Brijačnica muzej: KOGA SU SVE ŠIŠALI I BRIJALI FEJZAGIĆI IZ KREŠEVA?

Enverov otac Seid je nekoliko puta obrijao princa Pavla i naštimao mu tada jako moderne “Ajzac” solufe. S ponosom čuvam i džepni sat, jer kakav bi to bio brico koji ne zna koliko je sati, kojeg je moj rahmetli Seid dobio na poklon od regenta princa Pavla namjesnika Kraljevine


Pedesetpetogodišnji modni frizer Enver Fejzagić iz Kreševa potomak je jedne od najstarijih bh. obrtničkih porodica. Tradicija frizersko-brijačkog esnafa u porodici Fejzagić datira od 1894. godine, kada je Enverov rahmetli dedo Atif završio frizerki zanat u Beču. Atif je prvu radnju otvorio s bratom Mehom u Kreševu 1901. godine. Tada su “radili o glavi” viđenijim ljudima iz Kreševa, Kiseljaka, Visokog, pa čak i Sarajeva, kao i siromasima, koje su cijenili i poštovali, a neke i besplatno uljepšavali.

Tradiciju je preuzeo Enverov otac Seid, koji je radio 55 godina, a onda frizerske i brijačke rekvizite prepustio sinu Enveru, koji je velemajstor svog zanata i veoma cijenjen i poštovan kod svojih mušterija. Do 1950.godine u radnji Fejzagića vršilo se i vađenje zuba specijalnim alatom koji se zvao vint, kao i “brenovanje” kose, koje je tada bilo modni krik.

U svojoj 30 – godišnjoj karijeri Enver je brijao, skraćivao kosu i pravio hit frizure mnogim poznatim ličnostima, među kojima su i glumci Milena Dravić, Pavle Vujisić, Ljubiša Samardžić, Zijah Sokolović i Miodrag Krivokapić, kao i estradni umjetnici Duško Kuliš, Nezir Rahmanović Keze, Halid Bajrić… I danas je prebukiran poslom, jer mnogi žele da imaju frizure Fejzagića velemajstora. Osnivač je Asocijacije “Bh. Trade Brend 100”.

Fejzagić je od svojih predaka sačuvao frizerko-brijački pribor, vrijedne eksponate, koji imaju muzejsku vrijednost. Njegova brijačka stolica, stara preko stotinu godina, koja je bila u upotrebi u radnji u Kreševu i na kojoj su posao obavljale tri generacije Fejzagića, korištena je kao rekvizit u seriji TV Pink “Mahalaši”.

– Imam najstariji brijački pribor u BiH. Mogao bih i muzej otvoriti. Između ostalog, sačuvao sam kožnu futrolu za britve, britvilo, koju je moj dedo Atif dobio u Beču od bečkog brijačkog majstora Jozefa Sebbauera, kod kojeg je 1894. godine završio zanat,

Tu je i poslovna knjižica iz 1939. godine, kojom je moj otac Seid promoviran u zanatskog majstora struke brijačko-frizerske s odobrenjem da može vršiti i posao sunetdžije da može sunetiti djecu, prastari pribor za oštrenje britvi iz 18. vijeka donesen iz Stambola kada je moj pradedo Vejsil išao na hadždž 1853. do 1855.godine.

Imam i pribor za dezinfekciju s početka 20.vijeka, mašine za šišanje proizvedene u 18.vijeku od kojih je najstarija nabavljena u Izmiru, makaze s početka 20. vijeka, koje su, prema priči mog dede tada koštale dvije ovce, brijački kofer kupljen 1892. u Beču i korišten je oko 90 godina.

S ponosom čuvam i džepni sat, jer kakav bi to bio brico koji ne zna koliko je sati, koji je moj rahmetli otac Seid dobio na poklon od regenta princa Pavla namjesnika Kraljevine Jugoslavije, kada je služio vojni rok na Topčideru u Beogradu u kraljevskoj gardi. Moj otac je tada nekoliko puta obrijao princa Pavla i naštimao mu tada jako moderne “Ajzac” solufe – kaže simpatični i druželjubivi Enver Fejzagić i dodaje:

“Tradiciju frizerkog posla nastavit će moj sin Arnel, koji pokazuje interesovanje za frizersku struku. Školovat ću ga na najjačim svjetskim frizerskim akademijama kao što su “Widal sason” London i “Toni – Gaj” u Njujorku. Arnel će sačuvati brend Fejzagić. (aura.ba/Dž. Softić)

error: Content is protected !!