Časne verige Svetog apostola Petra: Dotakneš i ozdraviš

Na Časne verige nipošto ne bi smjeli da odete na put jer se smatra da biste tim činom ostavili dom nebranjenim, odnosno bio bi lakša meta za zle ljude i neprijatelje. U stara vremena vjerovalo se da bi u slučaju da odete na put, dom mogao da udari grom, da se zapali ljetina, da stoku zakolju vukovi.

Piše: Slavenka Polojac

  1. januara se slavi praznik Svetog apostola Petra – Časne verige. Na ovaj dan spominje se sveti apostol Petar zbog veriga u koje je bio okovan po naredbi cara Iroda. U njegovoj tamnici pojavio se anđeo i verige su spale sa Petra (Del. ap. 17, 7). Te verige hrišćani su sačuvali koliko zbog uspomene na svetog Petra, toliko i zbog njihove iscjeliteljske moći. Priča se da su se mnogi bolesnici izliječili samo dodirnuvši verige. Patrijarh jerusalimski, sveti Juvenal, dao je te verige na dar carici Evdokiji, prognanoj ženi cara Teodosija mlađeg. Carica ih je prepolovila, pa je jednu polovinu poslala crkvi Svetih apostola u Carigrad, a drugu polovinu dala svojoj kćerki Evdoksiji, ženi Valentijanovoj, u Rim. Evdoksija je sazidala crkvu sv. Petra i položila u nju ove verige, kao i one kojima je svetitelja u Rimu okovao imperator Neron.

Časne verige nisu upisane crvenim slovom u crkvenom kalendaru, a pojedini istoričari tvrde da ih čak ne treba ni proslavljati. Proslavljanje predmeta smatra se idolopoklonstvom koje je zaostatak iz starih vremena, a vjeruje se da ga je crkva preuzela od Slovena. Teolozi proslavu Časnih veriga objašnjavaju time da je u pitanju proslavljanje imena Svetog Petra, a ne predmeta, ali da verige kojima je bio okovan jedan od 12 apostola svakako predstavljaju bitnu relikviju, poput krsta.

Nije crveno slovo ali…

U narodu postoji običaj da se na dan časnih veriga lancima veže kućni prag i tako dom zaštiti od nečastivih ljudi i sila. Na ovaj dan nipošto ne bi smjeli da odete na put jer se smatra da biste tim činom ostavili dom nebranjenim, odnosno bio bi lakša meta za zle ljude i neprijatelje.

U stara vremena vjerovalo se da bi u slučaju da tog dana odete na put, u dom mogao da udari grom, da se zapali ljetina, stoku da zakolju vukovi…

Pošto na Časne verige nije takozvano crveno slovo, danas ne postoje posebne zabrane u pogledu kućnih poslova (peglanje, usisavanje…). Čak je i poželjno da se kuća sredi da blista pošto se Sveti Petar inače smatra zaštitnikom doma i porodice.

Ali, u mojoj se porodici desio jedan zanimljiv događaj, koji ću pokušati prepričati najbolje šti budem umjela.

Moj rodni kraj, a riječ je o mjestu Podgariću, naselju u općini Berek, u Bjelogorsko – bilogorskoj županiji, oduvijek je slovio za područje gdje su se ljudi bavili ovčarstvom. No, šezdesetih godina prošlog stoljeća, jedan događaj dobrano je upozorio tadašnje stanovnike mog sela, da ipak biraju dane kada će šta raditi. Jer, na dane praznika, treba odmarati – govorila je moja baka Cvijeta često, ali njenih riječi, nisu se svi čvrsto držali.

Moja baka nije bila od tipa svađalica niti je nastojala druge ubijediti u svoja uvjerenja. No, od tog dana, mnogi su počeli razmišljati o baba Cvijetinom savjetu.

Naime, naši su kumovali spremali čijanje (čupanje vune, prelo) ovčije vune. Tu su se skupljale žene koje su radile posao s vunom a muškarci su se tu eto našli tek radi druženja. Bile su Časne Verige, 29. januar i baka koja je bila velika vjernica, predložila je odgađanje čijanja.

No, djed je prijedlog odbio. Nije bio baš neki vjernik, ličkog je porijekla, a Ličani vjeruju samo u ono što čuju. No, od te noći čudnovate, djed je promijenio svjetonazore, počeo vjerovati u nadnaravno. Kao uostalom, i svi koji su se te noći zatekli u našoj kući.

Upozorenje s neba

Čim se počelo mračiti, ukućani su se okupili i započeli čijanje. No, čim bi se posao započeo, ispod prozora bi se začuo zveket škara za šišanje ovaca. Čim bi, začuđeni, ukućani prestali s poslom, stao bi i zveket škara. Čim bi počeli čijati, škare su zazveckale. I tako svaki put. Sumnje nije bilo. Upozorenje je dolazilo izravno s neba.

Neki od prisutnih su mislili da neko od ukućana zbija šalu s njima, da ih motri kroz prozor ali, čim bi bio ko krenuo s čijanjem, pod kućom bi se škare i lanci kako zvekeću.

Moj djed koji nije znao za strah, izlazio je vani ali nije nikoga ni vidio ni čuo. Od čijanja se odustalo za tu noć, sijelo se razišlo, a ostala je priča da je Bog i Časne Verige praznik, dali  upozorenje običnim smrtnicima, da se barem posao koji nije toliko hitan, ne radi na ovaj dan.

Kod pravoslavnog stanovništva vjeruje se da na dan Časnih Veriga, lancima se vežu ukućani za kućni prag, da ne odu na put. Da li su lanci pod prozorom te noći bili upozorenje na nešto što je zabranjeno, ili da se tim kraćim putem svi vrate svojim kućama, ostalo je svima njima te noći veliki upitnik. Oni koji su vjerovali u Boga, a bili tu noć prisutni, vjerovali su da je to upozorenje da se takvi poslovi ne rade na dan kada je Bog rekao “Ne”. Priča o upozorenju nastavila se širiti, rasti i poštivati tako da i danas, malo ko će šta raditi 29. januara.

Narodna vjerovanja i običaji

Časne verige je dan posvećen Svetom Petru, apostolu koji je, po naredbi cara Iroda, okovan u verige. On je stradao kada je, nakon smrti Isusa Hrista, počeo progon hrišćana. Car Irod naredio je da Petar bude uhvaćen i bačen u tamnicu.

Petar je u tamnici spavao okovan između dvojice vojnika, a noć pred izvođenje na sud probudio ga je anđeo i rekao mu: “Ustani, obuj se i opaši se, pa hajde sa mnom”.

Kada je Petar ustao, sa tijela su mu spali okovi. Vojnici su spavali kao mrtvi, tako da su neopaženi izašli, a kad su došli do gvozdene gradske kapije, ona se sama otvorila i tako se Petar oslobodio zatvora i smrti. Verige koje su spale sa Petra hrišćani su sačuvali koliko zbog uspomena na Svetog Petra, toliko zbog njihove iscjeliteljske moći. Priča se da su se mnogi bolesnici izliječili samo ih dodirnuvši.

Po narodnom vjerovanju od Časnih veriga nastaje blaže vrijeme, jer Bog usijanim verigama počinje da zagrijeva zemlju. U mnogim mjestima, Verige se smatraju za veliki praznik. Kosovsko stanovništvo praznuje Verižnjake zbog kuge, u nekim selima zbog stoke, a stočari ih praznuju zbog stoke. Ko nosi odijelo šiveno na Časne verige, vjeruje se da će poginuti od groma. U srpskom narodu postoji običaj da se na dan veriga, lancima veže kućni prag i tako dom zaštiti od nečastivih ljudi i sila. Na Časne verige nipošto ne bi smjeli da odete na put jer se smatra da biste tim činom ostavili dom nebranjenim, odnosno bio bi lakša meta za zle ljude i neprijatelje. U stara vremena vjerovalo se da bi u slučaju da odete na put, dom mogao da udari grom, da se zapali ljetina, da stoku zakolju vukovi.

 

/aura.ba/

Komentari

komentara