Chazz Palminteri, američki glumac oduvijek je želio sresti duha, a želja mu se i ostvarila: Duhovi uvijek kašlju po tri puta!

Ispričao mi je i kako je njegov otac uživao u tome da mu sin glanca cipele, a takođe je imao običaj šetati unaokolo i nakašljavati se po tri puta. Zaista se sve poklopilo. Sreo sam Dominikovog oca, to jest, njegovog duha. Da, to sam oduvijek i želio i to mi se i desilo…

Chazz Palminteri, 67-godišnji američki filmski glumac i scenarist, za sebe kaže da je oduvijek vjerovao u svijet paranormalnog te se i sam interesovao za duhovni svijet. Ovaj glumac, najpoznatiji po karakternim ulogama u nizu zapaženih filmova, među kojima se ističu “The Usual Suspects”, “A Bronx Tale” te “Bullets Over Broadway”, za koga je bio nominiran za Oscara, za najboljeg sporednog glumca, upravo je u Bronksu, gdje je i odrastao, dobio potvrdu svojih vjerovanja. A bilo je to ovako:

– Sa drugarima iz djetinjstva sam imao dogovor da, gdje god bili i šta god radili, ne zaboravimo naše drugarstvo. Tako je pao dogovor da se svake godine u januaru nađemo na zajedničkoj večeri. To smo i činili. Punih 25 godina smo se okupljali u “Đino” kafeu u Bronksu. Često nam se pridruživao i vlasnik Dominik.

Uglancane cipele

– Jedne večeri, prilikom našeg okupljanja, primijetio sam da je Dominik tužan, zabrinut. Nakon što se okončalo druženje, ostao sam s njim u kafeu da pokušam saznati o čemu je riječ. Krenuo sam u potragu za njim, a onda sam sreo tog čovjeka. Izgledao je…hm, kao da nije sa ove planete.

– Posebno upečatljive bile su njegove cipele. Blještale su toliko da su me zaslijepile.

– Povikao sam mu da restoran ne radi, da je zatvoren, a on se samo tri puta nakašljao i ponovio:

– Sve je u redu. Zatim je nastavio svojim putem.

– Utom se pored mene stvorio Dominik. Pitao me zašto i na koga vičem.

– Ispričao sam mu sve o čudnom starcu, a kod detalja o blještavim cipelama, Dominik je zaplakao. Tek tada mi ništa nije bilo jasno. A onda, sve se razjasnilo.

– Dominik me odveo u svoju kancelariju i prstom uperio ka zidu gdje je visio portret čovjeka kojeg sam maločas sreo u predvorju. Ništa mi opet nije bilo jasno.

Očevo odobrenje

– To je moj otac. Đino. Kafe nosi njegovo ime. On ga je i osnovao. Sada, došlo je vrijeme da prodam restoran. Dvoumio sam se ali, sad kad si mi rekao da si ga sreo i da ti je rekao kako je sve u redu, puno mi je lakše – ispričao mi je Dominik kroz suze.

– Dodao je da je njegovog oca koji je preminuo usljed srčanog udara – svako volio. Ispričao mi je i kako je njegov otac uživao u tome da mu sin glanca cipele, a takođe je imao običaj šetati unaokolo i nakašljavati se po tri puta. Zaista se sve poklopilo. Sreo sam Dominikovog oca, to jest, njegovog duha. Da, to sam oduvijek i želio i to mi se i desilo…

Komentari

komentara

error: Content is protected !!