bojeći se napasti ono što je bilo preda mnom – to me učinilo sretnim – zaključuje Dejvid Gogins.

 Nema izgovora!

Sve do 2010. godine David Gogins živio je s neotkrivenom urođenom srčanom manom, koja mu je ostavila rupu u srcu.

To stanje uzrokuje da njegovo srce radi samo na 75 posto kapaciteta i obično sprječava ljude da se uključe u aktivnosti kao što su ronjenje ili bilo što na visokoj nadmorskoj visini. Pa ipak, David Gogins vodio je primjernu vojnu karijeru, s višestrukim sportskim postignućima. Kaže nam da ga svijet ne može povrijediti, ali zapravo je izabrao da to ne dopusti.

Apsurdno je ono što je mogao učiniti unatoč brojnim nedostacima kojima je bio opterećen. Možda su neki od nas drugačiji. Možda on uopšte nije čovjek.

Ili možda samo trebamo ostaviti izgovore na vratima.

  Mentalitet superčovjeka

Dejvid svoj uspjeh pripisuje nečemu što naziva „prvi dan, prva sedmica“ mentalitet. Svaki dan živi kao da je prvi dan prve sedmice na novom poslu.

  • Sjetite se posljednjeg puta kada ste se spremali za intervju za novo radno mjesto. Noć prije biste pripremili odijelo, ujutro biste pojeli lagani doručak ili popili proteinski šejk… Došli biste trideset minuta ranije. Učili ste. Bili ste maksimalno spremni.
  • Ako biste istog dana dobili posao, radili biste najbolje što možete i znate. Bili biste životinja i borili biste se za sve – kaže Gogins.

Ali ovaj mentalitet može početi blijedeti. Trajat će mjesec-dva, a onda dolazi način razmišljanja kojeg Dejvid naziva „stigao sam“.

  • Većina će kad tad doći do ovog momenta. Možda je to proslava jer ste unaprijeđeni, možda slavite jer ste uspjeli izgubiti deset kilograma viška. Šta god to bilo, ono označava završetak nečega.
  • Ja nemam ovu granicu. Grize me savjest ako nisam svakog dana postigao nešto značajno – kaže Dejvid.

Bez obzira koliko utrka završi na prvom mjestu ili koliko rekorda obori ili knjiga proda, on odbija da se smiri i zadovolji idejom da je „uspio“.

Mentalitet „prvi dan, prva sedmica“ može učiniti da se osjećate kao da ne pripadate među ljude.

  • Vjerujte mi, nemam puno prijatelja. I to je OK. Ali znam da je ovo tip osobe sa kojom želim da radim u životu. Sa nekim ko je spreman da svaki dan ustane sa spremnim odijelom i mentalitetom superčovjeka – kaže Dejvid Gogins.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!