Burnout sindrom: Da li vam se desilo da sagorite na poslu

posaoSindrom se manifestira drastičnim promjenama raspoloženja i ponašanja koje, kaže dr. Lejla Mazić, osobi nisu svojstvene, ali i promjenama u fizičkim parametrima koje mogu biti alarmantan znak

Piše Jasmin Nikšić, bachelor zdravstvene njege i terapije

Burnout sindrom ili sindrom izgaranja na poslu, koji pogađa sve više i Bosanaca i Hercegovaca, stanje je tjelesne, emocionalne i psihičke iscrpljenosti. Važno je naglasiti kako nijedna osoba, bilo koje profesije, nije imuna i može postati kandidat za njegov razvoj.

U klasičnoj literaturi opisan je kao sindrom kojeg prati loša koncentracija i pamćenje, apatija, nesanica, manja sposobnost suočavanja s aktuelnim problemima te veća sklonost ulaska u konflikte.

Intenzivnije se istražuje posljednjih desetak godina, a, nastaje kao posljedica stalnog izlaganja nezadovoljstvu, poslovnom ili porodičnom ulogom, radnim mjestom ili okruženjem koje se ne rješava, već taloži, pa u konačnici akumulira stvaranjem osjećaja da gubimo kontrolu nad vlastitim životom.

Fizička iscrpljenost

Sindrom se manifestira drastičnim promjenama raspoloženja i ponašanja koje, kaže dr. Lejla Mazić, osobi nisu svojstvene, ali i promjenama u fizičkim parametrima koje mogu biti alarmantan znak.

– Simptomi se mogu podijeliti u četiri grupe: tjelesni, koji uključuju pojavu hroničnog umora, nesanice, kardiovaskularnih tegoba, malaksalosti, čestih glavobolja, fizičke iscrpljenosti, visokog krvnog pritiska, potom kognitivni, kao smanjenje perceptivnih aktivnosti, stereotipno procjenjivanje, slabu koncentraciju, probleme s pamćenjem, emocionalni – pojava emocionalne zatvorenosti, hipersenzitivnosti, depresije, osjećaja bespomoćnosti te bihevioralni, koji se manifestiraju kao nervoza, ljutnja, impulsivnost ili eksplozivnost, problemi u braku i na poslu i smanjen entuzijazam – pojašnjava dr. Mazić.

Termin Burnout, prvi put u upotrebu je uveo psiholog Herbert Freudenberg 1974. godine i definirao ga kao izumiranje motivacije ili podsticaja, naročito tamo gdje nečija privrženost ili odnos prema poslu, ne daju željene rezultate.

– Češće ga imaju mlađe osobe, a podjednako su ugroženi žene i muškarci. Niži nivo obrazovanja također ima utjecaj na pojavu sindroma, a sklonije su mu i osobe smanjenog samopoštovanja kao i one koje izbjegavaju suočavanje s vlastitim problemima. Podložni su mu uglavnom oni koji teže perfekcionizmu i imaju nerealno visoka očekivanja i procjene vezane za sebe i lični rad – naglašava dr. Mazić.

Emocionalni zamor

Kako bi se Burnout sindrom ispoljio potrebno je, ističu ljekari, da je osoba duži period izložena psihosocijalnim stresovima.

Profesionalni konflikti stvaraju postepeno emocionalni zamor, te uz ambivalentan odnos prema poslu, smanjenu podršku saradnika i nisku poslovnu sposobnost, a doprinose i osjećaju sniženog samovrednovanja i niskog ličnog postignuća.

– Da li će kod neke osobe doći do razvoja sindroma zavisi od mnogih faktora, ali u velikoj mjeri i od strukture ličnosti. Stoga su psihički stabilne i snažne ličnosti, koje su se istrenirale za visok nivo produktivnosti i balansiranje obaveza i pritisaka, u manjoj opasnosti od razvoja Burnout sindroma – zaključuje dr. Mazić.

Studija provedena na tuzlanskim studentima

Dr. Lejla Mazić, voditeljica Sekcije za neuroznanost, te koordinator projekata Svjetski dan borbe protiv moždanog udara, Svjetski dan dječije paralize i Svjetski dan autizma, provela je naučno-istraživački rad o Burnout sindromu, pod nazivom “Opterećenost studenata Medicinskog fakulteta u Tuzli tokom studiranja po Bolonjskom procesu”, i došla do sljedećih rezultata:

Na prvoj godini studija, od 50 muškaraca, 12 posto je bilo u grupi niskog rizika, 64 srednjeg, dok je 24 posto otpalo u grupu visokog rizika. Od 50 djevojaka, četiri posto je bilo u grupi niskog rizika, 48 srednjeg i 48 posto u grupi visokog rizika.

Na trećoj godini studija, od 50 muškaraca, osam posto potpalo je u grupu niskog rizika, 68 srednjeg, a 24 u grupu visokog rizika. Od 50 djevojaka, četiri posto bilo je u grupi niskog rizika, 56 srednjeg, a 40 posto u grupu visokog rizika.

Na šestoj godini studija: od ukupno 50 muškaraca, 28 posto potpalo je u grupu niskog rizika, 52 srednjeg, a 20 posto u grupu visokog rizika. Od 50 djevojaka, osam posto je u grupi niskog rizika, 28 srednjeg, a 64 posto u grupu visokog rizika.

Zaključak: Na prvoj godini studija veći rizik za razvoja Burnout sindroma imale su djevojke (48 posto), dok je veći broj muškaraca koji se nalaze u grupi srednjeg rizika (64 posto).

Na trećoj godini studija kod muškaraca srednji rizik blago se povećao na račun smanjenja niskog rizika, a kod djevojaka srednji rizik se povećao na račun smanjenja visokog rizika.

Na šestoj godini studija, kod muškaraca je utvrđen pad stepena visokog na račun niskog rizika. Kod djevojaka visoki rizik se povećao.

(Faktor.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!