Brutalne osvete od kojih se ledi krv u žilama: ZA SOBOM SU OSTAVLJALI STOTINE MRTVIH, A NEKI SU SPALILI I ČITAVE GRADOVE!

 Osveta je fenomen koji je prisutan još od najstarijih vremena, a često se servira hladna i na najbrutalniji način. Većina ljudi, kada im neko napakosti ili učini zlo, osjeti prirodni nagon da im vrati milo za drago, a priče ovih ljudi će vam pokazati do kojih krajnosti su spremni ići oni koji nemaju šta da izgube, i šta se dešava nesretnicima koji im stanu na žulj.

 BIJES PRINCEZE OLGE

Princeza Olga i njen muž Igor Kijevski bili su ponosni vladari Kijevske Rusije tokom 10. vijeka. Kralj Igor je redovno obilazio obližnja plemena skupljajući danak, što je u to vrijeme bio uobičajen način na koji su pripadnici drugih plemena iskazivali vjernost i poštovanje prema kruni.

To se nije svidjelo Derevljanima koji su smatrali da kralj traži previše za svoju vladavinu, pa su ga ubili. Olgu je ovo duboko potreslo i zauvijek promijenilo, a s obzirom da je njihov trogodišnji sin bio premlad, vladavinu nad Kijevskom Rusijom je preuzela upravo ona.

 Živi zakopani!

Derevljani se nisu mogli pomiriti sa činjenicom da će njima da vlada jedna žena, pa su pokušali sklopiti savez sa Olgom, šaljući joj 20 plemića kako bi je nagovorili na brak sa njihovim princem Malom.

Shrvana i bijesna udovica je uspijela nekako sakriti emocije, tek toliko da im kaže kako pristaje na brak i da pošalju svoje plemiće koji će noć provesti u čamcima, a ujutro će ih ona sama dočekati i poželjeti dobrodošlicu u grad. Nesvjesni njenog paklenog plana, plemići su spavali mirnim snom u svojim čamcima, kada je Olga svojim slugama naredila da tokom noći iskopaju veliku rupu u zemlji, i u nju bace čamce zajedno sa svih 20 plemića.

Učinili su kako im je rečeno, a dok su plemići plakali i preklinjali za život, Olga je s zlokobnim osmijehom na licu naredila da ih se žive zakopa.

 Pakao u kupalištu!

To je bio tek početak Olginog osvetničkog plana. Nakon toga, javila je Derevljanima kako pristaje da se uda za njihovog princa, ali samo ako joj pošalju grupu istaknutih plemića kako bi je lično otpratili do princa Mala. Bilo šta drugo bi se smatralo velikom uvredom.

Misleći kako je ovo jedinstvena prilika da osiguraju tron, pleme je pristalo na njene zahtjeve i poslalo još svojih ambasadora u Olgine kandže. Kada su plemići stigli u grad, Olga je insistirala da se okupaju, jer su bili prljavi od puta, a topla kupka ih je već spremno čekala. Umorni plemići su ovo sa oduševljenjem prihvatili ne sluteći kakva ih sudbina čeka.

Kada su ušli u kupalište, ubrzo su primjetili da su svi izlazi zapečaćeni, a Olga je zatim spalila cijelu građevinu, iz koje se niko nije izvukao živ.

Olgina neutaživa žeđ za krvlju poprimila je novu dimenziju kada je na sahranu svog muža Igora pozvala oko 5000 pripadnika derevljanskog plemena. Ništa ne sluteći, Derevljani su se odazvali pozivu, a kada su svi došli, Olga je naredila svojim vojnicima da ih se sve nemilosrdno pobije.

  Grad u plamenu

Ali, ni tu nije bio kraj. Opijena osvetom, Olga se već idućeg jutra sa vojskom pojavila pred vratima Iskorostena, glavnog grada prestravljenih Derevljana. U očaju i plašeći se za svoje živote, ponudili su joj med i krzno u zamjenu za slobodu.

Poklone je odbila, a u onome što se činio kao trenutak milosti, Olga je pristala da pleme ostavi na miru, ukoliko od svakog domaćinstva dobije po tri vrapca ili tri goluba. Pleme je bilo spremno na sve samo da je se riješe i pristali su, ne shvatajući da su time potpisali vlastitu smrtnu presudu. Skupivši veliku količinu ptica, Olga je rekla Derevljanima da se vrate svojim kućama i odmore.

Pod okriljem mraka, Olga je naredila svojim vojnicima da na svaku pticu privežu komad zapaljenog sumpora i drveta umotanih u tkaninu. Iste noći, Olga je ptice pustila da slobodno odlete kućama svojih vlasnika, nosivši sa sobom smrtonosne paketiće. U samo nekoliko minuta čitav grad je bio u plamenu koji je progutao kuće, štale i ljude.

Oni koji su uspijeli preživjeti požar su ubijeni od strane Olginih vojnika ili su ostatak života proveli kao robovi.

Tek tada, Olga je oslobodila Derevljane od duga za ubistvo njenog muža, a 1547. godine, proglašena je sveticom zbog pokušaja da osnuje „hrišćansku naciju“. Vladala je Kijevskom Rusijom sve do 963. godine, kada je prijestolje preuzeo njen sin Svjetoslav.

Olga je umrla prirodnom smrću 969. godine, u Kijevu.

 KRVAVI POHOD AMERIČKOG ŠERIFA

Frank Eaton je rođen 1816. godine u Konektikatu, i imao je samo osam godina kada je svjedočio smrti svog oca kojeg su nemilosrdno ubili pripadnici konfederacijske odmetničke grupe.

Taj događaj ga je doživotno obilježio i bio je ispunjen mržnjom prema šestorici muškaraca odgovornim za ubistvo. Nedugo nakon toga, brigu o mladom Franku je preuzeo Mose Beaman, dobar prijatelj njegovog oca, koji mu je rekao kako se mora osvetiti ukoliko ne želi da ga sustigne prokletstvo.

Ove riječi su se Franku duboko urezale u um, a Beaman mu je čak i poklonio svoj pištolj i pružao mu je praktične poduke kako baratati oružjem. Kada je navršio petnaest godina, Frank je već razvio impresivne streljačke vještine, i odlučio je da otputuje u vojnu utvrdu Gibson u Oklaholmi kako bi se još više usavršio. Iako je bio premlad za vojsku, često je vježbao pucanje sa ostalim vojnicima koji nisu ostali ravnodušni prema Frankovim sposobnostima, a uspio je čak i da nadmaši najbolje generale i strijelce u vojnim redovima. Ovo mu je donijelu prvu streljačku značku i novi nadimak koji ga je pratio do kraja života, „Revolveraš Pete“.

Sa svojih sedamnaest godina postaje jedan od najmlađih šerifa u američkoj historiji, a vještine i autoritet koji je stekao omogućile su mu da krene na osvetnički pohod protiv ljudi koji su mu ubili oca.

Do 1887. godine pronašao je pet muškaraca odgovornih za ubistvo, i svih pet je s nevjerovatnom preciznošću, hladnokrvno ubio metkom u glavu. Šesti i posljedni ubica je izbjegao istu sudbinu, ali samo zato jer je umro prije nego što ga je Frank uspio pronaći.

Frank Eaton je proveo godine čekajući priliku da osveti oca, a kada ju je iskoristio, živio je dugim životom sve do 1958., kada umire u 97. godini života.

Zbog svoje nevjerovatne vještine neki ga i danas smatraju najbržim revolverašem Divljeg zapada.

ZUBAR U SMRT POSLAO BATALJON JAPANACA

Rođen u Viskonsinu 1914. godine, Ben Salomon je vodio sretan i ispunjen život. Završivši srednju školu i stomatološki fakultet, 1937. godine otvara svoju zubarsku ordinaciju, ali sudbina je imala druge planove, i ulaskom Amerike u rat  1940. godine, biva unovačen u vojsku.

Ubrzo je stekao rang kapetana i radio je kao zubar brinući se za zube vojnika. Ben je nastavio raditi ono što je volio, daleko od krvavih bojišta, ali brutalna stvarnost rata ga je ipak sustigla.

Zbog nedostatka doktora i velikih ljudskih gubitaka, Ben je prebačen na pacifički front Saipan u Japanu, i dobivši ulogu vojnog hirurga, vrijeme je provodio operišući ranjenike. Znao je da će ga novo ratno okruženje staviti u veliku opasnost, ali je svejedno dobrovoljno pristao da nastavi obavljati doktorske dužnosti.

Jednog dana, bolnički šator u kojem je Solomon liječio ranjenike su opkolili japanski vojnici, a vojnika kojeg je upravo operisao su ubili probovši ga bajunetom. Preplavljen bijesom i strahom za vlastiti život, Ben je uzeo stvari u svoje ruke, upucao je dva Japanca, izbio nož iz ruke trećeg, a četvrtom je glavom razbio vilicu.

Shvativši da je opkoljen, naredio je ranjenicima da napuste šator, ali kako nisu imalu nikoga da ih pokriva dok bježe, Solomon je ugrabio mitraljez i počeo pucati po neprijateljskim vojnicima, omogućivši ranjenicima siguran bijeg. Posljednje što su saveznički vojnici ugledali u bijegu bio je njihov doktor sa mitraljezom u rukama, opkoljen japanskim trupama.

Idućeg  jutra saveznici su se vratili do šatora i pronašli mrtvog zubara. Bio je prevaljen preko mitraljeza, a njegovo tijelo je bilo okruženo sa oko stotinu leševa japanskih vojnika. Naime, Solomonovo tijelo je bilo pogođeno sa 76 metaka i probodeno bajunetima preko 20 puta, prije nego što je prestao pucati.

Ben Solomon je žrtvovao svoj život kako bi spasio mnoge, i zbog toga mu je posthumno dodijeljena Medalja časti, najviše vojno odličje koje se dodjeljuje u američkoj vojsci.

(aura.ba)

Komentari

komentara