Đavo iz Džersija – legenda ili istina? Majka trinaesto dijete darovala đavolu!

Preko dvije hiljade svjedoka za više od dva i po vijeka je vidjelo čudno biće u šumama Pajn Barensa u Nju Džersiju, ali i okolnim mjestima, gdje se iznenada pojavljuje i isto tako tajanstveno nestaje. Prema legendi, izvjesna gospođa Lids zavjetovala je 1735. godine svoje trinaesto dijete đavolu, i ono se od tada ne smiruje

Dok žitelji mačvanskih pitomih sela u Srbiji mjesecima žive u strahu od nepoznate zvijeri koja tamani sitnu stoku i živinu, a niko do sada nije uspio ne samo da joj stane na kraj nego čak ni da jasno vidi o kakvom je stvoru riječ, kao pandan ovom monstrumu, evo priče iz američke države Nju Džersi, gdje se nešto slično događa, s prekidima, već više od dva i po stoljeća!

Monstrum je nazvan „Đavo iz Džersija“, i uprkos brojnim pokušajima da se uhvati, on uspješno izmiče potjerama, a teorije se, u zavisnosti od toga ko ih postavlja, kreću od tvrdnje da je u pitanju natprirodno biće, pa do toga da je riječ o nekoj rijetkoj i čudnoj vrsti ptice koja svojim izgledom i glasovima koje ispušta stvara paniku među stanovnicima Južnog Džersija, u brdovitoj oblasti Pajn Barens sa beskrajnim šumama, pjeskovitim tlom i mrljama močvara.

Dijete – čudovište

Početak priče vodi nas u daleku 1735. godinu, kada je gospođa Lids shvatila da je po trinaesti put ostala trudna, i govorila svojim rođacima i prijateljima, u očajanju što će, inače siromašna porodica, morati da hrani još jedna usta: „Neka ovo dijete pripadne đavolu!“. Lidsova je, prema istorijskim podacima, živjela u to vrijeme u Lids Pointu, u gradiću Galovej, oblasti Atlantik, a po istraživanju Istorijskog društva Nju Džersija, zvala se Debora Smit, kvekerka po vjeri, i nakon što je emigrirala iz Engleske, udala se za farmera Danijela Lidsa.

Po drugoj verziji, njen muž bio je Semjuel Srauds, a kako je utvrdila Lora Lojter, istraživač ove neobične pojave, i Lids i Šrauds u to vrijeme zaista su živjeli u ovoj oblasti. Bilo kako bilo, nesretna žena rodila je dijete, i ono je odmah po rođenju dobilo monstruozan oblik, naraslo u dužinu nekoliko metara sa tijelom reptila, konjskom glavom, krilima slijepog miša i dugačkim račvastim repom. Beba – čudovište je prvo napravila lom po kući Lidsovih, a onda izletjela kroz dimnjak i nestala u šumi!

U 1740. godini strah od monstruoznog bića već je dostigao tolike razmjere da su lokalni stanovnici zamolili svećenika da izvrši egzorcizam i oslobodi ih napasti. On je to i učinio, rekavši da će djejstvo rituala trajati stotinu godina!

Međutim, đavo iz Džersija vratio se u Pajn Barens u najmanje dva slučaja prije isteka tog roka. Legenda kaže da je 1800. godine mornarički komodor Stiven Dekatur posjetio fabriku „Hanover Ajron Vorks“ da bi testirao artiljerijska oruđa koja su u njoj proizvedena. Na dan otvaranja vatre na strelištu on je primijetio čudno leteće stvorenje. Naciljavši, pucao je na monstruma i dok neki kaže da ga je pogodio, po drugima „đavo“ je nastavio svojim putem.

  Jezive priče

Drugo viđenje dogodilo se pet godina kasnije, i ovoga puta svjedok postojanja neobičnog stvorenja bio je niko drugi nego Džozef Bonaparta, bivši kralj Španije i rođeni brat Napoleona Bonaparte. On je od 1816. do 1839. godine živio u iznajmljenoj seoskoj kući blizu Bordertauna i izvjestio je da je vidio Đavola iz Džersija tokom jednog lova u Pjan Barensu.

Tokom 1840. godine, upravo kako je svećenik upozorio, stvorenje se vratilo i ponovo zavelo teror u čitavoj oblasti. Grabilo je ovce iz njihovih torova i naročito se ostrvilo na djecu koja bi se zatekla van kuće nakon zalaska sunca. Ljudi širom Južnog Džersija sa sumrakom su se zaključavali u kuće, a ispred ulaza vješali upaljene svjetiljke, kako bi stvorenje držali na odstojanju.

Čitav 19. vijek bio je ispunjen jezivim pričama o Đavolu iz Džersija, a pri njegovom kraju, 1899. godine, novine u Filadelfiji donijele su priču o Džordžu Sarosiju koji je jedne noći bio probuđen kricima koje je ispuštalo čudovište u njegovom dvorištu. Sa prozora na spratu vidio je kreaturu sa svijetlećim očima, konjskom glavom, oštrim zubima i dugačkim repom, koja je imala krila prevučena kožom. Poslije nekoliko dugačkih minuta, koje Džordž nikada u životu nije zaboravio, stvorenje je odletjelo put noćnog neba.

Deset godina kasnije, Đavo je možda postao najaktivniji tokom svog vjekovnog postojanja. Bukvalno na hiljade ljudi ga je vidjelo, a naučnici Smitsonijan Univerziteta iznijeli su pretpostavku da je u pitanju neko prahistorijsko stvorenje koje je čudom preživjelo do današnjih dana!

Nedjelja monstruma

U toku samo jedne sedmice u januaru 1909. godine, zabilježene su izjave brojnih očevidaca koji su se u raznim prilikama susreli oči u oči sa tajanstvenim bićem ili naišli na njegove tragove. Viđenja su bila ne samo u Nju Džersiju, nego i u susjednoj Pensilvaniji, čak i u udaljenom okrugu Deliver. U Pajn Barensu prisjetili su se događaja od prije jednog vijeka i panika je zavladala u tolikoj mjeri da su škole bile zatvorene a ljudi odbijali da izlaze iz kuća!

Policijski službenik Džejms Sakvil hodao je noću tamnom ulicom kada je krilato stvorenje iskočilo ispred njega i ispustilo zastrašujući krik. Policajac je zapucao iz revolvera na zvijer, ali je ona zamahnula krilima i nestala u zraku. Upravnik pošte u Bristolu, Pensilvanija, gradiću koji se nalazi neposredno pored granice Nju Džersija, E.V. Minster, probudio se oko dva sata iza ponoći i čuo, kako je izjavio, „sablastan, skoro natprirodni zvuk koji je dolazio iz pravca rijeke Deliver“. Pogledao je kroz prozor i vidio nešto što je opisao kao „veliki ždral“ koji je letio dijagonalno i širio blistavu svjetlost. Stvorenje je ispuštalo kombinaciju vriskova i zviždanja a zatim nestalo u tami.

U noći 19. januara gospodin i gospođa Nelson Evans bili su probuđeni u rano jutro koracima neke velike životinje po krovu njihove šupe. Ugledali su monstruozno biće „oko metar i nešto visoko, sa licem kao ovčarskog psa i glavom nalik konjskoj. Imalo je dugačak vrat, krila oko 70 santimetara i njegove zadnje noge bile su slične ždralovim ali su se završavale konjskim kopitama. Hodalo je na zadnjim nogama a prednje, kraće, držalo ispružene naprijed i one su se završavale šapama“.

U većini slučajeva, stvorenje je, iako zastrašujućeg izgleda, djelovalo miroljubivo, jer iste nedjelje, kada je gospođa Džejn Vajt širila veš ispred kuće, primijetila je čudnu kreaturu koja se šćućurila u uglu njenog dvorišta. Vrisnula je i na kratko se onesvijestila a njen muž je dojurio i vidio Đavola u blizini žene koja je ležala kako „izbacuje vatru“. Vajtova je u to došla sebi i potjerala monstruma motkom za veš, na šta je on skočio preko ograde i izgubio se.

Ovakvih izvještaja bile su pune novine, bilo je i fotografija tragova rascjepljenih kopita nađenih u dvorištima, na drveću i parkovima, a filadelfijski zoološki vrt ponudio je nagradu od deset hiljada dolara za hvatanje čudnog stvorenja. Naravno, ne treba reći da niko nije uspio da je dobije. Đavo iz Džersija je nestao i ponovo ga nije bilo duže vrijeme.

Potrage za Đavolom iz Džersija ni danas ne prestaju. U januaru prošle godine, Fedra Lerd, novinar „En-Bi-Si Forti Njuz“ iz Atlantik Sitija pisala je o njemu povodom 99. godišnjice od „fenomenalne nedjelje“, pošto je sa grupom istraživača obišla područje gdje po legendi biće i danas prebiva. Ekipa, koju je vodio Brajan Džad, doduše, nije uspjela da uđe u trag monstruoznom stvorenju, ali je njegov otac ispričao da je u mladosti imao dva susreta sa Đavolom. Učesnici potjere, međutim, naglasili su da njihova namjera nije da biće uhvate ili ga povrijede, već samo da ga vide u njegovom prirodnom obliku. Ukoliko to iskreno žele, možda će im jednog dana i poći za rukom da dokažu da Đavo iz Džersija nije samo mit, već, kako mnogi među kojima su i naučnici, pretpostavljaju, neka neobična i rijetka vrsta ptice.

 

 Bušio automobilske gume

Stanovnici u okolini Nju Džersija bili su mirni sve do 1927. godine, kada je vozač taksija, koji se kretao putem prema Salemu, morao da se zaustavi i promijeni probušenu gumu. Upravo je završio posao kada su kola počela nekontrolisano da se tresu. Pogledao je uvis i vidio gigantsku, krilatu figuru kako bjesomučno skače po krovu automobila. Ostavivši alat i probušenu gumu na sred puta, čovjek je uskočio u kola, dao gas i nije se zaustavljao sve do policijske stanice u Salemu gdje je prijavio događaj.

Nagrada 100.000 dolara

Godine 1960. nervoza je uhvatila stanovnike Mejs Lendinga. Jezivi zvuci, nalik na plač, plašili su ih u noćnim satima, a vlasti su, uprkos činjenici da i pored svih pokušaja nisu uspijevale da otkriju odakle oni potiču, uporno objašnjavale građanima da je Đavo iz Džersija prevara i fikcija, pa su čak stavljali znakove i postere upozoravajući na to!

Bez obzira na to, masa radoznalih istraživača preplavila je oblast i stvarala nevolje, a Hari Hant, vlasnik cirkusa „Braća Hant“ raspisao je nagradu od 100.000 dolara za Đavola, nadajući se da će upotpuniti svoju menažeriju, ali uzalud.

 Posljednji susret

Jedan od posljednjih, barem do sada, susreta sa kreaturom iz Džersija, dogodio se 1993. godine, kada je šumski rendžer po imenu Džon Irvin vozio putem duž rijeke Malika u južnom Nju Džersiju. Stvorenje je blokiralo put ispred njega i Džon ga je opisao kao dva metra visokog sa rogovima i zamršenim crnim krznom. Irvin je tvrdio da su on i čudno biće buljili jedno u drugo nekoliko minuta, prije nego što se ono konačno okrenulo i otrčalo.

Komentari

komentara