Čudo u Watseki: Kad dobroćudni duh preuzme ulogu egzorciste

Lorensi se sjećala imena nekoliko ljudi koji su umrli i opsjeli njeno tijelo. Iako teško bolesna, djevojčica je bila svjesna da su je napali zli entiteti, ali i da je među njima jedan koji joj želi pomoći da otjera sve „zločeste“ duhove. Riječ je bilo o Meri Rof, pokojnoj kćerki njenih prvih susjeda, koja je umrla prije dvanaest godina u 18. godini života

Slučajevi kada duh mrtvaca opsjedne tijelo nekog živog čovjeka su najveći misteriji i trn u oku parapsihologije. Na koji način duhovi ulaze u naša tijela, kako opsjedaju naše tijelo i um, nauka i danas nema konkretan odgovor.

Lurensi Verum sa svojom kćerkicom Elen Kazia, 1883. godine

Lorensi Venum, rođena 1864. godine, bila je u središtu paranormalnih zbivanja u Watseki, u Illinoisu. Imala je 13 godina kada se probudila usred noći i rekla svojim roditeljima, da ne može zaspati jer stalno čuje nepoznate glasove koji su je dozivali. U ljeto 1877. počela je doživljavati niz epileptičnih napada zbog kojih je često ostajala bez svijesti.

Nakon što bi se probudila, roditeljima bi govorila da je bila u raju gdje je vidjela anđele i mlađeg brata i sestru koji su umrli nekoliko godina ranije. Ubrzo su uslijedili histerični napadi prilikom kojih je Luransi ispuštala krikove kakve ljudski glas ne može proizvesti, te pričanje na jezicima „koje samo Bog može razumjeti“.

Kad 13-godišnjakinja zareži

Kako su njeni napadi postajali sve češći, Lorensini roditelji nisu imali izbora nego da u pomoć pozovu ljekare koji su, nemoćni da joj postave tačnu dijagnozu, savjetovali da se dijete pošalje u ludnicu. Srećom, to se nije desilo jer prvi komšija Venumovih, pobožni Asa B. Roff, njene roditelje uspio uvjeriti da umjesto toga dozvole doktoru E. Vinčesteru Stivensu da pregleda nesretnu djevojčicu.

Kada je dr. Stivens u pratnji lokalnog sveštenika prvi put kročio u kuću Tomasa i Lurinde Venum u Vatseki, dočekalo ga je životinjsko režanje koje je dopiralo iz grla 13-godišnje Meri. Neljudskim glasom ih je upozoravala da joj ne prilaze, baš kao u sceni iz legendarnog horora Egzorcist.

Susreti dr. Stivensa i Lorensi kasnije će biti dokumentovani u vodećim spiritualističkim novinama tog vremena, a 1887. godine njegove seanse će biti zabiloježene u knjizi „Čudo u Watseki“, u kojoj je svoje iskustvo sa Lorensi Venum opisao kao „najznačajniji slučaj manifestacije duhova u ikad zabilježen u istoriji“.

Prema njegovom svjedočenju, Lorensino raspoloženje bi se mijenjalo iznenada, jednog trena bi bila potpuno mirna dok bi u drugom trenu iz njenog lica isijavala čista mržnja. Kada bi se probudila iz transa, opisivala bi ugodne „izlete u raj gdje bi vrijeme provodila sa anđelima“. Osim toga, mlada Meri bi često pričala različitim glasovima nepoznatih ljudi, uključujući i staricu po imenu Katrina Hogan i mladića Vilija Kaninga.

Doktor Stiven je tvrdio i da se Lorensi sjećala imena nekoliko ljudi koji su umrli i opsjeli njeno tijelo. Iako teško bolesna, djevojčica je bila svjesna da su njome ovladali zli entiteti, ali i da je među njima jedan koji joj želi pomoći da otjera sve „zločeste“ duhove. Kako je rekla doktoru Stivensu, riječ je bilo o Meri Rof, pokojnoj kćerki njenih prvih susjeda, koja je umrla prije dvanaest godina u 18. godini života.

Duh kao doživotni prijatelj

Kako je u svojim memorarima tvrdio dr. Stivens, LorensiVenum je dozvolila Meri Rof da opsjedne njeno tijelo na petnaest sedmica, tokom kojih je mogla da prepozna sve njene prijatelje i rođake, znala je gdje se svaka stvar nalazila u domu Rofovih, pa čak i da u detalje prepriča događaje iz djetinjstva Meri Rof.

Meri Rof

Uvjereni da je Lorensi Venum reinkarnacija njihove kćerke, porodica Rof je Meri dozvolila da živi kod njih u kući. Znala je svaki kutak kuće, prepoznavala sve svoje školske prijatelje, svoje igračke… Nije bilo sumnje, Lorensi Venum je postala Meri Rof. Vremenom, njeno psihičko i fizičko stanje se uveliko popravilo i njeni napadi opsjednutosti su bili stvar prošlosti. Činilo se da je duh Meri Rof uspio otjerati one zle koji su namjeravali uništiti mladu Lorensi Venum.

Početkom maja 1878. godine, Lorensi je postala veoma tužna i depresivna, jer, kako je rekla, „došlo je vrijeme da se ponovo rastaju“. Dane je provodila grleći i mazeći članove porodice. Narednih pet dana je stalno plakala i bila nervozna jer je morala da napusti svoju „pravu porodicu“. Lurensi Venum je 21. maja oslobođena opsjednutosti i svog duha zaštitnika  – Meri Rof, a kada se tog dana vratila u svoju kuću, nije pokazivala nikakve znakove bolesti.

Tom i Lurinda Verum su sada bili potpuno ubijeđeni da je njihova kćerkica izliječenja zahvaljujući pomoći dobroćudnog duha Meri Rof.

Lurensi Verum je uskoro postala zdrava i sretna mlada žena, udala se i rodila čak jedanaestoro dece, ali duh Meri Rof se, po svemu sudeći, još dugo brinula o njoj. Ostalo je zabilježeno da ju je ponovo opsjela prilikom prvog porođaja, tako da je on protekao bezbolno i bez ikakvih komplikacija.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!