ČETIRI DECENIJE OD POGIBIJE SILVANE ARMENULIĆ: TAKO JA PJEVAM KAD MALO DOSPEM SOLI PO GLAVI!

Velika Zilha – Silvana Armenulić iz bosanske čaršije Doboj, najveća naša zvijezda, odavno nije među živima. Tragično je izgubila život 10. oktobra 1976. godine. Silvana i njena pjesma sudbinski su određeni kao nešto što se voljelo i što se voli. I danas, 40 godine kasnije, ona je tu! Živi u uspomenama, legendi, pjesmama. Nko je kazao da veliki i pravi umjetnici i ljudi nikada ne umiru, o njima se uvijek priča, sjećanje na njih su vječna

 

silvana-za-tekstz-glavnaPostoje neke priče i emocije koje novinar nikada ne može iskreno prenijeti na papir ili u eter. Vjerujem da postoji samo jedna novinarska priča koja se pravi jednom u životu.

Na ovu priču čekao sam 40 godina. O Silvani sam objavio na desetine tekstova, dobrim dijelom sakupio kompetan njen stvaralački opus na audio ili video nosače zvuka, ali nikada nisam uspio iznijeti sve emocije, divljenje i istinu o toj karizmatičnoj ženi. Kad god bih krenuo, da li iz straha ili zbog neopisivih emocija, nisam uspijevao kazati ono što mislim i osjećam o Silvani.

Valjda je to i zbog toga što je malo istinskih zvijezda na ovim prostorima, koje ni vrijeme ne može pregaziti. Ili, je i ovaj tekst morao dugo čekati; baš kao i Silvanina blještava karijera. I ona je čekala desetak godina da bljesne i da postane miljenica miliona tadašnjih Jugoslovena, a da poslije pogibije bude jedinica mjere za muzikalnost, eleganciju, gard, popularnost…

Ali dođe vrijeme. Kao da mi je neko dosuo malo soli u glavu, kako bi Silvana običavala kazati kada dobro otpjeva pjesmu. Potekoše riječi. Sjećam se kako joj je rahmetli Šerbo čestitao za izvedbu pjesme „Da sam ptica“ 1972. godine, a ona će onako šeretki:

-Tako ja to radim kad mi neko dospe soli!

Velika Zilha – Silvana Armenulić iz bosanske čaršije Doboj, najveća naša zvijezda, odavno nije među živima. Tragično je izgubila život 10. oktobra 1976. godine. Bio je ponedjeljak! Baš kao i prije 40 godina!

Tog ponedjeljka 10. oktobra nastupila je na tradicionalnoj priredbi “Berba grožđa”. Pred milionskim auditorijem za JRT šemu je otpjevala “Da sam ptica”, pjesmu Jovice Petkovića, koju je 1972. godine snimila kao vodeću  na svome drugom samostalnom albumu i prodala je u tada nevjerovatnih 100.000 primjeraka. Kao kompozitor Jovica je tada od tantijema za njenu izvedbu zaradio, kako je pričao vreće para, kupio novog novcatog “golfa” i vratio dugove svome kumu Zaimu Imamoviću.

Kažu da pred smrt rahmetlije/pokojnici koje je Bog odlučio uzeti sebi, djeluju odsutno, hladno, udaljavju se… Silvana je tog dana bila baš hladna. Bez osmijeha, onog zavodničkog držanja. Kao da je jedva čekala da ode sa scene! Kao da je znala da je ovo njen posljednji nastup, da se sprema na put za Božije odaje, one plemenitije, pravednije, čestitije…

Otišla je i ucvijelila Jugoslaviju, a posebno njen rodni Doboj. Oko stotinu hiljada ljudi prisustvovalo je njenom posljednjem ispraćaju u Beogradu, gdje je sahranjena po građanskim propisima. Na nišanima, golub mira, a napisano Zilha Silvana Armenulić. Do nje ukupana i njena sestra Mirsada – Mirjana, jer je i ona stradala u stravičnoj saobraćajnoj nesreći, u kojoj je život izgubio i tadašnji šef Narodnog orkestra RTV Beograd Miodrag Jašarević.

Bila je diva, prava pravcata i neponovljivba diva; pjevačica sevdaha, starogradskih pjesama, romansi i komponovanih. Glumila u dvije TV serije i jednom igranom filmu, spremala se za operu “Grička vještica”.

silvana-za-tekstBila je i izuzetno sposoban menadžer, humanista i velika majka. Obnašala je funkciju generalnog sekretara Udruženja muzičara, nesebično pomagala bolesne, ali i mlađe kolege. Prva je pokrenula akciju pomoći za Vuku Šeherović iz Zenice, koja je u to vrijeme živjela u bijedi, izborila se za status istaknutog umjetnika Zaimu Imamoviću. Javno je kazala da je sramota za jugoslovensko društvo da jedan Zaim Imamović, pjevačka gromada, nema taj status i pokrenula inicijativu da mu se taj status i dodiojeli.

Zaim je postao istaknuti umjetnik te godine kada je Silvana otišla na vječni počinak! Za života je to često spominjao i govorio “neka našeg i u gori lista”, misleći na Silvanu, Bosanku koja je živjela i stvarala u Beogradu.

U tom Beogradu, u kojem se obrela bježeći od oca Mehmeda, ostvarila je sve! Primljena u Radio Beograd kao solista bosanske narodne pjesme, udala se za Radmila Armenulića, sina jedinca jedne od najuglednijih beogradskih porodica, rodila kćerku i postala velika Silvana.

U tom Beogradu je znala “pokazati zube” kada bi je pokušali minirati, a znala je i uletjeti u “minsko polje”. Kada je odbila da snimi pjesmu “Od izvora dva putića”, kazavši da je to seljačka pjesma, uslijedili su udarci sa svih strana. “Napakovana” joj je utaja poreza i šest mjeseci zatvora (dvije godine uslovno), zabranjeno izvođenje pjesme “Jugo moja Jugo”… Nije joj oprošteno ni što je snimila “Kapetan Leši” čuvanu albansku pjesmu! Za grijeh joj se uzimalo što je u Kanadi odbila pjevati ispod slike Draže Mihajlovića, a u Australiji je napustila pozornicu kada je vidjela slike Ante Pavelića.

Birokrate – “moralisti” su joj spočitavali nemoral zbog nastupa u novogodišnjem šou program “Holivud na Moravski način”, u kojem je, navodno bila ko od majke rođena, samo prekrivena nekom spacijalnom garderobom, a zapravo ona je za tu priliku obukla triko, boje njenog tijela, koji se pred TV kamerama nije mogao vidjeti. Zbog toga je ismijala moraliste, ali i prolila rijeku suza, jer su neki išli toliko daleko pa dirali i u njeno majčinstvo.

Sedamdesetih godina bila je ljubav života velikog tenisera Radmila Armenulića,  a pred smrt i sportskog novinra Marka Markovića. Bila je Titova i miljenica Džemala Bijedića, Staneta Dolanca i jednog od najomiljenijih gradonačelnika Beograda Branislava Pešića, velikih umjetnika Ismeta Alajbegovića Šerbe, Fadila Hadžića, Bokija Miloševića, Himze Polovine, Safeta Isovića, Zorana Kalezića, Tome Zdravkovića, Andrije Bajića…

Živjela je burno! U odnosu na vrijeme, u kojem je stvarala, grabila je decenijama naprijed. I muzičkim izrazom, i imidžom, i gardom bila je iznad vremena u kojem je postala miljenica masa.

Preživjela je salve laži i afera. I svemu odoljela. Bila je previše ponosna, suviše plemenita, i duboko svjesna svojih umjetničkih, fizičkih i moralnih vrijednosti. Pripadala je nekom posebnom svijetu koji se autentičan rađa, posebno živi i ostavlja poseban pečat i trag. Bila je dama i mangup, izdignuta iznad svake vjere, nacije, karaktera, narodnosti.

I kako danas, 40 godina poslije, jedan buran i intenzivan život smjestiti u jednu priču, na nekoliko stranica?

Seksipil, duboki dekoltei, gard, zavodnički osmijeh, savršena interpretacija, srceparajuće pjesme, protkane emocijom i izjecane u pjesmi! Ukratko – to je Silvanin život, buran, zanimljiv i bogat uspjesima, nagradama, aplauzima… Živjela je kratko, ali opet predugo za jednu blistavu i bogatu karijeru: dvadesetak malih i LP ploča, zapažene filmske uloge, desetak mega hitova, vječitih pjesama, pedesetak sevdalinki, dvadesetak starogradskih pjesaama i romansi. Teško je prebrojati i zemlje u kojima je nastupala i koliko puta na pozornicama od Albanije, preko Bugarske do Australije, Iraka, Kuvajta…

Karijera koja je počela šezdesetih godina, kafanskim debijem u sarajevskom hotelu “Evropa”, vodila je na pozornice širom bivše Jugoslavije, ali i svijeta. A započela je u vrijeme kada je bila neviđena sramota za djevojku da uzme mikrofon i zapjeva. Smatralo se to čak i porodičnom izdajom. Nisu vrijedile majčine suze, očeve kletve i zabrane. Ništa nije pomagalo! Za Silvanu je pjesma bila iznad svega.

Pjevač živi za ovacije, ali se njegov život sastoji i od gorkih momenata. Na pozornicama su je dočekivali i ispraćali aplauzima, na ulici se otimali za njene autograme. Imala je bezbroj razloga da bude sretna i prezadovoljna žena.

Ipak, duboko u duši ona to nije bila. Daleko od svjetala pozornice živjela je život nesretne žene. Nosila je veliku ranu jer je se otac odrekao zbog pjesme i udaje za Radmila Armenulića. Kasnije sol na njenu ranjenu dušo dolijevao je taj isti Radmilo.

Voljela ga, a on je ponižavao. Odlazio od nje i vraćao se. A ona se borila za njega svim sredstvima; čak i fizički. Godine 72, u sred Beograda je u pola noći pretukla izvjesnu Lepu Jankov, službenicu u Poštama Beograda jer nije mogla da podnese da se njen Radmilo ljubaka sa njom. I zbog toga je završila u sudnici. Oslobođena je, nakon što je u sudskom procesu dokazano da su braća i očuh te službenice, pokušali da Silvanu izmasakriraju na kućnom pragu polomljenim staklenim flašama. Tom prilikom, je zadobila i nekoliko posjekotina.

U karijeri su joj najljepši i najteži momenti bili upravo sa Radmilom. Veliki teniser toga doba bio je na meti mnogih žena. Nekoliko puta su se razilazili i mirili, da bi na kraju Silvana digla ruke od tog braka. Kupila je sebi stan u Novom Beogradu i započela vanbračnu zajednicu sa sportskim komentatorom Marko Markovićem. U toj vezi je bila i previše voljena, pažena i mažena.

Čekali su kraj oktobra 76. godine da se održi završna rasprava u Silvaninoj brakorazvodnoj parnici sa Radmilom pa da svoju ljubav krunišu brakom. Nije im se dalo. Silvana je poginula desetog oktobra, a te iste noći dok je nacija bila u žalosti, Radmilo je obio njen stan, promijenio brave i ključeve,  te sve sebi prisvojio. Danas živi u tom stanu sa Mirom Pejić.  Onaj porodični je ostavio kćerki Gordani.

Ali, kažu, ne spava mirno. Proganja ga i mrtva Silvana! Prije nekoliko godina u Puli je sjedio sa Bobom Živojinovićem, pili su vino. U neka doba začula se Silvanina pjesma “Noćas mi srce pati, noćas me duša boli….”. Radmilova čaša je pukla sama od sebe. Premro je od straha i šoka, a onda jedva izusitio:

-Griješan sam prema toj ženi!

Griješan je bio i prema njihovoj kćerki, jer je odvajao od Silvanine rodbine. Predstavljao ih je u najružnijem svjetlu. Tek prije nekoliko godina je Gordana saznala da je Silvanina familija Bajraktarevića izuzetno bogata,  močna i ugledna, da joj je jedan brat imao špeditersku firmu u Holandiji, da joj je slavni Dino Bilalović, košarkaški as, najbliži rod, da ima izuzetno moćne rodbine i na visokim državnim pozicijama, po lozi Bajraktarević, u BiH, Srbiji, pa čak i u Kanadi.

Ljubav nije bila dovoljna da bi njen život bio apsolutno sretan. Silvana je bila “trn u oku” mnogima. I zbog imidža, I zbog pjesama, pa čak i zbog glume. Njen film “Lov na jelene” zbog škakljive teme u Zagrebu su osudili Boračka organizacija NOB i čak je tražila da se zabrani njegovo prikazivanje. Skoro nikada da za nju nije bilo sretnog trenutka, osim onih na pozornici!

Izvođač antologijskih pjesama toliko često za života je vrijeđana, omalovažana, krikikovana…, ali nikada nije pokleknula, kritike je nisu demoralisale. Znala bi kazati da se “za dobrim konjem prašina diže”.

Imala je neku posebnu snagu i za sebe, ali i za ljude oko sebe. Čitavog života je pomagala drugima, živjela za one trenutke sreće na pozornici, gdje nikada nije doživjela neuspjeh ili zvižduke.

Nikada u prvi plan nije isticala svoju popularnost. Ona je radije pričala o svojim nespretnostima ili dogodovštinama i umirala bi od smijeha kada bi pričala kako je stotinjak metara, nakon što je tek položila vozački ispit, zakačila prvog komšiju za svoj automobil i onako u panici ga blagom nizbrdicom vukla do ravnice.

Pričala je kako je svoga oca Mehmeda prevarila na Ilidži. On čuo da ona pjeva u “Topoli” i zaputio se, traži Zilhu, svoju Garu, kako je od milja zvao.  Ismet Alajbegović Šerbo ga lijepo dočekao, objasni mu da je ona pjevačica koju gledaju Silvana, te da nije Zilha. Otac Mehmed zbunjeno gleda, malo pod gasom, tužan što nije našao kćerku, samo je kazao “Ova Silvana ista moja Zilha, moja Gara”.

Ili, kada su je na sahrani njenog svekra prevarili njeni obožavaoci. Došao momak predstavio se, kao serviser “Forda”, zatražio ključeve od njenog vozila da provjeri. Ona, vjerujući mu dadne ključeve. Tek su naveče shvatili da je prevarena. Momak je vratio automobil, kazavši da je želio da se provoza u njenom “fordu”.

Otišla je premlada. Ali, kao da je još tu. Ostala je u legendi kao neponovljiva, nepobjediva, nedostižna i neprikosnovena. Veliki ljudi se ne zabopravljaju; narod ih čuva! (Ekrem Milić)

 

Pogledajte slike Silvaninog smrskanog automobila “ford granada” i sa sahrane u Beogradusilvana-nesrecasilvana-sahranasilvana-sahrana-1

Komentari

komentara

error: Content is protected !!