Boro Dukić, ljudina iz Kalesije: Bog zna zašto i koliko nedaća, dobra i zla stavlja pred nas

boro dukicBoro Dukić, novinar i ljudina iz Kalesije. Uvijek spreman pomoći drugima, nesebičan, humanista…, rođen je 6. januara 1992. godine u Tuzli. Trenutno živi u Kalesiji. Radi kao novinar, voditelj, reporter i PR za mnoge TV i radio kuće. Od prije nekoliko mjeseci obavlja poslove portparola u jednom tuzlanskom udruženju.

On kaže da kako zna za sebe čitao je knjige i novine. Sa 10 godina počeo je kupovati i čitati dnevne novine i upravo čitajući ih naučio je osnove novinarstva. Za portal asinfo.info, Boro je otkrio mnoge zanimljivosti o sebi.

VELIKA LJUBAV

– Uvijek sam pazio na gramatiku. Svaka riječ i slovo treba biti na svom mjestu. Puno polažem na to. Televizija, odnosno mediji za mene su nešto predivno i posebno, moja ljubav, ono u čemu se pronalazim. Srećan sam što imam priliku da radim posao koji volim. Prvi put kad sam stao pred kamere, to je bilo ostvarenje mog sna. Kao dječak snimao sam se, čitao sam vijesti, vježbao pred ogledalom, pravio sam male reportaže koje sam snimao mobilnim telefonom, – počinje Boro svoju priču.

VAŽNO JE IMATI PRIORITETE

-Kada dobro rasmislite i odlučite šta su vam prioriteti, tek onda ćete uspjeti da uradite nešto u životu. Za mene to je zdravlje, samopoštovanje, voljene osobe i televizija. Kada poštujete i volite sebe, sposobni ste voljeti i poštovati druge. Isto tako i da vi od njih dobijete isto.

KUTAK SAMO ZA SEBE

– E to je moja bajka. Do neke 17. godine na potkrovlju porodične kuće pravio sam scenografiju i studio, gdje sam provodio slobodno vrijeme. Tu sam se najljepše osjećao. Gledao sam televiziju i kako izgleda njihova scenografija i ja sam to prenosio uz dozu svoje mašte na potkrovlje. Sve je bilo tako stvarno, kao pravo. Slično orginalu.

CRTANI FILMOVI U DRUGOM PLANU

– Ja sam crtane filmove zamijenio drugim programskim sadržajima kao što je Dnevnik. Nisam bio opterećen politikom. Volio sam gledati špice i kako izgleda studio. Sjećam se neke 98-99 godine kada je Tomislav Đurić vodio informativne emisije TV BIH. On mi je uzor i mogu reći čovjek od koga sam učio, naravno gledajući kako on to radi. Tu su naravno i Jasminka Šipka, još se sjećam njenih emisija, Senad Hadžifejzović, Mato Đaković, Milena Stevandić, Đuro Škondrić, Adnan Rondić, Suzana Stambol, Zvonko Marić, Tanja Brajić, Zoran Kapetanović, ima ih zaista dosta.

PRVI POSAO NA RADIJU

– Svoj prvi angažman imao sam na radiju. Radio sam na terenu, novinarski i dopisnički posao. To je bilo najviše zahvaljujući gospodinu Željku Iliću, direktoru OSM RADIO na Palama. Zahvalan sam mu neizmjerno na ukazanoj šansi. I tako bilo je i voditeljskog posla na radiju. Kasnije nizali su se poslovi, na kantonalnoj televiziji u Tuzli i drugim medijima.

TRENUTNI ANGAŽMAN

– Sada radim PR poslove u Udruženju samohranih roditelja Tuzlanskog kantona, također uređujem vijesti na informativnom portalu Asinfo iz Zvornika. Uz sve te poslove, angažaovan sam na promociji Banke koštane srži u Bosni i Hercegovini.Moram priznati da sam zadovoljan obimom posla i svim onim što ide uz to.

VJERA U SEBE BITAN FAKTOR USPJEHA

– Bog zna zašto i koliko nedaća, dobra i zla stavlja pred nas. Svakom koliko može da podnese. Jedini nas nikad neće iznevjeriti,ali samo ako ga poštujemo i vjerujemo u njega. A ja to svakako činim. Nisam neki fanatik, sve u granicama. Izuzetno je važno da vjerujemo i u sebe, da imamo dobar nivo samopoštovanja i samopouzdanja.

SLABOSTI NE TREBA SVAKOM POKAZATI, POSEBNO U MEDIJSKOJ INDUSTRIJI

– U zadnjih nekoliko godina konstantnog rada u medijima susretao sam se sa svačim. Sujeta, ljubomora, zavist, napadi, mržnja, diskriminacija, laži, podmetanja, diskreditacija, pokušaj rušenja ugleda i integriteta su najčešći. Sve to me ojačalo. Nikad nisam i imao želju da vraćam istom mjerom jer ja to nisam. Ne mogu da mrzim nekog samo za to jer je došao da radi u istu medijsku kuću u kojoj sam ja. Nisam došao da uzmem ničiji hljeb, već da zaradim svoj.

UPRKOS SVEMU NAŠLO SE NEKOLIKO KOLEGA KOJI SU DALI DOBRE SAVJETE I PODRŠKU

– Kako sam imao iluziju da je sve savršeno, bilo je ljudi koji su me uvjerili da to nije baš tako. Na sreću, upoznao sam u Sarajevu, Tuzli, Banjoj Luci, Beogradu i Tuzli kolege koje su mi rekle jako bitne stvari uz pomoć kojih bih mogao opstati u medijskom svijetu koji je pomalo nemilosrdan. Njihovi savjeti su mi mnogo dobro došli i uspio sam iz njih da iscrpim ono najkorisnje. Zahvalan sam što su me mnogi od njih gledali kao svoje dijete. Vidjeli su i sebe na početku svoje novinarske karijere.

NIKAD NIJE KASNO ZA UČENJE

Čovjek uči dok je živ. Stava sam da se moramo kao ljudska bića socijalizirati i družiti kako bi naš um bio ispunjen lijepim i pozitivnim mislima. Dodatna znanja u svietu mnogo se cijene. Tako da je neophodno što više se edukovati o raznim oblastima. Uvijek sam smatrao da je potrebno iz svega izvući maksimalno jer je znanje moć.Sve što ne znamo možemo pitati nekoga. Postoje ljudi koji že nam dati prave odgovore.Tako uvijek sam pitao starije i iskusnije kolega, znate kako kažu ko pita ne skita.

Komentari

komentara