Briga o sebi nije luksuz: Kako zavoliti svoje tijelo?

 Svaka civilizacija stvara spečifično tijelo, specifičan odnos prema tijelu, a na taj način i specifičnog čovjeka. Odnos prema tijelu je najneposredniji odnos čovjeka prema samome sebi.

Piše: Dušica Ranđelović, predsjednik udruženja “Zdrav život – zdrav stav”

Prema definiciji svjetske zdravstvene organizacije „zdravlje je sveobuhvatno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje“. Narušavanjem harmoničnog odnosa između ovih komponenti, dolazi do razvoja hroničnih nezaraznih bolesti u koje spadaju i sve češća psihosomatska oboljenja.
Psihosomatska bolest је tjelesna bolest izazvana psihom, odnosno sami svojim negativnim mislima i razmišljanjima dovedemo do toga da nam se bolest manifestuje i fizički.

Činjenica je da smo svakodnevno izloženi najrazličitijim stresnim situacijama,pogotovo ove godine, a kako ”sve ide iz glave”, nagomilani stres vremenom dovodi do tjelesnih poremećaja i bolesti. Kada se priča o zravlju, na prvom mjestu je psihičko i socijalno, pa tek onda telelesno, jer tjelesno zapravo zavisi od psihičkog i socijalnog.

Psihički faktor, odnosno izloženost stresu u različitim oblicima, dovodi do poremećaja koji, ako dugo traje, dovodi do oštećenja tkiva. Što bi znacilo da je tijlo indikator zdravlja, pa da zato ne bi bilo loše posvetiti značajniju pažnju našem odnosu prema tijelu. Briga o tijelu nije za „površne“ ljude , kako često može da se čuje- ona je za sve ljude svjesne sebe i toga da se održavanjem tijela brine o sebi i treba da bude što dostupnija svima a ne luksuz.

Tijelo je način na koji i kroz koji smo prisutni, tj. postojimo u svijetu i način na koji pripadamo svijetu.
S obzirom na to, dolazi se do zaključka da svaka civilizacija stvara spečifično tijelo, specifičan odnos prema tijelu, a na taj način i specifičnog čovjeka. Odnos prema tijelu je najneposredniji odnos čovjeka prema samome sebi.

U tom smislu sada kada preovladava otuđenje čovjeka od drugog čovjeka, u zapadnoj civilizaciji, vlada i otuđenje čovjeka od sopstvenog tijela.

Pored toga, u sadašnjem vremenu, u većini slučajeva odnos prema tijelu je posredovan “mehaničkom civilizacijom”, što znači da je tijelo svedeno na mašinu, a tjelesni pokret samo na mehaniku kretanja. Tijelo uzimamo zdravo za gotovo, koristimo ga za ostvarivanje raznih ciljeva, ne obraćajući pažnju na stvarne potrebe duše i na to koliko zapravo možemo.

Konzumerizam kao jedina tjelesna aktivnost

U potrošačkom društvu “konzumerizam” je postao dominirajući oblik tjelesnih aktivnosti.
Tijelo prilagođavamo zahtjevima potrošačke civilizacije i čovjek postaje, prividno, vlasnik svoga tijela, ali u isto vrijeme i rob tjelesnih potreba ne obraćajući pažnju na duševni nivo. Zadovoljavanje tjelesnih potreba stavlja se na prvo mjesto spiska važnosti. Stiče se utisak da je, u sadašnjem vremenu, dominirajući destruktivan odnos prema tijelu.

Postoji još jedan vid tjelesnog zanemarivanja, koji je možda trenutno najzastupljeniji i vjerovatno najdestruktivniji odnos, a to je potpuno zanemarivanje.
Prejedanje uz neki TV program bez ikakvog intelektualnog i fizičkog napora. Najveći “napor” je pritisak dugmeta na daljinskom upravljaču, ispijanje piva ili grickanje takozvane “junk food”-brze hrane. To je isto jedan od “zapadnjačkih” trendova koji je lako prihvaćen kod nas.

Ključ svega je balans. Umjereni, zdrav hedonizam, lagane vježbe, poznavanje sopstvenog tijela zajedno sa razvojem intelekta i te kako mogu da donesu dobre rezultate i svojevrsno zadovoljstvo na svim životnim poljima. Potreban je balans i da se “nađe sredina”.

Umjerenost – ključ uspjeha

Umjerenost je uvijek bila ključ uspjeha u svemu pa i u uspješnom odnosu prema tijelu i onda i kada i date sebi lufta i oduška to nije strašno jer vam to nije stil života nego trenutni ćejf koji ste sebi ispunili. I to je zdravo.

Prije nego što nađemo balans i spoznamo umjerenost, potrebno je pronaći uzroke destruktvnog ponašanja ili uzroke nezadovoljstva sopstvenim tijelom. Odnos koji imamo sa svojim tijelom se mijenja iz dana u dan. Nekad ga volimo, nekad nam je odbojno, a nekad ga prosto prihvatamo. Ako smo, na primjer, proveli romantično veče sa partnerom puno maženja, ujutru ćemo u ogledalu vidjeti izazovno privlačno tijelo. Ako je neko primijetio da je naš trud u teretani postao vidljiv, opet ćemo se osjećati ljepše…
Poslije loše prospavane noći, odraz u ogledalu će biti nemilosrdan – podočnjaci, bore, loša koža. Naš odnos sa sopstvenim tijelom je uslovljen nesigurnošću. Jedan kritički pogled nas može potpuno oneraspoložiti, dok nas zavodljiv osmijeh može vinuti u nebesa. Međutim, da ne bi zavisili od tuđeg mišljenja jer će njih uvijek biti svakakvih, treba raditi na svojoj psihi odnosno svom pouzdanju.

Ne treba gledati na tijelo ni kao na potencijalni predmet napada nekih prijetećih bolesti i biti hipohondrično preokupiran tjelesnim senzacijama koje bi „mogle da znače neku bolest“. Preokupiranost tjelesnim izgledom, isto, ne predstavlja zdrav odnos prema sopstvenom tijelu, jer ono ne služi prevashodno za pokazivanjem drugima i nije „predmet“, već živi organizam sa potrebama.

Naše tijelo ima svoje potrebe (za snom, odmorom, aktivnošću, seksom, relaksacijom…) – apsolutno kojih treba biti svjestan i zadovoljavati ih u mjeri u kojoj to možemo. Ali ima isto tako i dušu a duša je ta koja se najviše pita.

Neophodno je da se prihvatimo kako bismo mogli da se osjećamo dobro „u svojoj koži“. A onda, tako puni ljubavi prema sebi i svom tijelu- da vodimo računa o njemu kao što ono vodi računa o nama cijo život.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!