Da li je loša probava je kriva za naše loše raspoloženje?

Većina nas ima pogrešnu predstavuo tome kako naša probava zaista radi. Obično svoj gastrointestinalni sistem zamišljamo kao vrlo primitivan kanalizacijski sistem u kojem nešto (hrana) ulazi na jednom kraju, obrađuje se (ekstrakcija hranjivih tvari) i zatim eliminiše (izmet). Pretpostavljamo da su to uglavnom fiksirane, mehaničke funkcije koje se odvijaju automatski bez velikog doprinosa mozga ili komunikacije s njim.


Nauka nam sada pokazuje da je ovo daleko od istine te da bi zdravlje i blagostanje naše probave mogli biti važan temelj na kojem počiva cijelo zdravlje, uključujući i ono duševno. Čak će i mnogi pacijenti posvjedočiti kako su si promišljenom brigom za gastrointestinalni sistem promijenili život, odnosno kako su tek kada su doveli probavu u red, počeli doživljavati stabilna raspoloženja. Primijetili su da su se tek onda riješili depresije, tjeskobe, migrena, nekontroliranih žudnji za šećerom i trajnih poteškoća sa spavanjem. Takvi pacijenti lakše će zakoračiti u stanje mentalne snage koja im omogućuje proaktivno upravljanje stresom i vlastitim životom.

Ovo potvrđuju znanstvenici koji su došli do zaključka da je želucu i crijevima smješteno više neurona nego u mozgu. Probavni je sistem, misle oni, više poput drugog mozga koji je jednako utjecajan kao i onaj u glavi, a njegovo bi razumijevanje moglo revolucionarizirati način na koji pristupamo medicini, prehrani i liječenju.

Komentari

komentara