Bizarni slučaj Benjamana Kylea, čovjeka niotkuda: Bio sam duh, na TV-u sam molio da me neko prepozna!

 2004. godine čovjek koji će uskoro usvojiti ime Benjamin Kyle, probudio se izvan Burger Kinga u Džordžiji, bez odjeće, identifikacije i bilo kakve uspomene.

  1. avgusta 2004. čistačica u restoranu Burger King u Ričmond Hilu, Džordžija, doživjela je priličan šok kada je njen normalan radni dan prekinut bizarnim prizorom. Kada je izašla da izbaci smeće u kontejner, među zidovima ograđenog prostora vidjela je golog muškarca kako leži na tlu.

Na sebi nije imao nikakve stvari, bio je jako opečen od sunca i navodno prekriven ugrizima vatrenih mrava. Također je imao brojne modrice i razderotine koje su ukazivale na to da je bio teško pretučen. Njegovo stanje je bilo takvo da je ona odmah pomislila da je mrtav, i odmah je obavijestila upravnika koji je pozvao policiju.

Kada su nadležni stigli, ustanovili su da je misteriozni muškarac zadobio udar teškim tupim predmetom u glavu i da ima zamućene oči od katarakte, ali da je još živ, te su ga poslali u bolnicu misleći da je riječ o još jednom beskućniku.

Međutim, stvari su uskoro postale veoma čudne, a ovo se pretvorio u slučaj osobe koja se jednostavno pojavila niotkuda.

 

  Zbunjen i uznemiren

U bolnici je čovjek vraćen k svijesti, ali kada je konačno bio dovoljno lucidan za razgovor, pokazalo se da je više misteriozan nego što je iko mogao pretpostaviti. Čovjek nije znao kako je dospio u prostor gdje su se nalazili kontejneri za smeće, zašto nije imao odjeću, kako je zadobio razne povrede, i što je bilo još čudnije, nije znao ko je ili čak svoje ime.

Kako je dalje ispitivan, nije mogao dati više informacija. Vjerovao je da je iz Indijane ili iz Kolorada i da je možda nekada bio student na Univerzitetu u Koloradu. Također je mislio da je njegov rođendan isti dan kao i Majkla Džeksona, te da je tačno 10 godina stariji od slavnog pop pjevača.

Činilo se da ima prilično opsežno znanje o upravljanju restoranima i pripremi hrane, iako se nije mogao sjetiti da je ikada radio u restoranu. Osim toga, njegov um je bio prazan i očigledno je bio uznemiren, zbunjen i dezorijentiosan.

 “Bolje da se nisam ni probudio”

Kako nije imao ime, ovog čovjeka niotkuda nazvali su “Burger King Doe”, što će se kasnije promijeniti u BK, a zatim u pseudonim Benjamin Kyle, pri čemu se nejasno sjeća da su ga zvali “Benjamin” sa dva “a”.

Policija je započela istragu kako bi pokušala da sazna bilo šta o misterioznom strancu, ali ih je to samo dodatno zbunilo. Nije bilo prijava o ukradenim vozilima u okolini, nije bilo prijava nestalih osoba, a niko se u okolini nije sjećao da ga je ikada ranije vidio.

Niko ga nije vidio kako ulazi u prostor za smeće, a nije bilo izvještaja o bilo čemu sumnjivom. Provjera otiska prstiju nije pokazala ništa u evidenciji, činilo se da ga niko nije prepoznao, a podijeljeni flajeri također nisu otkrili ništa.

Tip je bio duh. Čak i kada je otišao na TV moleći da ga neko identifikuje, a njegovo lice se nalazilo u novinama širom zemlje, niko se nije javio da kaže da ga je prepoznao i niko nije znao ko je on.

Kasnije je o svojoj nevolji rekao:

“Nisam imao pojma ko sam. Nisam se mogao sjetiti. Nisam imao pojma ni kako sam dospio tamo. Kao da sam duh. Pravno nisam postojao. Kada razmislite o tome, prilično je jadno ako niko ne traži nekoga ko je nestao. Mislim, zar ne postoji neko dovoljno važan u tvom prošlom životu da želi da te traži?

Mogu samo da pokušam da zamislim kakav je osjećaj imati porodicu jer se ne sjećam da sam je ikada imao ili da sam bio dio porodice. Što se mog pamćenja tiče, nemam pojma kakav je osjećaj imati ime i osjećaj pripadnosti nečemu većem od mene ili nekom drugom osim mene. Ponekad poželim da se nisam probudio.”

  Retrogradna amnezija

Njegov potpuni gubitak bilo kakvog pamćenja prije tog dana rezultiralo je dijagnozom retrogradne amnezije, koja se može dogoditi kada je hipokampus ili temporalni režanj oštećen i rezultira velikim dijelovima nečijih sjećanja koja se upravo brišu.

U slučaju Benjamina Kyea, činilo se da su skoro sva njegova sjećanja jednostavno isparila, a vjerovalo se da je udarac tupim predmetom u potiljak vjerovatni krivac.

U međuvremenu mu je hirurški ispravljena katarakta i vratilo mu se zdravlje, ali ne i sjećanja. Vlasti su nastavile da traže odgovore, pretražuju DNK baze podataka, obimno objavljuju Kylove fotografije na mrežama nestalih osoba, pomno pregledavaju evidenciju otisaka prstiju… Sve ovo nije nikuda vodilo.

Neko vrijeme je imao prilično bizarnu distinkciju da je prvi američki državljanin čije je boravište poznato, ali koji je ipak bio naveden u FBI-ovoj bazi podataka kidnapovanih i nestalih osoba.

 Lutajuća utvara

Nakon što je pušten iz bolnice, Benjamin se kretao između skloništa za beskućnike, bolnica i povremeno boraveći kod dobrotvora koji su bili spremni da ga prime. Uglavnom je bio skitnica, nije mogao da nađe stalan posao, otvori bankovni račun ili dobije vozačku dozvolu zbog nedostatka broja socijalnog osiguranja. Samo je lutao okolo poput utvare.

Pokrenuto je nekoliko onlajn peticija da mu se pomogne da dobije novi broj socijalnog osiguranja, ali one nisu uspjele, dok su vijesti o Kajlu i njegovoj nevolji kružile širom svijeta.

Dok su većina saosjećali sa njegovom situacijom, drugi su ga optuživali da je lažirao cijelu stvar, a on je jednom prilikom rekao:

“Naći ćete mnogo ljudi koji kažu da je sve laž, da se pretvaram iz bilo kojeg razloga, ali jedno je sigurno – neću se obogatiti od toga. Imam 64 godine. Pokušavam da nastavim sa svojim životom najbolje što mogu. Mislim da imam još 10 godina života s obzirom na moj društveni i ekonomski položaj. Ne mogu praviti nikakve dugoročne planove osim da pokušavam da se snalazim iz dana u dan.”

 Mnoga pitanja i dalje čekaju odgovor

U međuvremenu, bilo je ljudi koji su i dalje uporno pokušavali da uđu u trag njegovom porijeklu i otkriju ko je on. Konkretno, forenzička genealogistkinja Colleen Fitzpartick bila je vrijedna i činilo se da je na dobrom tragu kada je 2015. godine Benjamin misteriozno prekinuo svu komunikaciju s njom.

Drugi su nastavili genetski detektivski rad, a kroz iscrpljujući proces eliminacije pronađena je veza između Benjamina i porodice po imenu Powell u zapadnoj Karolini.

Uz još obavljenog naknadnog rada, tada je identifikovan kao William Burgess Powell, rođen 29. avgusta 1948. godine u Lafayetteu, Indijana, što ga je onda dovelo do broja socijalnog osiguranja i natjeralo ga da uzvikne: “Sada postojim – i mogu to dokazati!”

Iako je sada znao svoje pravo ime, i dalje se zove Benjanim, i donekle živi normalnim životom, i dalje ne zna ko je on zapravo. Još uvijek se ne sjeća ničega prije nego što se probudio kod kontejnera, nema pojma odakle je došao i šta je radio za sve to zaboravljeno vrijeme, a niko nije bio siguran kako je završio sam i prepušten sam sebi. Kako je završio bez odjeće pretučen iza Burger Kinga, ko ga je napao i zašto, i još mnogo toga…

Misterija je možda u izvjesnom smislu “riješena”, ali ne daje odgovore na to gdje je bio tokom života koji je živio, niti šta ga je dovelo tu gdje jeste. Za Benjamina Kylea, čovjeka bez ikakvih sjećanja, sve je zagonetno kao i prije.