Čaj: Magija listića biljke u vreloj vodi: Hladi, grije, krijepi, osnažuje, liječi, uveseljava…

Čaj su kineski znanstvenici najprije smatrali lijekom. Danas ga znanstvenici cijelog svijeta izučavaju kao moguću preventivu od kancerogenih i srčanih oboljenja. Regularni crni, zeleni i olong čaj sadrže polovicu kofeina koji se nalazi u šoljici kafe. Prirodni spojevi u čaju koji, dokazano je, štite od kancerogenih i srčanih oboljenja nazivaju se antioksidansi (flavoni).

Ljubitelj ste čaja? Ili samo želite više saznati o porijeklu čaja, o njegovim vrstama, načinima konzumiranja i sl. Na pravom ste mjestu!

O čaju postoji čitava filozofija koja nama nije poznata jer kod nas ne postoji tradicija pijenja „pravih“ čajeva (kineskog, ruskog, indijskog) u ceremonijalnom smislu, kao kod naroda koji su „izmislili“ čaj, tačnije, otkrili njegove blagodati. Ipak, kod nas se od davnina piju čajevi od ljekovitih i aromatičnih iljaka, kojima su naši kraljevi bogati.

Čajevi koji se i danas piju u svijetu radi uživanja uglavnom potiču od biljaka poznatih pod zajedničkim imenom „čajevci“, a znamo ih pod imenima kineski, japanski, ruski, kao i oni tipično južnoamerički (koji predstavljaju biljke koje ne spadaju među čajevce kao što su guarena, macha, lapacho, mate), a svi oni zajedno vezani su za tradicionalnu, narodnu medicinu u zemljama iz kojih potiču i u kojima je počela njihova konzumacija. Tamo su oduvijek smatrani, a tako je i danas, lijekom koji ne samo da se pije nego se koristi za kupke, obloge, ispiranja, inhalaciju, itd.

ČAJ KROZ POVIJEST

2737. – Prva legenda o čaju vezana je za 2737. godinu pr. kr., a cijela priča počinje s kineskim carom po imenu Shen-Nung, koji je bio učen čovjek i odličan poznavatelj ljekovitih biljaka i koji je iz higijenskih razloga pio samo prokuhanu vodu. Jedne proljetne večeri, dok se odmarao pod drvetom jednog divljeg, samonikog stabla čaja i na vatri kuhao svoju vodu, povjetarac je u već kipuću vodu „ubacio“ nekoliko listova sa stabla. Car je zaključio da je ta „voda“ vrlo ugodnog okusa i okrepljujuća. Tako se rodio napitak zvani čaj.

257. – U Kini  se u to vrijeme čaj počinje koristiti kao lijek. Hua Tuo, čovjek koji je izmislio anesteziju, potvrdio je da konzumiranje čaja doprinosi jačanju koncentracije i pažnje.

650. – Čaj postaje vrlo popularan u Kini.

805. – Čaj se uvodi u zvaničnu japansku medicinu kao lijek.

1191. – Nakon dugih borbi i polemika, ponovo oživljava trgovina čajem između Kine i Japana. Budisti su počeli prakticirati ceremoniju zajedničkog pijenja čaja, što se vremenski podudara s početkom uvođenja ceremonijalnog pijenja čaja u Japanu.

1559. – Čaj se prvi put spominje u evropskoj literaturi. Danas postoji bezbroj knjiga na temu „čaj“.

1600. – Engleska kraljica Elizabeta I, god. 1600., osniva kompaniju „East India Company“ sa ciljem da potakne razvoj trgovine s Azijom. Engleska u to vrijeme postaje najjača privredna sila svijeta.

1610. – Čaj dospijeva u Evropu. Prvi tovari čaja iz Azije stigli su jedrenjacima preko Jave, u Amsterdam.

1635.  Istraživanja pokazuju da su u Evropi, pored Nizozemaca, i Francuzi najveći potrošači čajeva.

1669. – „East India Company“ prvi put službeno uvodi čaj u Englesku. U međuvremenu je čaj postao dostupan i srednjem staležu.

1680. – Madam de la Sabliye, žena francuskog pjesnika, uvela je običaj da se čaj pije s mlijekom. Dodavanjem hladnog mlijeka, uslijed čega se čaj malo ohladi, željela je zaštititi od oštećenja svoje omiljene porculanske šoljice.

1680. – Grofica Ana od Bedforda začetnica je kasnije čuvenog „Five-O`clock -Tea“ („Čaja u 5“), koji se smatra dodatnim obrokom, a sastoji se, dakako, od pravog čaja, malih torti, kolača, biskvita, sendviča…

1752. – U Londonu počinje tradicija čuvenih „Garden Tea“, lokala ili vrtova za konzumiranje čajeva. Njihova popularnost je pomogla čaju da zauzme posebno mjesto u životu Engleza. Ova mjesta naročito su bila posjećena vikendom. Iz njih su se kasnije razvili „Tea Dances“, vrlo omiljeni do Drugog svjetskog rata.

1753. – Švedski botaničar Linnaeus klasificira biljku čaja kao „Camellia sinensis“. Sve vrste crnog i zelenog čaja potiču od ove biljke. Sasvim su druga priča čajevi od ljekovitih i aromatičnih biljaka i voća, koji se spravljaju od njihovih sjemenki, plodova, cvjetova, stabljika, korijena i listova.

1773. – Engleska, čija je državna blagajna nakon višegodišnjeg rata bila ispražnjena, u potrazi je za novim izvorima prihoda. Najvažniji izvozni artikal je, pored tekstila i metala, čaj. Iz konkurentskih razloga, u bostonskoj luci je grupa Amerikanaca s brodova engleske kompanije „East India Company“ bacila u mora 342 sanduka čaja. Događaj je u povijest ušao kao „Boston Tea party“, koji je bio i povod rata za neovisnost Amerike od Engleske.

1890. – Sir Thomas Johnston Lipton je kupio plantaže čaja na Ceylonu (danas Shri  Lanka) i počeo prodavati čaj direktno, u svojim trgovinama, bez skupih posrednika.

1904. – Izmišljen je ledeni čaj (Ice Tea), povodom Svjetske izložbe koja je 1904. održana u SAD-u, kada se mladi trgovac Richard Blachayden dosjetio da umjesto uobičajenih ledom rashlađenih napitaka ponudi vrući čaj u koji je stavio kockice leda. Takav čaj je postao vrlo omiljen.

1908. – William Sulliven, trgovac čajem iz Nex Yorka, izmislio je filter-vrećice za čaj.

LEGENDARNO OTKRIĆE

Priče o nastanku čaja su vrlo stare, tako da je neizostavno da se vežu za legende i mitove od kojih neke mogu biti manje, a neke više istinite. Do danas nije utvrđeno potiče li čaj iz Japana, Kine ili Indije. Jedna kineska legenda kaže da je kineski car Shen-Nung, koji je zbog svoje hrabrosti bio strah i trepet neprijatelja, a zbog dobrote bio obožavan od svojih podanika, imao običaj ujutro piti samo prokuhanu vodu. Bilo je to prije 5000. godina kada je jednom u toj vodi slučajno našao nekoliko listova čaja koje je donio vjetar, i oklijevajući popio nekoliko gutljaja, više nije htio piti čistu vodu.

Jedna japanska legenda kazuje pravu neobičnost o budističkom monahu koji se zvao Daruna i Bodhidharma. Ljut zbog toga što ga je prilikom meditacije uvijek svladavao san, dao je da mu odsijeku kapke na očima. Pošto ih je bacio pred sebe na pod, na tom mjestu su iznikla dva grama čaja. Kada je monah probao čaj, osjećao se toliko svježe i tako je otada mogao satima meditirati, a da pri tom ne zadrijema.

Ima još mnogo sličnih, usmeno prenošenih legendi o čaju, manje ili više vjerodostojnih. Prva pismena zabilješka kineskog učenjaka Lou-Yua o legendarnoj biljci Carstva govori o ceremonijalnoj pripremi čaja i datira iz 780. godine. Zahvaljujući tom, najvećem stručnjaku svojeg doba za čaj i zaštitniku trgovaca čajem, došlo je do masovne upotrebe čaja, barem u Kini. On je u svom djelu, sastavljenom u tri toma pod nazivom Cha-Ching, stvorio, može se reći, zakon o čaju. Osim soli, taj majstor nije priznavao, odnosno, dozvoljavao nijedan dodatak čaju – ni rižu, ni mlijeko, ni začine, ni masnoće, ni crni luk, objavljeno je najboljem hrvatskom vodiču kroz ljekovito bilje “Liječenje biljem” u novembru 2005.

TRADICIONALNA CEREMONIJA

Postoje različiti načini pripremanja dobrih čajeva, a koji nisu u duhu tradicije. U svijesti naroda koji, po tradiciji, konzumiraju čaj, a to su, uglavnom, narodi Azije, čaj predstavlja i element usavršavanja stila života, a ne samo obavezno upražnjavanje religioznog čina. Iako se od zemlje do zemlje, pa i od područja do područja, ili ovisno od epohe, ceremonija pijenja čaja razlikuje, postoji nekoliko osnovnih pravila koja su u svim tadicijama ista. Ovdje navodimo pravila ceremonijalnog pijenja čaja u jednog taiwanskoj provinciji:

Čajnik i šoljice, ili čaše, trebaju imati istu temperaturu kao i čaj koji se služi.
Zeleni čajevi se ne služe vrući.
Čaj se u posudu stavlja pomoću odgovarajućeg pribora, nikako rukama, jer čaj lako upija sve mirise  s kojima dolazi u dodir, pa i znoj i masnoću kože ruku, tako da napitak neće biti čist, što će se odraziti i na njegov okus. Vruću vodu sipati samo u posudu koja služi za te svrhe.
Čaj staviti u posudu, i to uvijek jednu kašičicu više jer „i čajnik pije“.
S malo prokuhane vode preliti čaj, sačekati nekoliko sekundi, odliti vodu i potom naliti cijelu količinu, koja ovisi od broja osoba i jakosti čaja.
Čajnik poklopiti poklopcem koji je prethodno ugrijan u vrćoj vodi.
Prije nego što se iz čajnika čaj sipa u šoljice, poredati šoljice jednu pored druge. Da bi u svakoj šoljici bio čaj istog okusa, prvo se u sve šoljice nalije malo čaja, zatim još malo, pa još malo budući da se okus i aroma pojačavaju iz sekunde u sekundu. Kada su sve šoljice napunjene, podijelit će ih najmlađa prisutna osoba, ili će svako pred sebe uzeti po jednu šoljicu.
Tradicionalna ceremonija pijenja čaja podrazumijevala je, prije svega, zajedničko uživanje u čistoći okusa. Za vrijeme pijenja čaja ne razgovara se. To se čini poslije.
Moderan način života zahtijeva promjene, tako da je i udaljavanje od ceremonijalnog pijenja čaja sve izraženije, a na mnogim mjestima više i ne postoji.
U mnogim dijelovima svijeta čaj ne samo da je napitak nego je hrana i povrće. On je prirodna biljka i svi pravi čajevi su, u stvari, listovi biljaka – čajevca. Mogu se podijeliti na tri vrsta: crni, zeleni i olong. Crni čaj je 80-85% fermentiran (vrsta oregon i cijelih 100%), zeleni je nefermentiran, dok je čuveni olong polufermentiran.

Čajevi od drugih biljaka (ljekovitih, začinskih i srodnih biljaka) nisu pravi čajevi. Crni i zeleni čaj se piju u cijelom svijetu. Posljednjih godina popularnost zelenog čaja raste, jer je dokazano da štiti organizam.

Čaj su kineski znanstvenici najprije smatrali lijekom. Danas ga znanstvenici cijelog svijeta izučavaju kao moguću preventivu od kancerogenih i srčanih oboljenja. Regularni crni, zeleni i olong čaj sadrže polovicu kofeina koji se nalazi u šoljici kafe.
Prirodni spojevi u čaju koji, dokazano je, štite od kancerogenih i srčanih oboljenja nazivaju se antioksidansi (flavoni).

Čaj često dobiva naziv po kraju iz kojeg potiče. Njegov kvalitet i aromu u velikoj mjeri određuju faktori kao što su klima, kvalitet zemljišta i tehnika obrade zemlje na kojoj se čaj uzgaja.

1. ZLATNA ČAJNA PRAVILA

Čaj se mora čuvati na tamnom i umjereno toplom mjesut (ispod 25°C), dalje od namirnica, začina ili hemijskih preparata koji imaju vlastiti miris jer ih čaj lako upija, i tako gubi svoj originalni miris. Treba ga staviti u posudu s poklopcem, ili kutiju predviđenu samo za te svrhe: od kartona, drveta, stakla, lima. Ovo naročito treba učiniti ljeti, kada su temperature više i kad aromatizirani čaj može izgubiti aromu. Takav čaj je dalje ispravan, samo je bez arome, a samim tim je i uživanje manje pri konzumiranju.

Kvalitet čajnog napitka ovisi i od kvalitete vode kojom se prelijeva. Što je voda tvrđa, potrebno je više čaja. Vodu slabijeg kvaliteta (koja sadržava dosta željeza, hlora, kreča) treba pročistiti pomoću specijalnih uređeje, odnosno, treba je isfiltrirati.

Na učinak čaja utječe se dužinom vremena natapanja. Po pravilu, što je natapanje kraće, učinak je stimulativniji, a što je duže, njegova jakost opada i postaje umirujući.

2. NIKO KAO KINEZI

Do početka 19. stoljeća Kina je bila jedina zemlja proizvođač čaja na svijetu. U Indiji se čaj počeo proizvoditi 1834. a na Shri Lanci 1857. Danas se tridesetak zemalja u Aziji, Africi, Oceaniji i Južnoj Americi smatraju velikim proizvođačima i izvoznicima čaja.

3. PRVA PRODAJA

U Veliku Britaniju čaj je prvi put donio trgovac Thomas Garway i ponudio ga, u svojoj londonskoj trgovini kafom, u obliku osušenih listova, „gotovog za upotrebu“
Prva javna prodaja čaja uslijedila je 1657. godine.

4. POSEBNI SAVJETI O ČAJU

Treba koristiti samo kvalitetan crni čaj koji ima zaštićenu robnu marku, jer je kvalitet zagaraniran buudći da je prošao strogu kontrolu.
Za razliku od zelenog, crni čaj treba prelijevati prokuhanom vodom.
Ako je voda jače hlorirana, treba je ostaviti da kuha nekoliko minuta prije nego što se njome prelije čaj, ali od nje ne treba napraviti u cijelosti destiliranu vodu.
Čajnik isprati vrelom vodom i zagrijati ga prije upotrebe.
Čaj je ukusniji ako je jači. Zato se može dodati kašičica čaja više ili većica.
Uz crni čaj mogu se servirati limun, šećer (u kristalu, ili u kocki, bijeli ili žuti) i mlijeko, a dodaju se po ukusu.
Čaj se mora natapati vrućom vodom, a koliko dugo, ovisi od ukusa onih koji ga piju. Po pravilu, to su 4 minute, a ako želimo da čaj djeluje stimulativno, dozvoljeno je da se natapa 2 do 3 minute. Kako bi čaj djelovao umirujući, treba se još natapati, ali nikako duže od 5 minuta.

5. LIPTON – PREPORODIO SVIJET ČAJA

Thomas Johnston Lipton rodio se 1850. u Glasgowu kao sin trgovca prehrambenom robom. Kao 15-godišnjak odlazi u Ameriku kako bi se tamo upoznao s metodama reklamiranja i prodaje robe. Prvo je radio na plantažama duhana i riže u Virginiji i Južnoj Karolini, a nakon nekoliko godina se vratio u New York, odakle se i otisnuo na jug gdje se zaposlio u trgovini prehrambene robe i stvarao trgovački zanat na američki način.
Godine 1869. je odlučio znanje koje je stekao primijeniti u svom rodnom gradu. Budući da otac nije prihvatio njegove ideje, Thomas je otvorio vlastitu radnju. Pokazalo se da je bio u pravu, i poslije pet godina je u cijeloj Velikoj Britaniji bio već dvadeset Lipton Shopova, kojih je, uskoro, preraslo u tri stotine.

Široko rasprostranjena trgovačka mreža Thomasa Liptona bila je vrlo atraktivna za uvoznike čaja. Svi oni su željeli da sa „čajnim boomom“ plasiraju svoju robu u Liptonovim trgovinama. Budući da je htio i siromašnijima čaj učiniti pristupačnim, Thomas Lipton je odlučio kupiti vlastitu plantažu čaja, i to na Shri Lanci, što je 1890. godine i učinio. Tako su svi njegovi zemljaci mogli kupiti ne tako skupi čaj, „direktno sa grma u čajnik“, kako je glasila jedna reklama. Praktično neiskusan u poslu s čajem, ali s velikim smislom za poslove, zdravim ljudskim razumom i jasnim ciljevima, organizirao je najučinkovitije i financijski najpovoljnije procese proizvodnje, pakiranja i transporta čaja.

Revolucionarna je bila i njegova ideja da čaj ne prodaje na mjerenje nego upakiran, jer na taj način duže ostaje svjež. Liptonovi čajevi su od tada pa do danas u cijelom svijetu sinonim za čaj. Od tri ponuđene kvalitete najbolji je bio onaj u žutom pakovanju s crenom etiketom, koji danas simbolizira marku „Lipton Yellow Label“. Na Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893.godine Lipton čajeva su višestruko nagrađeni.
Budući da je Thomas Lipton tada dospio u sam vrh zaslužnih Engleza, nešto kasnije, 1898. godine ga je kraljica Viktorija „unaprijedila“ u plemića i dodijelila mu titulu „Sir“. Umro je 1931. godine. Ispratile su ga hiljade poštovalaca. I danas su Lipton čajevi najvoljeg kvaliteta.

ČAJ KAO BLAGO

Za vrijeme vladavine kineske dinastije Son (960-1279) čaj je u cijelom imperiju služio kao sredstvo plaćanja i smatrao se blagom.

 Anabela Atijas, pjevačica
 Čaj mi probudi sva čula

Čaj je za mene čudotvorni napitak koji liječi i oporavlja i tijelo i dušu. Uživam u različitim aromama, prije nego otpijem gutljaj, pomirišem duboko, probudim sva čula i zaista uživam u, kako mirisu tako i spoznaji da je to što pijem ljekovito. Volim sve vrste čaja, no uglavnoh ih biram prema raspoloženju. Nekad čaj pijem sa medom, a nekad sa limunom.

Emina Kokoruš, TV lice

“Ako vam je hladno, čaj će vas ugrijati. Ako je vruće, čaj će vas rashladiti. Ako ste depresivni, čaj će vas razveseliti. Ako ste uzbuđeni, čaj će vas smiriti” – kaže jedna poslovica u koju ja črvsto vjerujem da je istinita no, radije pijem kafu, a čaj samo kad sam bolesna. Prehladu mi najbolje smiri kao i kašalj majčina dušica, bez meda i bez šećera.

 Dr. Ljubinka Stojković, api i fitoterapeut
Prečica detoksicira jetru, a nevestiče liječi ulcerozni kolitis

Kaže jedna kineska izreka kako je bolje biti bez hrane tri dana, nego bez čaja jedan.
Ljudi trebaju piti i ljekovite čajeve, s namjerom. Recimo, čak od prečice detoksicira jetru. Uveče se potopi ravna kašičica biljke i 200 ml hladne vode da prenoći. Sutradan se zagrije do ključanja, procijedi i pije u gutljajima.
Dalje, biljka nesvestiče, u narodu poznata pod tim imenom, uspješno liječi oboljele  od ulceroznog  kolitisa. Pije se samo jedna šolja dnevno – ravna kašičica biljke  se prelije sa 200 ml vrele vode i poslije pet minuta procijedi. Smiruje upalne procese, zacjeljuje sluzokožu  i obnavlja je.

Biljka divizma  je odlična za obloge  kod  bronhitisa. Lišće biljke se  prelije vrelom  vodom, ocijedi se i mlako oblaže u predjelu  bronhija, a uz to je dobar čaj od podbjela.
Bosiljak  može  da se pripremi kao čaj i kao sredstvo za inhalaciju.

Osobno, najviše konzumiram čaj od majčine dušice dodatno obogaćen medom.

Ana Pavić, pjevačica Macao benda
Kadulja za glasnice, bazga za zadovoljstvo!

Našli ste pravu osobu za ovo pitanje jer ja samo čajeve pijem. Iz Livna sam, a Livno obiluje mnoštvom različitih biljaka. Inače preferiram domaće pripravljene čajeve, a bazga mi je kraljica čaja. Inače, kad kažem domaći čajevi, mislim na klasičnu metodu pravljenja čajeva od osušenih cvjetova određene biljke.

Nikad ne koristim šećer, medom sladim čajeve, tako mi je ukusnije i zdravije. Inače se dugo bavim pjevanjem pa tako moram i svoj instrument njegovati, a to su moje glasnice, a za to je najbolji lijek čaj od kadulje. Pojačavam dozu kad sam bolesna, i menta se za sada pokazala kao najdjelotvorniji topli napitak u slučajevima gripe i prehlade.

Neno Murić, pjevač
Crni čaj s biberom poboljšava probavu

Volim piti čaj i to činim svakodnevno. U svijet čaja ušao sam slučajno posjetivši čajoteku Franz & Sophie u Sarajevu. Od tada redovno pijem zeleni čaj sa đumbirom i limunom. Također, jedan od omiljenih mi je i crni čaj sa pikantnim začinima (cimet, đumbir, klinčići, crni biber i kardamon). Osim što uživaju sva čula, osjetio sam da imam bolju probavu, mirniji san i manje sam podložan sezonskim prehladama.

Jelena Cvjetković, pčelarka i ljubitelj fitoaromaterapije
 Za svaku boljku – biljka postoji!

Priča o čajevima za mene je obimna tema…Bog je za svaku boljku dao biljku, ali su se ljudi otuđili i od prirode, i jedni od drugih…
Ja svaki dan pijem, najmanje dvije vrste čajeva. Za žene je najbolja vrkuta (Gospin plašt, virak).
Čaj zasladim medom, osim ako se izričito pije nezaslađen. Kod upale mokraćnih kanala, bubrega, koju mi je bila prouzročila Esherihia colli, ništa od medicinskih pripravaka cijelu jednu godinu mi nije pomagalo. Tad sam počela piti čajeve, od ječma, zobi i jedne vrste čička, i riješila se bakterije.
Tako je počela moja vjera na djelu u čajeve i pripravke iz Božije ljekarne, tj. prirode.
Ništa lakše ali ni skuplje…nego otići u apoteku i popiti tabletu? Zdravlje nema cijenu koliko je bogatstvo, a Božije ruke su nam zasadile lijek, svuda oko nas.

Merima Džafić
Đumbir da me zgrije, menta da razbudi, a kamilica za uspavljivanje!

Pila sam čaj od đumbira za bolju cirkulaciju krvi u zimskim mjesecima. On grije. Pila sam kao mala često čaj od peršuna i nije mi se sviđao nikako; to je bilo nešto za upalu mokraćnih puteva. Čaj pijem umjesto kafe, ujutro mentu da me razbudi, a naveče kamilicu da me smiri. Najčešće je to sa kašikicom domaćeg meda ali pazim da ne stavljam med u vreo čaj jer to uništi ljekovita svojstva meda. Kada imam priliku uzmem od mame ili svekrve pravih čajeva koje one naberu, a kada nemam, obično pijem ove kupovne čajeve domaće proizvodnje. Pila sam nekada zeleni čaj koji također ima ljekovita svojstva i kažu da pomaže u regulaciji tjelesne težine, ipak ne sviđaju mi se ti opori gorki ukusi te nisam dugo izdržala da ga pijem.

Daniella Mijatović, model i TV lice
Ne postoji loš čaj

Pitanje ste postavili zaista pravoj osobi jer, neki ljudi dan ne mogu da započnu bez kafe, a ja apsolutno bez čaja (upravo ga pijem). Dok smo bili mali, majka nas je navikla da pijemo čajeve, pogotovo crni kenijski čaj koji je veoma lijep, sa limunom i medom ili sa mlijekom bez šećera. Čak kada se pojavila Cedevita, mama nam je spremala kao topli napitak i kada sam prvi put u nekom kafiću naručila Cedevitu, donijeli su mi je hladnu sa ledom; bila sam sva zbunjena, a konobar još zbunjeniji jer sam je tražila sa vrućom vodom. Inače, čak i ljeti pijem čajeve jer tako izjednačim tjelesnu temeperaturu. Nikada ništa ne pijem hladno, pogotovo ne sa ledom… Jedino kada “upekne” minus vani, tada moj organizam traži sladoled.
Jako volim čajeve i svaki mi je čaj božanstven, ne postoji loš čaj.

 Književnica Nura Bazdulj-Hubijar

 Kajtezović čajevi – kvalitetni i iscjeliteljski

Čajeve pijem uglavom kad sam prehlađena. Zadnjih mjesec dana redovno pijem Čaj za čišćenje pluća sa Medom života iz privatne firme “Kajtezović ljekovito bilje” jer sam bila svjedok da su njihovi proizvodi uistinu kvalitetni i iscjeliteljski.
Za vlastiti gušt pijem povremeno dva čaja. Majčinu dušicu – zbog imena, mirisa i blagosti koju osjećam što zbog čaja, što zbog njegovog imena. Za to vrijeme ispijanja mislim na moju dobru majku. Drugi je čaj od lipe, za šta također postoje razlozi. Vrate mi sliku velike lipe na guvnu u mome rodnom selu. Kad bih kao dijete odlazila tamo, po guvnu bi stavili debele slojeve zrelog klasja žita, zavezali koja za lipu i on bi trčao uokrug bezbroj puta dok se zrna ne bi odvojila. I ispod roditeljske kuće u Sarajevu rasla je lipa, pod njom klupa i sto za kojim sam često sa mojom dragim babom kahvenisala. Juni uvijek zovem lipanj, zbog mirisa rascvjetalih lipa. Ti cvjetovi su sasvim jednostavni, ništa ni raskošno ni kitnjasto, a blagi miris ispuni mi i nosnice i dušu… Evo, i dok pišem ovih nekoliko rečenica, preda mnom se odvrti čitav film u kome su glavne uloge moji roditelji i lipa.
Inače, Čaj za čišćenje pluća pijem zbog pušenja, Senada (Kajtezović op.aut) mi preporučila. Užasno joj vjerujem jer mi je kćerku izliječila od psorijaze i puno je volim, do neba.

Hena Bahtić, žurnalista
 Čaj – asocijacija na zimsku idilu

Jedna kineska izreka glasi: Kako se vodom peremo iz vana, tako se čajem peremo iznutra. Jako volim čaj, vjerujem da je ljekovit i svi mi, ako ništa drugo, kad nas grlo zaboli, posžemo za ovim toplim napitkom. Čaj posebno volim jer me podsjeća na tople zimske trenutke sa prijateljima i porodicom. Omiljeni mi Teekanneov Fruit kiss i čajevi s aromom jagode i vanilije.

Minela Mehić, novinar-kolumnistkinja

Čaj je moja zdrava navika

Mmnogo volim čajeve. Dan ne mogu započeti bez svog omiljenog Franck čaja sa okusom jabuke i cimeta. Naprosto, ja uživam u tom “opuštajućem mirisu”. Uz kašikicu meda i malo limuna okus postaje božanstven. Čaj definitivno može zamijeniti kafu i smatram da je mnogo zdraviji. Pored voćnih, moju “čajnu” policu krase i drugi čajevi kao što su kamilica, metvica, menta i sl. Za zimske dane je čaj čarobni napitak. Spriječi mnoge prehlade i gripe a da toga nismo ni svjesni. Čaj je moja svakodnevnica i sretna sam zbog te zdrave navike.

Leila Bečić, model
Čaj od borovnice za dobar san!

Od kako živim u Indiji, počela sam zdravo sa ishranom, u potpunosti; kafu sam zamijenila čajevima. Dok sam bila mlađa nisam ni bila svjesna kako su čajevi zdravi, tako da sam ih pila samo zimi kad bih se smrzla na putu kući iz škole. Ali, što sam starija više shvatam koliko je čaj zdrav. Poslije svakog obroka pijem zeleni čaj, a od kako sam u Indiji, koristim samo zeleni domaći indijski čaj. To mi je svakodnevnica, ritual kojem se s radošću prepuštam. Pred spavanje pijem čaj od kamilice, mente i borovnice, a ako me muči nesanica, u čaj dodam malo meda i cimeta.

Samovar je metalna posuda namijenjena zagrijavanju vode za čaj, koja se najviše upotrebljava u Rusiji, Iranu i Turskoj. Rusi su ga toliko cijenili da im je broj samovara u kući bio pokazatelj imovnog stanja domaćina. Tradicionalni samovar sastoji se od velike metalne posude sa slavinom blizu dna i cijevi koja vertikalno prolazi kroz sredinu i napunjena je čvrstim gorivom za zagrijavanje vode u posudi. Mali otvor na vrhu osigurava prolazak dima i protok zraka. Kada se vatra ugasi, čajnik se postavlja na vrh da bi ostao zagrijan toplim zrakom.

(E. K./aura.ba/arhiv Aure)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!