Čija depresija više boli: Shinead O’ Konnor ili one male Esme iz susjednog ulaza?

Za aura.ba piše Vahida Djedović: psihoterapeut i književnica

Ne znam da li postoji ijedan portal koji juče nije prenio vijest o tome kako se, nekada slavna, Sinead O’ Konnor bori sa depresijom, o tome kako joj teško zbog stigme i kako već dvije godine hoda zemljom sama.
Istina, takve vijesti dostižu neuporedivo veću čitanost od onih u kojima piše da se npr. sedamnaestogodišnja Esma iz Titove pokušala ubiti.

Jer, već duže vrijeme biva izložena ogovaranjima od svojih vršnjakinja. I sve preko društvenih mreža. Jer, eto i ona, kao i sve njene školske drugarice, imala je želju da svoje fotke s mature objavi na Facebooku. I sve zato što su pljuvači i pljuvačice, opet jedva dočekali svojih pet minuta i počeli da se takmiče čija će pljuvačka dobaciti najdalje. Pljuvali su je i govorili  da je debela i da je takva haljina, za nju, tako debelu, potpuni promašaj. Budući da je pljuvanje trajalo nekoliko dana, a njoj od ranije samopoštovanje i samopouzdanje bilo poljuljano, odlučila je da sebi prekrati muke. Skupila je tablete od nene i mame, sve koliko je našla i, šaku po šaku, sve strpala u svoj želudac. Život joj je ozbiljno bio ugrožen i nekoliko dana je provela na internoj klinici. Za dlaku je ostala živa.
Ili, npr, vijest kako je osamnaestogodišnjak ostavio oproštajno pismo u kojem oslobođa krivnje sve one koje poznaje i također, za dlaku ostao živ.  Krivi su opet pljuvači, je i ono malo samopoštovanja koje je imao, potpuno su mu srušili, kad je napokon smogao snage i počeo objavljivati kratke priče.
Ili vijest o djevojci (16) koja se osamljivala i plakala, a kada ju je mama dovela na psihoterapiju, ispričala je da intenzivno razmišlja o suicidu. Posljednja dva mjeseca, svaki dan po nekoliko puta, zapita se u čemu je poenta života. I, zamislite, opet zbog pljuvača.
Zapravo, pljuvači su samo kap u čaši punoj vode, ali, svejedno. Krivi su!

Nedavno sam pisala o tome ko su pljuvači i navela da su to, u suštini nesretni ljudi koji ne podnose tuđi uspjeh.

A evo šta pljuvači, najčešće, govore:
– Ko ovoj/ovome daje pravo da piše
– Ovo je sramota
– Nepismeno
– Što smara
– Misli da je pametna/pametan
– Smotana osoba
– Prostakuša/prostak

Ali, samo dvije opcije i dva poteza i rješavate ih se jednostavno:  Delete i Block!
Jasno je da oni ovo rade iz vlastite zlobe, ali, da li ste vi, koji volite da pljujete, svjesni da nekome možete upropastiti život? Da nekoga možete odvesti u smrt?

Svakome od nas je stalo da budemo prihvaćeni i ljudi svašta rade kako bi se tako osjećali. Društvene mreže su svima dostupne i mnogo popularne, pa mladi ljudi najlakše i najčešće provode vrijeme u ovom virtuelnom svijetu i tamo se ostvaruju kroz komunikaciju, izgled ili svoje hobije.
Naravno, postoji bezbroj primjera u kojima mladi sve više pate od depresije, a sve manje se govori o tome.
Navela sam samo tri od, sigurno, desestak pokušaja suicida u posljednja četiri mjeseca, a koji su samo došli kod mene? Pitanje je koliko ih još ima?

Nažalost, oni nisu važni. Jer, žive u susjednom ulazu, idu s nama u razred, ili su djeca od one tete što radi u pošti. Obični su. Svakodnevni. Oni nisu Shinead O’ Konnor, da bi se pisalo o njima. Zato što je njena depresija  teatralnija. Njena depresija više boli. Njena depresija zvoni. A njihova… Njihova depresija je tiha. Njihovu depresiju niko ne želi da čuje. Niko ne želi da vidi. Niko ne želi da se bavi njima. Jer… oni su nebitni.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!