Branka Sovrlić otkiva tajnu svog izgleda: Duša licu daje ljepotu

12512611_965881086811364_2289994510644904030_nBranka Sovrlić, folk pjevačica, rođena je u Mostaru, a živjela je u Nišu, Skoplju, Beogradu, Sarajevu. Dosad je snimila četrnaest albuma, s kojih se izdvojio veliki broj hitova. Karijeru je započela 1984. godine sjajnim albumom „Treba mi”.
Nije se umnorila od pjesme i estradne pozornice. Nije ni ostavila mikrofon, ali bira gdje će zapjevati i sa kojom estradnom garniturom. Smatra da joj godine i imidž koji je izgradila u nekim ljepšim vremenima ne dozvoljavaju da pjeva po svaku cijenu. Posvetila se ugostiteljskom biznisu koji je osnovala i razvila s mužem, estradnim menadžerom Sadikom Pašićem Pajom.

– Koncerti više nisu što su nekad bili. Sada su to diskoteke koje su pune dima. Unutra je prevruće i zagušljivo i mislim da je to za mlađe kolege. Željna sam društva svojih prijateljica i zašto bih sad po svaku cijenu nastupala. Draže mi je da s njima uz kafu porazgovaram jer život prolazi ubrzano. Do sad smo muž i ja dosta toga ostvarili i često se sjetim moje mame koja bi mi znala reći “da nisam đavo da mi bude malo.“

NE VOLI ME KAMERA – Obično mi svi kažu da bolje izgledam uživo nego na televiziji. U prirodi sam puno ljepša nego na televiziji. Valjda me kamera „ne voli“. Kažu mi da uživo djelujem mlađe. Na televiziji izgledam puno krupnije nego u prirodi. Sada sam izgubila koju kilu pa sam figuru vratila na nekadašnju iako i sada imam dvije kile viška, ali ću se potruditi da i to skinem do izlaska novog CD-a.

NIKAD NE KASNIM Mnogo vodim računa o svom ponašanju, kako na ulici tako i na sceni. Nikada nigdje nisam zakasnila, uvijek sam tačna. Mislim da je to stvar kućnog vaspitanja, ne samo majke nego i oca koji je bio vojno lice i u svemu je bio strog. Sjećam se kad sam kao djevojka odlazila u diskoteku, pa se znalo desiti da zakasnim deset minuta, znala sam da mi nema izlaska naredna dva dana iz kuće. I onda kad istrpiš tu kaznu sljedeći put ti se sigurno neće desiti ista greška.

VOLIM ŠLJOKICE – Možda se to nekome ne dopada, ali za scenu i jesu šljokice. Tina Tarner nikome ne bi bila interesantna da je na sceni onakva kako se svakodnevno oblači. Kod mene ima granica u scenskoj garderobi i onoj svakodnevnoj. Kad sam na sceni volim jarke boje, svijetle, vesele. Crnu boju nosim samo zbog kamere. Privatno nemam problem obući ono što mi pristaje i u čemu se ugodno osjećam.

VJERUJEM U SUDBINU – Moj muž je bio estradni menadžer broj 1. u bivšoj Jugoslaviji, od njega su svi učili. Prvi je krenuo sa Bijelim dugmetom pa kasnije i sa Vesnom Zmijanac, Šabanom Šaulićem i većinom pjevača narodne muzike. Zatim je krenuo raditi sa mnom. 1994. godine, kada sam na jednoj ploči imala tri hita. Počeli smo obilaziti i puniti sve veće hale u Jugoslaviji. U Sarajevo smo se vratili odmah poslije rata, jer je tu živjela Pajina majka koja već bila starija žena. Jedno vrijeme smo živjeli s njom, pazila sam je dok nije umrla u 94. godini života.

PLAVUŠA SA OBALA NERETVE O ĆARŠIJI- Rođena sam Mostarka, a živjela sam u Skoplju, Nišu, Beogradu. Svuda imam prijatelje kojima mogu otići. U Makedoniji sam posebno dobro prihvaćena. Čak, moja prva pjesma “Lido, Lidija” koju je napisao i komponovao moj suprug, je tamo posebno popularna. U toj pjesmi sam prva opjevala čaršiju i većina kolegica je baš tu pjesmu stavila u svoj izvođački repertoar. Prva sam pjevala o čaršiji i gle čuda, danas najviše vremena provodim na čaršiji. Zato vjerujem u sudbinu.

DOBRA SAM DUŠA – Duša licu daje ljepotu. Mislim za sebe da sam dobra duša. Nikada nikome ništa loše nisam pomislila, a kamoli uradila. Ako nekome nisam mogla da pomognem, sigurno mu nisam ni odmogla.  Imam sreću da sam sada u prilici nekome da pomognem samim time što imamo svoj restoran, pa tu možemo uposliti mnogo ljudi i dati im priliku da oni obezbijede novac za svoju porodicu.

NIKAD NISAM OTKAZALA KONCERT – Kada pjevam često moram da glumim. I nekada kad sam nesretna ili me nešto boli to publika ne treba da vidi ni da zna. Možda to i ne treba tako, ali znam da sam sedam dana od smrti oca izašla na scenu da pjevam. Imala sam unaprijed zakazanu solističku turneju po Jadranu i nisam je mogla otkazati. Svi muzičari su poveli sa sobom svoje porodice i otišli mnogo prije mene kako bi proveli nekoliko dana na moru. Tu su me sačekali sedam dana i ja sam se onda morala vratiti kako bismo nastavili turneju. Ako bih otkazala to bi i njima bio veliki problem, ne samo finansijski. Jednostavno nisam mogla reći ja sam tužna. već sam se morala veseliti, pjevati, igrati. Dešavalo mi se da idem na koncert po snijegu i hladnoći, ili da doživim udes pa opet idem pjevati jer ne mogu ni svoju publiku ostaviti da čeka.

VOLIM, ALI RIJETKO KUHAM – Od majke sam naučila tajne kulinastva. Ona je bila vrsna kuharica i domaćica. Od nje sam mnogo toga naučila. Čak i kad sam postala zvijezda broj 1. nisam se pokondirila, ostala sam ista kao i prije toga. Uvijek sam imala duge nokte, ali sam sve radila. Kao srednjoškolka sam vezla goblene i nikad nisam odbijala nikakve kućne poslove. Kuhala sam, prala, čistila baš kao i sve druge žene. Sad ne kuham jer imam restoran, ali opet ponekad napravim nešto što nema u restoranu, kad se poželim nekog jela. Volim kuhati buraniju, grašak…i drugo povrće, jer živim zdrav život i volim se zdravo hraniti. Ne pijem, ne pušim, alkohol čak nikad nisam ni probala.

PLAVA KOSA JE MOJ ZAŠTITNI ZNAK – Često me pitaju zašto ne skratim kosu, kažem da ne želim jer kratku kosu svi mogu imati, a dugačku baš i ne. Volim dugu kosu, moj suprug voli dugu kosu, a voljela ju je i moja majka tako da zbog te tri stvari imam dugu kosu koju nikad neću skratiti. Hranim je zdravom ishranom i vitaminima.

DRAGO MI JE KAD ME PREPOZNAJU – Ponekad popularnost zna biti teška, ali ne u tolikoj mjeri da mi ne bude drago kad me neko prepozna. Ako te ljudi prepoznaju to znači da si uspješan u poslu koji radiš. Veseli me i kad ljudi iz svih dijelova bivše Jugoslavije dođu u moj restoran i pitaju za mene. Rado stanem i fotografišem sa svima.

NE NAVIJAM PET SATOVA DA SE PROBUDIM – Dan počinjem kao i svaka druga žena. Budući da moj muž ne pije kafu, jutarnju obično pijem sama uz televiziju. Prije sam pila puno više kafe, a sad maksimalno tri puta u toku dana. Inače, nikad ne liježem u krevet prije dva sata poslije ponoći i spavam najmanje do deset ujutro. Ako imam neku jutarnju obavezu nikad mi nije teško ustati, ne moram naviti pet satova da bih ustala. Krajnje sam disciplinovana.

BRZO SE SPREMAM – Nikad nisam izašla na ulicu bez šminke. Po danu ne nosim puder jer nema potrebe za tim. Imam čisto lice bez ožiljaka i nemam šta skrivati. Moja svekrva nikad nije otišla na pijacu, a da se nije našminkala. Nije lijepo ni za jednu ženu da ne bude dotjerana. Nikad nisam izašla prljave, masne kose.  Iako imam dugu kosu koja zahtijeva dugotrajno sušenje kad je operem nikad mi ne treba puno vremena  da se spremim, najviše sat.

VOLIM LIMUNADU – Ne pijem puno tečnosti. Možda mi je to greška jer znam da je organizmu potrebno najmanje dva litra vode dnevno. Savjetujem druge da piju puno tečnosti, a sama to ne radim. Obično pijem limunadu, ali kad mi je grlo iziritirano onda samo vodu. S obzirom da ne konzumiram alkohol grlo mi nije naviknuto na ljuto pa mi limun često zasmeta, a biber pogotovo.

SAMA SEBI STILISTA – Nisam opterećena markiranom garderobom. Kupujem samo ono za koje znam da ću nositina sebi, da mi lijepo stoji i ako nije neka abnormalno visoka cijena. Sve odjevne kombinacije sama biram i nikad nisam imala stilistu. Ako je suditi po reakcijama publike, kritike i žute štampe u tome sam jako uspješna. Nikada nisam bila miljenica “žute” štampe. Nisam im davala povoda, niti su imali materijala. Samo jednom su me pokušali uvući kada su ispod fotografije napisali da sam nastupala u plastičnim sandalama. Nisam to demantovala, ali sam se slatko nasmijala toj gluposti. Imala sam “Dior” sandale.

POBORNIK SAM DOSTOJANSTVENOG STARENJA – Nisam protiv estetskih operacija kome smeta nešto na njegovom tijelu. Ja lično to ne volim, neću da se inatim sa prirodom. Svako vrijeme ima svoje draži, pa i prve bore. Dobila sam poneku boru, ali to je sve normalno. Bavim se mišlju da uradim navlake na zubima jer mi je doktorica rekla da bih to trebala uraditi ako želim da sačuvam svoje zube. To je jedino što bih u budućnosti na sebi promijenila.

(Adis Omerović/aura.ba/arhiva Aura br. 285)

Komentari

komentara