“Đavolji otisci“ u engleskom Devonu i dalje čekaju na objašnjenje: Noć kada je Đavo došao u posjetu

Uplašeni ljudi su prijavljivali da su otiske kopita pronalazili na krovovima svojih kuća. Otisci su se čak pojavljivali i na zidovima koju su stajali na putu otiscima, što bi značilo da je biće koje je ostavilo tragove prešlo hodajući preko zida

Nešto veoma čudno se desilo tokom hladne noći 8. februara 1855. godine u Istočnom i Južnom Devonu u Engleskoj. Zima je te godine bila izuzetno hladna, a prema izvještajima iz tog vremena, temperature su od januara do marta bile ispod nule.

Niske temperature nisu dozvoljavale snijegu da se otopi, a obilne padavine su svakim danom prekrivale ulice svježim bijelim pokrivačem. Ovakvi ekstremni vremenski uslovi bili su idealna pozornica za čudne događaje koji će se odigrati te noći.

Otisci koji su se 2009. ponovo pojavili u Devonu

 Mala noćna misterija

Prema riječima svjedoka iz tog vremena, nakon obilnih sniježnih padavina u noći 8. februara 1855., širom Istočnog i Južnog Devona su se pojavili neobični otisci u snijegu koji su podsjećali na kopita. Otisci su većinom bili dugački oko četiri inča, udaljeni jedni od drugih na oko osam do šesnaest inča, i uočeni su na čak trideset lokacija.

Činilo se da je stvorenje, kojem su otisci pripadali, bilo u stanju da prevaziće svaku prepreku na svom putu. Ono što je posebno neobično je činjenica da su se otisci pojavili na mnogim čudnim mjestima. Uplašeni ljudi su prijavljivali da su otiske kopita pronalazili na krovovima svojih kuća. Otisci su se čak pojavljivali i na zidovima koju su stajali na putu otiscima, što bi značilo da je biće koje je ostavilo tragove prešlo preko zida hodajući!

Lokalnom stanovništvu nije trebalo dugo da otiske velikih kopita povežu sa Đavolom, pa je fenomen od te noći postao poznat kao „Đavolji otisci“. Strah se poput magle spustio na Devon, čije je stanovništvo od te noći izbjegavalo izlaske iz kuće nakon ponoći.

 Đavo se vratio u Devon?

Vremenom su se pojavila brojna objašnjenja vezano za ovaj incident. Velški istoričar i pisac Majk Deš vjeruje da se najvjerovatnije radi o prevari. Prema njegovom mišljenju, tragove je vjerovatno napravila životinja poput konja ili ponija, a navodno su u snijegu pronađeni i tragovi šumskog miša. Ipak, na kraju svog istraživanja, Majk priznaje da se ne mogu objasniti svi otisci, tako da se misterija nastavila i godinama koje su uslijedile.

Bila je zima 1957. godine. Linda Hanson je zbunjeno posmatrala otiske kopita u bašti svojih roditelja. U pismu koje je napisala uredniku Fortean Tiemnsa, Bobu Rickardu, navela je da je snijeg prethodne noći obilno padao i da je otiske kopita ugledala rano ujutro. Izgledali su svježe. Slično kao i otiscima iz Devona, koji su se pojavili 102. godine ranije, otisci su bili dugački oko četiri inča u razmaku od oko dvanaest inča. Kretali su se pravolinijski dok nisu nestali  u sredini bašte.

Ovaj fenomen je ponovo raspalio maštu zaljubljenika u paranormalne događaje 2009. godine kada su se „đavolji tragovi“ opet pojavili u Devonu. Snijegom prekrivena bašta Džil Vejs bila je obilježena neobičnim tragovima koji ne pripadaju ni jednoj poznatoj životinjskoj vrsti. Biolog Graham Inglis slučaj iz 2009. odbacuje sa dozom skepticizma.

  • Otisci su čudni, ali ne pripadaju Đavolu. Ne vjerujem da se rogati demon šeta ovim krajevima pod okriljem noći. Iako se trenutno oko ovog slučaja vode prave male akademske rasprave, lično smatram da otisci pripadaju zecu ili kuniću – tvrdi Graham.
  • Činjenica da do danas nije pronađeno logično objašnjenje, niti je „Đavo iz Devona“ ikada uočen ili snimljen, samo doprinosi ovom fenomenu koji traje više od 160 godina.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!